Prvi predsjednik samostalne BiH i otac bošnjačke nacije Alija Izetbegović je više volio Iran i ajatolaha Homeinija nego Tursku I tadašnjeg suverena Demirela, ali je Bosnu i Bošnjake ipak u amanet predao Turskoj.

Na pitanje zbog čega ima više empatije u njegovome srcu za Irance koji su šiiti ako se zna da su bosanski muslimani suniti, stariji Izetbegović je jednom zgodom u probranome društvu otvorio dušu i priznao kako je to slično kao u katolika u Bosni i šiite usporedio s franjevcima koji su mirniji, bezopasniji i daleko skromniji i ponizniji.

Samo novac je bitan

Njegovi sljjedbenici, pak, ne promišljaju tako. Njima su neselektivno dragi novci i politička moć u islamskom svijetu i u tom teritorijalno dalekom vjersko-financijskom dvorištu traže poluge osobne promocije i jačanje snage među svojim Bošnjacima muslimanima.

Kalkuliraju i to demonstriraju naročito u izbornim kampanjama da im svaka slika s nekim stranim klerikom ili šeikom donosi velike političke benefite u BiH.

Od kako je pokojni Alija Izetbegović Bosnu i Bošnjake dao u amanet Turskoj njegova “politička djeca” Haris Silajdžić, Denis Zvizdić, Bisera Turković, Elmedin Konaković, Semir Efenedić, njegov pravi sin Bakir, od ranije i stalno Hasan Čengić i sva svita “zelenih stijegonoša”, panično traže uzore i sponzore i pletu mrežu među utjecajnim pa i radikalnim vjerskim vođama u Turskoj, Pakistanu, Iranu, Maleziji, arapskim zemljama, u “muslimanskom bratstvu” .

Tako je Haris Siladžić pravio lobistički prodor u arapskom svijetu i vrlo agresivno u Pakistanu. Bakir Izetbegović se diči prijateljstvom s turskim suverenom Erdoganom. Javni sarajevski prostor je Denisa Zvizdića dovodio u vezu s Egipatskim “muslimanskim bratstvom”, ali i s Njemačkom, Bisera Turkovića svako malo skokne do Arabije, Emirata, Katara, Semir Efendić je “malezijski učenik”.

Bivši ratni logističar, kontroverzni Hasan čengić se nepovratno zalijepio za arapske petro-dolare. Verbalno se sarajevska bošnjačka elita zalaže za Europu, međutim egzaktni pokazatelji kreiraju potpuno drugačiju slliku.

Živući bošnjački čelnici, dominanto iz SDA, interesno i svjesno prodaju bošnjački nacionalni i vjerski identitet na uštrb tradicionalnog europkog tumačenja i upražnjavanja islama.

To je, naravno, njihovo pravo i odabir, o njima će konačni sud dati sami Bošnjaci i povijest, međutim, problem je licemjerstvo što se ti isti bošnjački politički čelnici navodno punim kapacitetima zalažu za Europu i njezine vrijednosti. Njihovo sastajanje i uvezivanje s radikalnim klericima, euroskepticima pa i osobama s terorističkim crticama nemaju dodirnih silnica sa europskim integracijama.

Poznato je od ranije da ideologa A-SDA Rifata Hozanovića režimski mediji stigmatiziiraju da je iranski čovjek i da je čak šiija.

Ovih dana je jedan sarajevski portal, koji slovi da je blizak Obavještajno sigurnosnoj agenciji (OSA), objavio vrlo argumentiran tekst o susretu Elmedina Dine Konakovića, predsjednika NiP-a, s Muhamedom Çiftçijem, poznatom kao šejh Abu Anasa. Sarajevski minder bruji da Konakovićeva stranaka inače ima dobre odnose s vehabijskim pokretom, tako da su neke kandidate poput Adnana Delića, navodno, podržale vehabijske pristaše, poput notornog Elvedina Pezića.

U samom nastanku NiP-a Konakovića je bio glas da je povezan sa Mumamerom Zukorlićem, bivšim sandžačkim muftijom, a sadašnjim predsjednikom Stranke pomirenja i pravde (SPP), neslužbeno također pripadnikom vehabijskog pokreta.

Radončić i Šepić

Od bošnjačkih političkih čelnika na desnici ili centru jedino lideri SBB-a i Neovisnog bloka Fahrudin Radončić i Senad Šepić nemaju utabane veze i otvorene kanale u dalekim muslimanskim zemljama i oni su sastaju sa europskim i američkim diplomatama.

Oni iskreno zagovaraju put BiH prema Europi I NATO savezu, prepoznaju da Zapad zdravo i izdašno ulaže u našu ekonomiju i financijski pomaže društvu u cjjelini dok iz islamskih zemalja novac uglavnom ubrizgavaju u izgradnju vjerskih i obrazovnih institucija, nešto u turizam sve ostalo stiže stidljivo i na kapaljku. Europa, sarajevska šuplja, u tom pravcu odlaze samo nadarena bošnjačka djeca.