Iako je za neke čitava sezona stala u zadnjih 90 minuta, bila je to za sve jedna iscrpljujuća dugoprugaška kampanja nakon koje je po njenom završetku mnogima laknulo.

Zrinjski prvak, Zrinjski osvajač Kupa. Europski su još Borac, Željezničar i Sarajevo, u niži rang su preselili Sloboda i Leotar. Iz ove perspektive, kada je sve već poznato (pa i neko vrijeme) zvuči ishod koji smo trebali i očekivati, ali ni za koga 21. zajednička sezona Premijer lige BiH nije bila jednostavna pa ni za Zrinjski, iako je i drugu kampanju zaredom dominirao. Pa da vidimo kako je to izgledalo – iz perspektive svakog od dvanaest premijerligaša.

Zrinjski

Kad kažete Zrinjski – sve je jasno. I ptice na grani znaju da su najbolji, već neko vrijeme, već drugu sezonu zaredom. Ali da je i nakon prošlosezonske dominacije bilo lagano nastaviti u istom ritmu – nije. Već se pretprošle zime žestoko zakotrljala priča o odlasku Sergeja Jakirovića, no on je ostao još prošlu jesen i podebljao svoj trag Pod Bijelim brijegom. Kadar je nadograđen, a onda je počela ona euro-kampanja za pamćenje. Šerif je bio bolji na startu kvalifikacija za Ligu prvaka, no UEFA-in sustav natjecanja dozvolio je Zrinjskom da se iskupi u Konferencijskoj ligi, a Plemići su tu šansu skoro pa pretvorili u povijesni uspjeh – na putu do skupina zapeli su u Bratislavi, na penale. Kampanja je uzela maha, ali i daha pa je takav već donekle Zrinjski morao nadoknađivati pet pomjerenih prvenstvenih utakmica i to odradio kako treba – na odmor otišao sa plus u odnosu na Široki, uz zaostalu utakmicu s Veležom. Jakirović je onda digao sidro, ali Plemiće to nije potreslo, jer je nasljednik Krunoslav Rendulić brzo pohvatao konce, u nastavak prvenstva krenuo s velikim pobjedničkim nizom i to na koncu okrunio ne s jednom, nego s dvije titule.  Zrinjski je uzeo povijesnu dvostruku krunu.

Borac

Viceprvak Borac u sezonu je ušao s manjim očekivanjima od prvaka, ali zvučnim imenom na klupi – glasnim. Srpski stručnjak Nenad Lalatović je i ovog puta dokazao reputaciju pa bi svako malo priredio manju ili veću dramu, no Borac nakon njegovog odlaska u 7. kolu, prethodno čemu je na njega izvršen veliki pritisak po ispadanju od Torshavna s Farskih Otoka, ipak nije dramio – U Patonovu su vratili poznato licu u vidu Vinka Marinovića, a ovaj ih do kraja jeseni održao u društvu najozbiljnijih kandidata za Europu i to na proljeće i potvrdio. Jeste, uz Borac se minule sezone vuklo dosta repova u kontekstu suđenja, lošeg ili tendencioznog, ali Banjolučani se nisu osvrtali, primjer preokreta u sudačkoj nadoknadi na Pecari (2:3) pokazao je da su igrali, i sada su opet u Konferencijskog ligi.

Željezničar

Nevjerojatno turbulentna sezona je iza Željezničara. I Plavi su mijenjali trenera pa je vatrenog Edisa Mulalića ovog proljeća zamijenio daleko manje temperamentni Nermin Hodžić, što je za malo izazvalo negativan šok, ali Željo se spasio u zadnjem kolu… usput čak preskočivši Sarajevo. Bila bi to blaga katastrofa da se Europa nije izborila drugu godinu zaredom, ali eto – tih osam prvenstvenih utakmica koliko je Bašić bio u sedlu, nekako je pokrpalo brojne rupe u scenariju Plavih i učinilo ga realnim. Izvodivim.

Sarajevo

Velika, najveća očekivanja. Veća i od onih koja prate Zrinjski… ali takav je i pritisak. I to se itekako osjetilo. Prvenstveno u slučaju Feđe Dudića koji je na Koševo, u svoj rodni grad, došao s reputacijom čudotvorca koji je vratio Velež među osvajače trofeja, no ta mu reputacija nije pomogla da se duže zadrži. Sjašio je vrlo brzo, a do kraja jeseni Bordo tim vodio je nekadašnji prvi strijelac PL BiH, Emir Obuća. Ipak, u pauzi je odlučeno da je Mirza Varešanović taj, da će uz osjetna pojačanja (Oliveira, Ziljkić…) on odraditi posao – što se na koncu i dogodilo. Ali uz konstante zastoje i ružnu korespondenciju s tribinama. Varešanović je na koncu uigrao tim koji bi, ako ostane na okupu, iduće sezone mogao igrati važniju ulogu, ali upravo završena kampanja tražila je konstantu, stabilnost, a toga jednostavno nije bilo.

