Piše: Dragan Bradvica

Globalni svijet itekako se promijenio u posljednjih desetak godina, a kamoli da govorimo gdje je svijet bio u trenutku kada je potpisan Daytonsko-pariški sporazum i počela moderna povijest Bosne i Hercegovine.

Najviše je tome doprinio neslućeni razvoj tehnologije u posljednja dva desetljeća pa su danas svakodnevica stvari koje su samo prije desetak godina izgledale kao znanstvena fantastika.

Digitalizacija i umjetna inteligencija, to jeste četvrtka industrijska revolucija iz temelja je promijenila strukturu svijeta pa najjače svjetske sile poput SAD-a, Kine ili Europske unije upravo na ovim područjima vode veliku bitku. A kako bi bilo koje društvo, država, tvrtka napredovali i dolazili do novih otkrića nužno je dobar obrazovni sustav i ulaganja u istraživanja i razvoj. Dakle, nužno je sve ono što BiH nema – u našoj zemlji imamo devastiran i u prošlosti zarobljen obrazovni sustav, a ulaganja u istraživanje i razvoj nam je na razini statističke greške.

Mizerna ulaganja

U vrijeme kada se na razini EU u istraživanje i razvoj ulaže oko tri posto BDP-a, a plan je da do 2030. i svaka od zemalja članica u ova područja treba ulagati isto po tri posto BDP-a na nacionalnoj razini u BiH i u ovome idemo kontra cijelog svijeta ali i zdravog razuma i logike.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH tijekom 2012. u istraživanje i razvoj smo izdvajali ukupno 0,27 posto BDP-a, godinu nakon toga nešto i raste te iznosi 0,32 posto, u 2014. opet pada na 0,26 posto. Sramotna je i jadna činjenica da nakon te godine imamo samo pad kada su u pitanju izdvajanja za istraživanje i razvoj – 2015. i 2016. bila su 0,22 posto BDP-a, u 2017. pada na 0,20 posto, te u 2018. i 2019. pada na 0,19 posto.

Dakle, ono što je nezamislivo u bilo kojem kutu svijeta, u BiH je svakodnevica pa u vrijeme. Kada se u bilo kojoj državi najviše ulaže u ljude, inovacije i najbolje kadrove u svakoj sferi života, a koji svojim znanjem doprinositi daljnjem razvoju i rastu, u našoj zemlji i dalje su glavne teme one iz prošlosti, trebali se ili ne vraćati tamo gdje smo bili prije 30-ak godine dok nitko ne vodi računa gdje ćemo svi biti za 10 godina, još uvijek pričamo tko u bili heroji i zločinci u ratovima od prije 100 godina… Upravo zbog toga ova se država jako brzo prazni jer malo tko želi da mu život prolazi u trulom sustavu.

Djeci ukradena budućnost

Ono što je možda još i gore od svega gore pobrojanog jeste što bh. vlasti na ovaj način bukvalno kradu budućnost djeci koja ostaju u ovoj zemlji. Naime, prije par godina Svjetski ekonomski forum izašao je s procjenom da će 60 posto djece koja su danas u osnovnim školama imati zanimanja koja danas ne postoje.

Ovo nikoga i ne treba čuditi ukoliko znamo koliko danas napreduje tehnologija pa se postavlja pitanje hoće li oni koji su danas osnovci u obrazovnom sustavu kakav u BiH u ovoj 'digitalnoj pustinji' biti konkurenti i u BiH, a kamoli da se natječu sa ovima iz EU, SAD-a, Kine itd.

Mnogi današnji poslovi više neće postojati, a za mnoge će trebati itekako vladati modernim tehnologijama kako bi ih se moglo obavljati. Kako očekivati od bilo koga da to može ukoliko tijekom obrazovnog procesa nije osposobljen za to i ukoliko nema adekvatne alate da učenje?

Istraživanja PISA i TIMSS pokazala su kako nam djeca funkcionalno nepismena. Umjesto velikog rada na poboljšanju i da napokon barem krenemo putom hvatanja koraka s razvijenim svijetom, odgovor naših političkih (kvazi)elita bio je da zabrani daljnja testiranja i usporedbu s djecom iz drugih zemalja.

Njima je važno da iz brojnih proračuna 'kapa' za 'partijske' interese, da se zakoni pišu tako da ih može tumači kako tko želi, da je sve više i više sumnjivih javnih nabavki, da se po 'državnim jaslama njiše sve više i više 'parijskih uhljeba'… A to što je obrazovanje na niskim granama, da nam je digitalizacija tek misaona imenica, umjetna inteligencija nešto što su čuli tek na filmovima ljude koji svoj uspon i bogaćenje ne duguju vrhunskom obrazovanju i sposobnostima i ne zanima previše niti sve to mogu razumjeti.