Dok popularnost Svjetskog prvenstva nastavlja rasti, njegov organizator FIFA vjerojatno nikada nije bio manje popularan. Zašto nogomet i dalje treba FIFA-u? I postoji li izlaz iz sadašnjeg stanja?, piše Deutsche Welle

Pogledi svijeta ponovno su uprti u Svjetsko prvenstvo. U središtu pozornosti prvenstveno su golgeterski rekord Lionela Messija, iznenadna slava vratara Zelenortskih Otoka ili viralne snimke navijača.

To je poznato i razumljivo skretanje pozornosti s problema koji su obilježili pripreme za turnir. Mnogim argentinskim navijačima uskraćene su vize za dolazak na natjecanje i svjedočenje mogućem povijesnom uspjehu Messija. Majka vratara Vozinhe dobila je ipak na koncu vizu za SAD, ali tek nakon herojskih nastupa svojeg sina za Zelenortske Otoke, dok su navijači koji vidimo na televizijskim snimkama često malobrojni (dovoljno bogati) smrtnici koji si mogu priuštiti iznimno skupe ulaznice.

Odnos Infantina i Trumpa dodatno je narušio povjerenje u FIFA-u

Odluka da američki predsjednik Donald Trump prošlog prosinca dobije prvu FIFA-inu Nagradu za mir, neposredno prije nego što je započeo rat s Iranom, jednom od sudionica turnira, dodatno je narušila povjerenje unutar te organizacije i izvan nje.

Budući da će se sljedeći Mundijal igrati u Europi, Africi i Južnoj Americi kako bi FIFA (bez konkurencije) mogla dodijeliti domaćinstvo Svjetskog prvenstva 2034. Saudijskoj Arabiji, a predsjednik Gianni Infantino trebao bi premašiti uobičajeno ograničenje od 12 godina na čelu organizacije, i to opet vjerojatno bez protukandidata, frustracija FIFA-om među promatračima dosegnula je rekordne razine. No može li se išta promijeniti?

Kako FIFA održava svoju moć?

FIFA je odgovorna za globalni razvoj nogometa, ali istodobno djeluje i kao njegov komercijalni operater, što je model koji brojni stručnjaci za upravljanje sportom dovode pod znak pitanja.

Svjetsko prvenstvo njezin je ključni financijski „motor", no važan izvor prihoda postalo je i nedavno prošireno i reorganizirano Svjetsko klupsko prvenstvo (Club World Cup). To natjecanje izazvalo je brojne kritike igrača i sindikata igrača zbog prenatrpanog kalendara. „Ne mislim da se igrače baš previše sluša, ako ćemo biti potpuno iskreni“, rekao je napadač Bayerna i engleske reprezentacije Harry Kane prije prošlogodišnjeg turnira.

Strukturalno gledano, svaka od 211 članica FIFA-e, raspoređenih u šest kontinentalnih konfederacija, svake četiri godine ima po jedan glas na predsjedničkim izborima. Nacionalni savezi potom u različitoj mjeri dobivaju financijsku potporu kroz različite programe i projekte. Taj se sustav često naziva „sustavom patronata".

„Komercijalna dimenzija temelj je FIFA-inog sustava moći. Novac predsjednici koriste za akumuliranje i učvršćivanje svoje moći“, izjavio je Miguel Maduro, nekadašnji predsjednik FIFA-inog Odbora za upravljanje i reviziju, koji je smijenjen 2017. nakon pokušaja provođenja pravila političke neutralnosti vezano uz Rusiju (koja je bila domaćin Mundijala 2018. godine).

„To održava sustav patronata u kojem predsjednici nagrađuju lojalne i kažnjavaju svakoga tko se usudi kritizirati bilo što. To objašnjava zašto aktualni predsjednici gotovo nikada nemaju izazivače i zašto ostaju na vlasti neograničeno dugo.“

Mogu li politika i EU natjerati FIFA-u na promjene?

Poput Madura, i Nick McGeehan iz organizacije za zaštitu ljudskih prava FairSquare smatra da bi reforme morale biti nametnute izvana. Budući da pojedinačne članice FIFA-e nemaju ni motivaciju ni mogućnost pokrenuti promjene, poziva Europsku uniju da preuzme inicijativu.

„Potrebna je politička intervencija. Drugog načina za popravljanje FIFA-e nema“, rekao je za DW.

„Najlogičniji primjer bila bi Europska unija, koja bi mogla regulirati sport na isti način na koji regulira velika tehnološka poduzeća.“

Organizacija FairSquare podnijela je prijavu Istražnom vijeću FIFA-inog Etičkog odbora zbog Infantinovih veza s Trumpom. Istodobno su navijačka organizacija Football Supporters Europe i udruga Euroconsumers uoči Svjetskog prvenstva Europskoj komisiji podnijele pritužbu zbog cijena ulaznica.

Glasnogovornik Europske komisije nije želio komentirati mogućnost da se EU izravno suprotstavi FIFA-i, poručivši tek da se pritužba Football Supporters Europe i Euroconsumersa obrađuje „u skladu sa standardnim procedurama“.

Upitan hoće li Komisija intervenirati u sporne prakse prodaje ulaznica za Svjetsko prvenstvo, njezin glasnogovornik je odgovorio kako europsko zakonodavstvo „ne regulira razinu cijena robe i usluga, poput ulaznica za događaje“.

No dodao je: „Trgovci moraju na odgovarajući način informirati potrošače o ukupnoj cijeni svojih ponuda i izbjegavati obmanjujuće poslovne prakse, poput oglašavanja privlačnih početnih cijena za ulaznice koje zapravo nisu dostupne ili primjene agresivnih prodajnih metoda dok potrošači čekaju u virtualnom redu.“

Iako konkretnih političkih poteza zasad nema mnogo, McGeehan i dalje vjeruje da je promjena moguća.

„Negdje će se pojaviti političar koji će prepoznati političku vrijednost pozivanja moćnika na odgovornost. To mi se čini vrlo uzbudljivom perspektivom jer vjerujem da je to u ovom trenutku neizbježno.“

Mogu li napetosti između UEFA-e i FIFA-e dovesti do raskola?

Iako djeluje pod okriljem FIFA-e, između FIFA-e i moćne europske konfederacije UEFA-e već dulje vrijeme postoje napetosti. One su postale vidljive kada je UEFA angažirala somalskog suca Omara Artana za finale Superkupa, samo nekoliko dana nakon što mu je odbijen ulazak u SAD kako bi sudio na Svjetskom prvenstvu.

„Nogomet je stvoren kako bi povezivao ljude“, izjavio je predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin.

Prošle godine UEFA je napustila FIFA-in kongres optuživši Infantina da daje prednost „privatnim političkim interesima“ nakon što je zakasnio na skup zbog diplomatske turneje po Bliskom istoku zajedno s Trumpom.

„Postoje napetosti između UEFA-e i FIFA-e. UEFA je golema konfederacija koja okuplja neke od najvećih i najtradicionalnijih nogometnih nacija. Ako bi došlo do bilo kakvog raskola u svjetskom nogometu, morala bi ga predvoditi UEFA ili skupina europskih država“, rekao je Geoff Walters, profesor sportskog menadžmenta na Sveučilištu Liverpool.

„No u nogometnoj politici teško je isticati se jer vas vrlo brzo ušutkaju. Ako nešto kažete, hoće li to ugroziti vaše šanse za organizaciju natjecanja? Hoće li vas međunarodna zajednica izolirati?“

Kao primjer navodi se Njemačka. Nakon što su njemački reprezentativci na svojoj prvoj utakmici u Kataru prekrili usta kao političku gestu, reprezentacija i savez odustali su od otvorene podrške političkim inicijativama, imajući u vidu moguće kandidature za domaćinstvo Svjetskog prvenstva 2034. ili 2038. godine.

UEFA se i sama 2021. suočila s pokušajem stvaranja elitne Superlige te pravnim posljedicama koje su uslijedile. Maduro smatra da organizacija „pati od istih problema upravljanja kao i FIFA, iako u manje očitom i manje radikalnom obliku“.

Što bi raskol s FIFA-om značio za ostatak svijeta?

Položaj UEFA-e među ostalim svjetskim konfederacijama dodatno su oslabile nedavne izjave Aleksandra Čeferina, objavljene u slovenskim medijima, da prošireno Svjetsko prvenstvo mnoge utakmice čini „potpuno nezanimljivima“. Koalicija 13 nogometnih saveza iz Afrike i Azije poručila je da takve izjave „odlučno odbacuje“.

Ugled i moć Europe te Južne Amerike, posebno Brazila i Argentine, nisu toliko jaki kako bi se moglo činiti u usporedbi s Infantinovom bazom potpore u Aziji i Africi. Walters smatra da je upravo to jedan od razloga zbog kojih je mogućnost raskola i dalje manje vjerojatna.

„Kad bi takvu inicijativu predvodile najveće nogometne sile, što bi se dogodilo s manjim državama? Što bi bilo s njihovom sposobnošću razvoja nogometa?“

„To je dio šireg izazova u globalnom sportu koji ne vidimo samo u kontekstu Svjetskog prvenstva nego i brojnih drugih natjecanja. Veći klubovi i reprezentacije sve više pokušavaju osigurati vlastiti interes i odvojiti se od sustava. Žele zadržati najveći dio komercijalnih prihoda koji ulaze u taj sport.“

"Pokriva" li FIFA područja koja drugi ne mogu?

Dok mnogi dovode u pitanje komercijalne motive FIFA-e, Infantino tvrdi da su oni u službi općeg dobra.

„Svaki dolar koji zaradimo vraća se nogometu“, rekao je novinarima uoči početka turnira u Americi. „Kad bismo televizijska prava prodavali isključivo Pay-TV kanalima, kao što to rade drugi, ostvarili bismo četiri puta veće prihode. Mogli bismo i podijeliti sve ulaznice besplatno, ali bi one opet završile na crnom tržištu.“

„Kao predsjednik FIFA-e moram pronaći ravnotežu. Ulažemo u zemlje u koje nitko drugi ne ulaže – Južni Sudan, Butan. Nitko drugi to ne radi.“

Za sada je to doista tako. U nogometnom smislu, nitko drugi nema ni ovlasti ni financijska sredstva kojima raspolaže FIFA. S obzirom na to koliko je organizacija duboko ukorijenjena u svjetski nogomet, izgledi za raskol i dalje su vrlo mali. Iako je nezadovoljstvo rijetko kad bilo veće, bez nekog saveza, skupine država ili utjecajnog pojedinca koji bi preuzeo inicijativu, izgledi za ozbiljne reforme tek su neznatno veći od šansi za potpuni raskid sa sadašnjim sustavom.