Široki Brijeg

S obzirom na očekivanja s početka sezone, na brojne izmjene u kadru, peto mjesto na koncu i ne bi trebalo razočarati. Ali na Pecari ne kriju da su željeli više – jer ipak su nakon sjajne jeseni jako dugo držali to drugo mjesto, no proljeće usprkos činjenici da su jedini zadržali trenera (Ivicu Barbarića) kroz sezonu nije donijelo nastavak forme i Europa je izmigoljila. Uz to, ovo je prvu put otkako se Široki natječe u UEFA-inim Kupovima da je Europa izmigoljila dvije sezone zaredom. Jako puno domaće zadaće imat će na Pecari, posebno u svjetlu činjenice da je nova Uprava, koja je instalirana zimus, skorašnji napredak obećala na svim razinama, od financijske do rezultatske.  

Velež

Ali kada pričamo o razočarenju, u Veležu možda najbolje znaju što to znači. Gurali su na dvije fronte od početka do kraja, do zadnjeg kola, i ostali bez ičega – u finalu Kupa bez drugog vezanog trofeja u tom natjecanju, u predzadnjem kolu prvenstva bez Europe! Amar Osim jesenas je obavio solidan posao, iako je Velež zbog promjene travnjaka igrao u Gabeli, a iako su Rođeni pod Nedimom Jusufbegovićem proljeće odradili kudikamo bolje, problemi s ozljedama koji su se množili na koncu nisu dozvolili rezultat o kojem će se pričati.

Tuzla

Tuzlaci su nekako preko noći skliznuli s pretprošlosezonskog drugog mjesta do borbe za ostanak. I strepili su do zadnjeg kola – iako kadar na prvu nije djelovao tako slab. Daleko od toga. No, izgleda da se trenerska promjena, Dragan Jović otišao zbog zdravstvenih razloga i prepustio kormilo klupskom vojniku Milenku Bošnjakoviću, na njih snažno odrazila. Ipak, ne toliko da se nakon par solidnih sezona vrate u prvu ligu FBiH. Polufinale Kupa protiv Zrinjskog ostat će kao neki detalj po kojem će se pamtiti kampanja Građana.

Igman

Jedna od ljepših priča prošle sezone odvijala se u Konjicu. Igman je tamo doduše zaigrao tek na proljeće, ali u tom drugom dijelu sezone se i isprofilizirao taj jedan 'fighterski' duh – nakon logistički zahtjevne jeseni koju su Konjičani kao domaćini odradili u Doboju kod Kaknja. Jedan od najvažnijih detalja na tom putu dogodio se u pauzi, kada je Adnana Elezovića naslijedio Husref Musemić i od tadašnjeg zadnjeg mjesta s minus četiri u odnosu na Leotar, na kraju napravio – zapravo povijesni rezultat. Jer Igman je u povijesnoj prvoj kampanji u elitnom državnom rangu uspio sačuvati status.

Sloga

U Doboju će, kao i u mnogim drugim premijerligašima, sezonu pamtiti po alternativnom domaćinstvu – u Modriči. Tamo je između ostalog pao i Zrinjski, i to u jeku kampanje, kada je titula bila još daleko od Mostara. Ta je ista Sloga kod kuće jesenas tukla i Sarajevo, ali epitet 'ubojice divova' nije joj pomogao da se izdvoji iz borbe za ostanak, u kojoj je također ostala do zadnjeg kola. Brod je mirne vode, nakon razilaska sa Zoranom Ćurguzom u ožujku (uveo Slogu u PL BiH), uveo Vlado Jagodić.

Posušje

Posušje je najveći dio sezone plijenilo velikim brojem gledatelja – i trenerskim smjenama.  Tamošnji su navijači očito ostali gladni nogometa i nakon prošle, dugo očekivane povratničke sezone u društvo najboljih, a ni kadar nije bio loš – bio je primjeren jednom takvom klubu. Išlo je to OK, ali Ferdo Milin je na klupi izdržao do rujna, Goran Granić poziciju je držao doi same završnice, kada je uslijedio novi šok – ispalo je pozitivni. Branko Karačić ostavio je Posušake u Ligi, jedva. I to će sigurno biti upozorenje za iduću sezonu, ako ambicije budu dovoljno velike.

Leotar

U jednom je trenutku djelovalo da će se Leotar spasiti na račun domaćih pobjeda, neki će reći i na račun medijskog mraka (zadnja dva kola TV kamere jedino nisu bile u Trebinju), no nisu ih spasila ni dva Marka – najprije Vidojević koji je na Policama radio do rujna, a onda ni Maksimović, koji je u Trebinje došao s reputacijom prvaka (uzeo naslov s Borcem). Pobijedili su Trebinjci u zadnjem kolu Široki (2:1), ali čudo se nije dogodilo… s tim da je i dalje neizvjesno hoće li prvak Prve lige RS, Krupa, dobiti licencu…

Sloboda

Sloboda? Nije moglo drukčije. Ne s obzirom na brojne turbulencije. A nije pomoglo ni ne tako davno veliko igračko ime, Danijel Pranjić. Jer od Adnana Jahića nije naslijedio neki Bog zna kakav tim, a vremena i prostora to podići na višu razinu – nije imao. Samo sedam pobjeda iz 33 utakmice (Leotar ih upisao devet) nije moglo odvesti nego do - Prve lige FBiH. Prošle sezone Sloboda je bila deseta, sezonu prije te osma… pad je bio očekivan, a malo da je tko učinio nešto da to spriječi.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba