Ako biste nasumično izabrali 10 rukovoditelja javnih poduzeća koja upravljaju šumama u Bosni i Hercegovini, kod najmanje 9 biste pronašli političku povezanost. 

Situacija je posebno izražena u Republici Srpskoj, gdje su od 27 rukovoditelja šumskih gazdinstava, čak 23 stranački kadrovi. Kada se tome doda i direktor „Šuma RS-a“, koji istovremeno obavlja funkciju u Skupštini općine Mrkonjić Grad, dolazimo do poražavajuće činjenice: gotovo svaka odluka o šumskim resursima u RS-u ima političku pozadinu.

Ispostave političkih partija

Na osnovu podataka dostupnih na Registru dužnosnika, kandidatskih lista za izbore 2020., 2022. i 2024. ovjere od strane SIP-a te medijskih natpisa, za 67 od 93 lica koja su članovi uprava (73%) nekog od šumskih poduzeća u Bosni i Hercegovini je moguće nedvosmisleno utvrditi političku pozadinu, a posebno zabrinjava podatak da 88% direktora šumskih poduzeća i šumskih gazdinstava imaju potvrđenu političku povezanost.

Zahvaljujući poslovanju pod pokroviteljstvom politike, sva šumska poduzeća u BiH su u 2023. godini ostvarila profit od tek 4,73 milijuna maraka, unatoč činjenici da zapošljavaju preko 9 tisuća radnika i da raspolažu s više od polovine teritorije BiH, koliko se nalazi pod šumama. Ovi podaci su rezultat analize Upravljanje šumama u Bosni i Hercegovini Transparency Internationala, koja je obuhvatila poslovanja šumskih poduzeća u oba entiteta, županijama i šumskih gazdinstava u RS-u od 2020. do 2023.

Ako se broj radnika promatra kroz ostvarenu dobit, proizlazi da je svaki zaposleni u šumskim poduzećima u Bosni i Hercegovini zaradio tek nešto više od 500 KM godišnje, što pokazuje stupanj neučinkovitosti koji vlada ovom vitalnom sektoru. S obzirom na politički utjecaj i zakone koji omogućavaju zapošljavanje bez konkursa i toleriraju sukob interesa, jasno je da ova poduzeća postaju ispostave političkih partija, gdje se resursi koriste za stranačko zapošljavanje umjesto za opći društveni interes.

Tu konstataciju dodatno potvrđuje i podatak o kontinuiranom rastu troškova plaća čiji udio u ukupnim rashodima se s 52% u 2020. popeli na 55% u 2023. godini, unatoč neučinkovitom upravljanju i slabim poslovnim rezultatima.

Osim problema s poslovanjem, utjecaj politike donosi sa sobom i manjak transparentnosti, što je vidljivo na primjeru revizorskog izvještaja JP “Šume RS-a” iz 2020. koji je Narodna skupština Republike Srpske razmatrala tek u ožujku 2024., dok podaci o poslovanju iz prošle godine i dalje nisu dostupni javnosti.

Politički utjecaj dodatno podriva i stupanj odgovornosti u poslovanju što najbolje ilustriraju podaci upravo iz posljednjeg revizorskog izvješća ovog javnog poduzeća o nenaplaćenim potraživanjima. Dobavljači šumskih sortimenata su Šumama RS-a dužni preko 17,5 milijuna KM, dok se više od 10 milijuna smatra spornim i sumnjivim potraživanjima od čega je značajan iznos praktično nenaplativ jer se odnosi na kupce drvnih sortimenata koji su u stečaju ili su ugašeni.

Simbol manjka odgovornosti pod patronatom politike je i Strahinja Bašević, direktor ŠG “Romanija” Sokolac, koji je u kolovozu 2024. osumnjičen za zloupotrebu položaja, potom bio u bijegu i uhićen, ali je unatoč tome pobijedio na Lokalnim izborima kao kandidat SNSD-a za načelnika Sokoca. Iako se o problemima u šumarijama širom Srpske govori godinama, do smjena je došlo tek nakon što je predsjednik RS Milorad Dodik krajem 2024. javno progovorio o ogromnoj krađi u Šumama RS, ali je Bašević ipak ostao na funkciji direktora ŠG “Romanija” Sokolac.

