Piše: Dragan Bradvica

Europska unija već poodavno muku muči sa raznoraznim krizama koje je polako, ali sigurno razdiru iznutra. Kada na sve to dodamo krizu vodstva i nevoljkost bilo kakvih reformi, pa čak i novog temeljnog ugovora, slika današnje Unije je potpuna.

Na globalnoj razini je iz godine u godinu sve nebitnija, unutarnje razmirice ne mogu riješiti već godinama (slučaj mađarskog premijera Victora Orbana), pa čak i oni koji nisu unutar EU (Aleksandar Vučić ili Milorad Dodik) svakodnevno ih ismijavaju pa čak i vrijeđaju.

U svemu tome ovih dana po šavovima puca i jedno od najvećih postignuća EU koje je bi bio jedan od glavnih razloga zbog čega su sve europske zemlje htjele biti dio Unije – šengenska zona.

Šengensko područje

Na službenim stranicama EU institucija stoji: 'Šengensko područje jedno je od glavnih postignuća europskog projekta. Pokrenuto je 1985. kao međuvladin projekt pet država članica EU-a, Francuske, Njemačke, Belgije, Nizozemske i Luksemburga. Postupno se proširilo u najveće područje slobodnog putovanja na svijetu.

Članstvo u području bez nadzora unutarnjih granica znači da zemlje: ne provode kontrole na svojim unutarnjim granicama, osim u slučajevima posebnih prijetnji; provode usklađen nadzor vanjskih granica na temelju jasno definiranih kriterija. Skup pravila kojima se uređuje šengensko područje naziva se Zakonik o šengenskim granicama. Šengensko područje omogućuje slobodno putovanje među državama članicama za više od 400 milijuna ljudi, bez prolaska graničnih kontrola'.

Uistinu, slobodno kretanje ljudi, kapitala usluga i ideja jeste glavni doseg Unije koja je i dan danas ekonomska sila, a ne tako davno bila je pravi ekonomski džin. S obzirom kako nikada nije niti bilo želje za jačim političkim integracijama (o čemu se i dan danas vode velike debate unutar Europe) ono što ej spajalo sve države članice jeste neupitna činjenica kako su sve države koje su ušle u EU imale značajne ekonomske koristi. Međutim, početkom migrantske krize, kasnije dolaskom pandemije koronavirusa, a sada novog vala migranata i sukoba na Bliskom istoku Schengen je pod velikim upitnikom.

Kontrola granica

Tako je ovih dana Italija obavijestila Sloveniju kako zbog promijenjene situacije u Europi i na Bliskom istoku uvodi kontrolu na granici sa Slovenijom. Nakon toga Slovenija donosi odluku o uvođenju kontrole i na slovensko-hrvatskoj te na slovensko-mađarskoj granici.

Nadalje, Austrija, koja je 2015. na vrhuncu izbjegličke krize uvela kontrole na granici sa Slovenijom i Mađarskom, u ponedjeljak je izvijestila Europsku komisiju o novom produljenju te kontrole, od 12. studenog ove do 11. svibnja iduće godine. Odluku obrazlažu pritiskom na azil, velikim pritiskom na vanjske granice EU, prijetnjom trgovine oružjem i kriminalnim mrežama zbog rata u Ukrajini te trgovinom ljudima. Uveli su i kontrole na granici s Češkom, a na to se odlučila nakon što je Njemačka uvela kontrole na granicama s Češkom, Poljskom i Švicarskom zbog ilegalnih migracija te produljila kontrole na granici s Austrijom do svibnja sljedeće godine, pravdajući to zaoštrenom sigurnosnom situacijom na Bliskom istoku.

Kontrole unutarnjih šengenskih granica provode i Danska, Francuska, Norveška i Švedska.

Sve ovo samo po sebi govori kako Unija ne može rješavati krize jer u protivnom se ovakve stvari ne bi događale. Nešto najbolje što se dogodilo u europskoj povijesti, a to EU zasigurno jeste, nalazi se u ogromnoj krizi, a slijede joj izbori polovicom sljedeće godine. Ukoliko ne bude mudrosti da se neke stvari presijeku i krenu u neke i radikalne rezove stvari će i dalje teći kao i do sada – u pogrešnom smjeru.