Piše: Zlatko Serdarević

Dva ljeta su prošla od zgasnuća Olivera Dragojevića (7. 12. 1947. -29. 7. 2018.), ikone glazbene scene ne samo Hrvatske nego i cijele regije.

Ne čudi impresivan ispraćaj na Korčuli u Veloj Luci na groblju Sveti Roko. Sahranjen je uz glazbu klape Ošjak, a pored kovčega su posljenji pozdrav  i počast dali članovi grupe „Dupini“. Na tisuće građana, delegacija, prijatelja,  poznanika i fanova zapjevalo je kompoziciju „Vela Luka“, tako da je to bio emotivan prizor kakav se veoma rijetko može doživjeti. Dodamo li tome nastup violončeliste Stjepana Hausera s Oliverovom kultnom pjesmom „Galeb i ja“ dovoljno je osjetiti atmosferu i osjećaj beskrajne tuge cijelog skupa.

S druge strane ispred Oliverove kuće gorjelo je na stotine lampiona njemu u počast. Turisti nisu mogli vjerovati da je po srijedi ispraćaj glazbenika pa je zabilježena njihova reakcija: - Ovi ljudi imaju najveće srce na svijetu.

Ispraćaj za pamćenje

Očito da je emocionalno pražnjenje dostiglo kulminaciju. Trebalo je vidjeti stotine brodica i brodova Hrvatske ratne mornarice koji su krenuli iz Splita ka Korčuli i shvatiti da se narod oprašta od prije svega vrlo skromnog i dobrog čovjeka, a potom i umjetnika i doživjeti emocionalni šok.

Osvanuli su tesktovi u tisku sa naslovima:  Otišao je dalmatinski Sinatra, Nema više glazbenika koji nas je učio slušati srcem, Izgubili smo onog koji nam je život čino boljim, Podizao je standarde čitave estrade, Otišao je iscjelitelj s pjesmama za sva raspoloženja i dušu, More mu je bilo dom, Umiranje je samo tužna epizoda u životu besmrtnika poput Olivera...  Iz ovakvih naslova vrlo eksplicitno se vidi kako su ga ljudi doživljavali, šta im je značio i koliku je imao snagu da prodre u njihovu nutrinu.

U emocionalnoj euforiji tada su blještali prijedlozi da se Pelješki most nazove po Oliveru i da se proglasi počasnim građaninom Splitsko-dalmatinske županije i Vela Luke. Potpuno su shvatljivi takvi prijedlozi posebno jer je riječ o kultnom umjetniku veoma obljubljenom u masama, glazbenicima i glazbenim stručnjacima. Vlada Republike Hrvatske proglasila je 13. srpanj Danom nacionalne sućuti u povodu smrti Olivera.

Bogata karijera

Olivera je, nakon vrtoglavog uspona, u drugoj deceniji karijere ( 1977. godine) Dražen Vrdoljak nazvao „Kozmički Dalmatinac“,  i time mu u stvari predskazao  uspon na glazbeni  Olimp.

Za nešto više od poluvjekovne karijere uspio je realizirati 23 studijska albuma sa nezaboravnim  kompozicijama kao što su: Galeb i ja, Malinkolija, tine, Nocturno, Moj lipi anđele,Oprosti mi pape, Vjeruj u ljubav, Piva klapa ispod volta, Nadalina, Cesarice, Karoca, Ča će mi Copacabana, Skalinada..., zatim  kompilacije, koncerti u prestižnim svjetskim  dvoranama poput Carnegie Hall, londonskog Royal Albert Hall, pariška Olympija, Opere House u Sydneyu.. Njegova karijera je počela šezdeetih godina prošlog stoljeća kao interpretatora i klavijaturiste splitske grupe „Batali“.

Splitski festival 1974. godine pečati ga kao najboljeg interepreta i osvaja prvu nagradu publike sa kompozicijom „Ča će mi  Copacabana“.  Suradnja sa Zednkom Runjićem donijeće mu slavu i taj tandem postaje najnakladniji i najnagrađivaniji  glazbeni par na hrvatskoj sceni. Ustanovljenjem Porina otvara se nova era kad je riječ o hrvatskim priznanjima. Oliver je prvi laureat i njegov kredasti glas magično privlači jednako publiku kao i glazbene stručnjake. Njegove bogato ispunjene vitrine sadrže tuce Porina ali tu je i najveće odličje R Hrvatske Reda Danice hrvatske s likom  Marka Marulića koje se dodjeljuje ličnostima zaslužnim za aformaciju hrvatske kulture,  znanosti i drugih oblasti.

