U rodnom mjestu velikog pjesnika Antuna Branka Šimića u Drinovcima ponedjeljak navečer otvoreni su 59. Šimićevi susreti.

Manifestaciju je otvorio predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran, koji je tom prigodom pozvao da se pjesničkome velikanu Antunu Branku Šimiću Hrvati oduže na način da se njegova djela prevedu na svjetske jezike, priopćeno je iz HKD Napredak.

– Antun Branko Šimić je dao izniman doprinos hrvatskom pjesništvu i književnosti. Nadam se kako ćemo mu se uspjeti odužiti na način da prevedemo njegove pjesme na 20-tak najvažnijih jezika. Svojim dolaskom željeli smo iskazati poštovanje njemu, njegovim Drinovcima i cijelim Grudama – rekao je Gavran.

Domaćin manifestacije, načelnik Gruda Ljubo Grizelj istaknuo je kako je život Antuna Branka Šimića bio u ljudskom smislu kratak, ali je njegovo djelo i ono što je ostalo iza njega veliko.

Otvaranje Šimićevih susreta uveličan je koncertom zbora glazbene škole Ivana pl. Zajca iz Mostara, pod ravnanjem maestra Dragana Filipovića, uz nastup mezzosopranistice Monije Jarak Mikulić, Marijane Pavlović na glasoviru, inače članica Napretkovog trija Senso, i komornog sastava Tamburaškog orkestra Mostar.

Svečanosti otvorenja uz spomenute nazočan je bio i gospodarski tajnik Matice hrvatske Ivica Nuić, dopredsjednik Središnje uprave HKD Napredak Miroslav Landeka, književnica Anita Martinac, književnik Mile Pešorda i drugi, priopćeno je iz HKD Napredak.

Inače, Antun Branko Šimić rođen je 1898. godine. Osnovnu školu završio je u Drinovcima, a gimnaziju je pohađa u Širokom Brijegu, Mostaru, Vinkovcima i Zagrebu.

Bio je prvenstveno pjesnik, a zatim esejist, prevoditelj i kritičar. Pisati je počeo već kao 14-godišnji dječak. Njegova matoševska faza trajala je od 14. do 17. godine kada je pisao o pejzažnoj lirici.

Prvu pjesmu „Zimska pjesma” objavljuje još u Vinkovcima već 1913. godine. u časopisu Luč, kao 15-godišnjak.

1915. seli u Zagreb i do kraja života bavi se književnošću, kojom se profesionalno bavi i živi od pisanja. 1920. izdaje zbirku pjesama „Preobraženja”.

Velik dio Šimićevih djela ostao je neobjavljen do 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća. Umire 1925., u 27. godini života, od tuberkuloze, što označava kraj njegovog stvaralačkog vijeka, kratkog, ali izrazito plodonosnog života.