U povijesti SDA dugoj 30 godina mnogo je uglednih stranačkih likova  bilo prisiljeno odstupiti iz stranke, milom ili često i batinom.

Normalno je da tako velika stranka proživljava  periodična turbulentna vremena i da često uzgoji sijaset nezadovoljnika ili načinom rukovođenja SDA ili pak svojim osobnim statusom.  

Za najjaču bošnjačku stranku koja  se, kako posprdno tvrde neki sarajevski politički čelnici ili analitičari, do podne zalaže za multietničku, a od podneva građansku državu, je specifično što su čitavu plejadu pobunjenika činili vrlo utjecajni dužnosnici, zamjenici ili potpredsjednici SDA koji su bivali poraženi u stalnim frakcijskim mrcvarenjima ili raskolu sa stranačkim šefovima. 

Trojica faraona i masa nezadovoljnih

Do sada su bila trojica faraona: Alija Izetbegović, Sulejman Tihić i Bakir Izetbegović. Zlobnici sa mindera će malicizono ustvrditi kako se komotno njima može pridodati i šefica iz sjene Sebija Izetbegović.

Isti će također prepoznati kako nikada  nije njegovan taj kult ličnosti, idolopoklonstvo i ulizivanje kao u eri “erdoganskog” kormilarenja bračnog  para Izetbegović.

Redom su iz gnijezda SDA odlepršali, Haris Silajdžić, Edhem Bičakčić, Fahrudin Radončić, Senad Šepić, Sadik Ahmetović, Mirsad Kukić, Nermin Ogrešević, Ibrahim Hadžibajrić, Elmedin Konaković, Aljoša Čampara i sva svita manje poznatih, lokalnih buntovnika.

Dobri poznavatelji zgoda i neprilika u Izetbegovićevoj centrali tvrde kako su na  izlaznim vratima, potpredsjednik Denis Zvizdić i kontroverzni načelnik najveće  sarajevske općine Novi grad Semir Efendić.  Neposlušnici i disidenti u razdoblju šefovanja Bakira Izetbegovića nisu bili, po njegovom osobnom  priznanju, neki veliki problem osipanja stranke i svaki ponaosob je  dobio lekciju i toplo upozorenje i preporuku da ne ulaze u avanture osnivanja novih stranaka, jer iskustva  govore  kako su “prošli svi oni koji su pokrenuli novi  projekt.”  

Izetbegović se uvijek zalagao da se o problemima u stranci začepe usta i raspravlja  “unutar  zidina”. Većina pobunjenika ga nije poslušala.  

Osnivali nove stranke

Haris Silajdžić je osnivanjem Stranke za BiH i njezinim fascinantnim grananjem demantirao tvrdnje Bakira Izetbegović, makar je na koncu nesmotreno postao i grobar uspjelog projekta.  

Bivši federalni premijer i nekadašnji predsjednik Sabora Islamske zajednice Edhem Bičakčić je svoju pamet, iskustvo i političku karizmu podario Bosansko-podrinjskoj stranci, koja je ipak ostala na margini krucijalnih procesa  na bošnjačkoj pozornici.  

Nermin Ogrešević je u A-SDA, PDA je djelo bivšeg potpredsjednika SDA Mirsada Kukića Kukana, Narod i pravda (NiP) Elmedina Konakovića, Neovisni  blok (NB) su osnovali također  potpredsjednici  Senad Šepić i Sadik Ahmetović, kasnije im se pridružio “neovisni” gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović.   

Neovisna bosanskohercegovačka lista (NBL) zamišljena je u glavi Ibrahima Hadžibajrića. Čak se i Savez za bolju budućnost (SBB) kao i lider ove stranke Fahrudin Radončić može svrstati u ovu skupinu utemeljitelja i stranaka iako u ideološkom i pragmatičnom smislu on odudara od svih njih.

Još je dakle enigma kakve će odluke donijeti i u kakvom projektu sudjelovati   Aljoša Čampara, pa i njegov rođak Denis Zvizdić, te robusni Semir Efendić, koji očigledno čeka rasplet lokalnih izbora, a do tada, najavio je, nastavit će raditi po svome.

Izetbegović i Tihić

Ako se malo dublje analizira djelovanje “kavgadžija” u SDA, samo su zapravo Bakir Izetbegović  i Šemsudin Mehmedović u datim trenutcima podjela  u stranci i razilaženjima s vođama odlučili voditi iscrpljujuću borbu za ispravljanje  anomalija i za svoj osobni status unutar SDA.

Podsjećamo, prije nekoliko godina, tadašnji neformalni šef sarajevske organizacije stranke Bakir Izetbegović je praktično legalizirao frakciju unutar SDA i vrlo vješto prisilio mirnog Sulejmana Tihića na krupne ustupke i kompromise.  

Zbog mira u kući Tihić je pristao da mlađi Izetbegović bude zamjenik predsjednika stranke, da bude nominiran za kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva te da u stranačkom Predsjedništvu ustoliči polovinu svojih  uzdanica. 

Mora se priznati da to nikad nije prošlo nekom stranačkom dužnosniku u SDA, kao Izetbegoviću, ali se ne pamti niti u nekoj drugoj stranci. Danas, kada bi se neki nezadovoljni suradnik tako nešto slično usudio fakturirati Bakiru Izetbegoviću zbog mira u kući, dobio bi “Osmicu” na leđa i hokejaški munjevito  protjeran na ulicu.

Parlamentarno vegetiranje

I Šemsudin Mehmedović je, zbog niza uglavnom pravosudnih problema,  pristao ostati u SDA, međutim njegovo djelovanje se ne može nikako podvesti pod neku borbu za ozdravljenje stranke, to je permanentno parlamentarno vegetiranje i preživljavanje. I Mehmedović  je bio protukandidat Izetbegoviću za bošnjačkog člana Predsjedništva države, međutim on još u Klubu SDA poštuje disciplinu i ne daje povoda za radikalne mjere.   

Radoznala javnost očekuje definitivno očitovanje Čampare i Efendića. Za sada  je Zvizdić  još lojalan ili pritajen, međutim, i on će morati povući odlučan  potez,  stati na čelo frakcije, što je manje realno pošto je Aljoša Čampara već u drugom filmu, ili trunuti u Parlamentu kao Šemsudin Mehmedović pa dok nekom ne dojadi.  J. S.