U FBiH nema ni zakona o šumama

Poseban problem predstavlja to što je oblast šumarstva u dobrom dijelu BiH neuređena jer u Federaciji BiH od 2009. ne postoji zakon o šumama, kada ga je Ustavni sud Federacije stavio van snage. Kao odgovor na to, županije su donijele svoje zakone, što je dovelo do dodatnog usložnjavanja u poslovanju ali i do svojevrsne diskriminacije budući da se iznosi naknada za korištenje šuma razlikuju od županije do županije. Tako neke lokalne zajednice ostvaruju znatno veće prihode od sječe šuma – kao da vrijednost šume zavisi od toga gdje je posječena, a ne od njene stvarne ekonomske i ekološke važnosti.

Ovo je najbolje ilustrirano u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, gdje također ne postoji zakon o šumama, pa se sječa i upravljanje šumom odvijaju bez pravnog osnova. Iako tri šumska poduzeća sa oko 190 radnika koja godišnje posijeku 77 kubnih metara drvne mase i ostvare prihod od 8,6 milijuna KM u 2023. godini, građani u ovoj županiji osjete malo koristi od ove djelatnosti.

Naime, upravo zbog nepostojanja zakona, sva sredstva od naknada za sječu i korištenje šuma se uplaćuju na račun županija dok se u proračune općina i gradova u HNŽ-u ne uplaćuje niti jedna marka, za razliku od ostalih sredina u BiH gdje je zakonom reguliran način i odnos raspodjele ovih sredstava. Osim izostanka zakonskog okvira, poslovanje šumskih poduzeća u ovom entitetu je obilježeno manjkom transparentnosti a najdrastičniji primjer je razmak od čak sedam godina koliko je proteklo između dva revizorska izvještaja Šumarstva „Prenj“ d.d. Konjic (2016. i 2023. godine).

Raspodjela naknada od šuma je problematična i u ostatku BiH, budući da se u budžete entiteta, županija i jedinica lokalne samouprave godišnje uplati oko 40,2 milijuna KM na ime različitih naknada za korištenje šuma. Analiza je međutim pokazala da se raspodjela tih sredstava odvija bez jasnih kriterija i nenamjenski.

Tako je, na primjer, nadležno Ministarstvo u RS-u sredstva prikupljena od naknada za šume dijelilo bez unaprijed definiranih uvjeta i kriterij, a revizijom je utvrđeno da su financirane aktivnosti koje nemaju direktne veze s pošumljavanjem i šumskim radovima, poput znanstvenih istraživanja, izdavaštva i uređenja privatnih parcela.

Korupcija

Politički utjecaj, loš zakonski okvir ili, u nekim slučajevima, njihov potpuni izostanak te manjak transparentnosti stvorili su kulturu poslovne neodgovornosti koja je dovela do loših poslovnih rezultata, korupcije i zloupotreba. Sve ovo je strankama omogućilo da šume koriste za svoje interese, što na kraju osjete građani kroz manje proračunske prihode dok najveću štetu trpe same šume, čije očuvanje i obnova su u drugom planu.

Zbog svega ovoga je neophodno poduzeti mjere s ciljem unaprjeđenja transparentnosti, upravljanje i održivost šuma u Bosni i Hercegovini, što predviđa: Hitnu depolitizaciju ovih poduzeća; Donošenje zakona u Federaciji BiH i HNŽ-u čime bi se uredila ova oblast; Usklađivanje i racionalizacija naknada za korištenje šuma, kao i Uspostavljanje tijela za koordinaciju rada šumskih poduzeća u BiH koje bi vodilo jedinstveni registar šuma za BiH sa podacima o šumsko-privrednim osnovama, evidencijama o sječi i distribuciji, te planovima zaštite i obnove šuma, piše Transparentno.ba.