Kompleksan ali blag Oliverov portet

Možda su riječi Nikše Bratoša, predstavnika Hrvatske glazbene unije ponajbolje oslikale Oliverov portet: - Izgubili smo onoga koji nam je život činio boljim i smislenijim, a to je moć najvećih.  Oliver je bio interpret koji je brisao glazbene podjele. Bez obzira na to kojim ste se stilom bavili, znali ste da iznad vas postoji netko tko to radi malo bolje. Oliver je postao svojevrsni dalmatinski spomenik i kao takav treba ostati. Nama glazbenicima treba biti putokaz kako krenuti, a sačuvati obitelj, mir i obraz, ostati uvijek na zemlji i sačuvati prijatelje.

Upravo se u ovim riječima Bratoša krije nimalo tajnoviti karakterni profil Oliverov. Oliver je bio maksimalno privržen obitelji i doživljavao ju je kao svetinju kojoj se potpuno predavao i za nju živio. Ljudi su saznali za tu inklinaciju i poistovječivali su se s njim a to je značilo da im  je ulazio u srca na velika vrata. Nikša je spomenuo obraz. Maestro Oliver je zračio ljudskošću i čistim karakterom, humanitetom  i moralnom vertikalom. Ispoljavao je ove osobine u svakom  trenutku i na svakom mjestu, u susretu sa ljudima iz svih slojeva. Kad se sve sublimira, jedinstvo tih osobina čini ga osobom koja se zavoli i dobija povjerenje.

Velik a skroman čovjek

Iz jednog naslova novinskog teksta koji glasi „Bio je jedan i jedini, najveći i neponovljivi, a najsromniji“ uočavamo dragocjenu osobinu koja ga izdvaja. Biti veoma popularan a u isto vrijeme skroman jeste osobina velikih ličnosti, obljubljenih upravo zbog te skromnosti koja mu je davala još jednu povisilicu u ocjenu njegove ličnosti. Zato ne treba da čudi tako masovan odziv ljudi na posljednjem ispračaju od Splita do Korčule.

Njegova supruga  potvrdila je Oliverovu skromnost otkrivši tajnu da je obožavao  samo supu. Dodala je da se maksimalno posvečivao obitelji bez obzira na dugotrajna izbivanja i putovanja. Eto skromnosti a ona se širila i na sve druge pojavnosti. Bio je čovjek kome se jednostavno sve vjeruje.

Sam Oliver je bio iskren pa je jedne prilike rekao: - Moja supruga je znala za mene reći da sam tipičan horoskopski strijelac: tvrdoglav, nestabilan i previše znatiželjan, a  uz to ja zaista nisam ispunjavao obavezu da idem sinu u školu na informacije.

Brak kao svetinja

Ove naoko obične činjenice bacaju više svjetla na Oliverovu ličnost, na čovjeka od krvi i mesa, pa time i spremenog na greške i ozbiljne zadatke-običnog a u isto vrijeme neobičnog čovjeka. Kad javno izjavljuje  da mu je supruga najodanija osoba koju poznaje to znači da mu ta njena osobina imponuje i čini ga sretnim. Vesna je „skenirala“ Olivera i zboga toga je mogla reći kako ne postoji žena na ovom svijetu koja bi mogla narušiti  vjeru u njenog Olivera i njihov brak.

Volio je more i krstarenje sa svojom brodicom  „Marko“ na kojoj je bio i kapetan i sluga.

Pokazao je hrabrost i dalmatinski dišpet kad je jedne prilike izjavio:- Lupeži su nam oteli  budučnost.

Na 16. listpada 2017 nastupio je u HNK Split na humanitarnom koncertu „Vjeruj u ljubav“. Uslijedjio je rođendanski koncert u Spaladium areni „Oliverovih 70“ (15.12.2017.) , ali naredni sutradan nije održan.

Posljednji koncert održao je u Sarajevu u ožujku 2017. kada je nastupio s Gibonnijem pred prepunom salom Zetre. 

Oliver je bio jedinstven po mnogo čemu. Obilježio je jedno vrijeme a generacijama je preko dalamtinskeih melodija potvrđivao identitet. Svojim  kompozicijama kidao je granice među ljudima spajajuči ih svojim kredastim i melanholičnim glasom, sa tekstovima prepunim emocija i iskrenosti, sa melodijama koje su imale aromu i kolorit Jadrana i Mediterana.