Moguće je da će Europsku komisiju, Vijeće Europe, Europski parlament i Europsku službu za vanjsko djelovanje nakon lipanjskih izbora voditi žene. Kad se europski izbori održe, najveće će političke grupacije među sobom podijeliti te pozicije. Nagađanja o tome tko će doći na koju poziciju jedan je od omiljenih hobija briselskih dužnosnika, a u tim se raspravama sve češće pojavljuju imena viđenijih ženskih političarki, piše Politico.

Navodno bi Njemica Ursula von der Leyen trebala ostati na čelu Europske komisije, a Maltežanka Roberta Metsola trebala bi ostati predsjednica Europskog parlamenta. Aktualna premijerka Danske Mette Frederiksen trebala bi preuzeti vodeću poziciju u Vijeću Europe, a aktualna bi estonska premijerka Kaja Kallas trebala postati visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

"To je moj tim iz snova", rekao je jedan anonimni diplomat. "Time bi se poslala snažna poruka", dodao je, prenosi Jutarnji list.

Naravno, ništa još nije odlučeno, a nije isključeno da će se dogoditi i pokoje iznenađenje. Primjerice, Ursula von der Leyen nije bila među favoritima za mjesto predsjednika Europske komisije. Uz to, u opticaju su i imena brojnih muških političara. Konačno, o predsjedniku Europskog parlamenta odlučuju dominantne političke stranke i utjecajni zastupnici.

Međutim, spomenuti ženski tim iz snova ima smisla. Komisija i Parlament ostali bi u rukama Europske pučke stranke (EPP) (potonji bi kontrolirali najmanje prve dvije i pol godine mandata, nakon čega bi EPP mjesto predsjednika Parlamenta mogao predati drugoj stranci). Socijalistima bi pripalo Vijeće Europe, a liberalima Europska služba za vanjsko djelovanje. Prema anketi Politica, EPP bi na izborima trebao biti prvi, Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) drugi, a liberali četvrti.

Identitet i demokracija (ID), politička skupina koja okuplja stranke desnice i ekstremne desnice, te Europski konzervativci i reformisti (ECR), klub zastupnika antifederalista i euroskeptika, vjerojatno će dobro proći na izborima. Prema anketi Politica, ID bi se na izborima trebao plasirati na treće, a ECR na peto mjesto. To im, međutim, neće biti dovoljno da zauzmu vodeće pozicije u europskoj politici.

Spomenuti tim iz snova ima smisla i zato što nije izgledno da će von der Leyen i Metsola napustiti svoje pozicije. Vjerojatnost da će Frederiksen zamijeniti Charlesa Michela na čelu Vijeća Europe diplomati shvaćaju sve ozbiljnije i ozbiljnije.

Istovremeno, Kallas se u briselskim hodnicima spominje sve češće zbog jednog važnog faktora - geografije. S obzirom na to da rat u Ukrajini i dalje bjesni, mnogi istočnoeuropski lideri vjeruju da jedna od vodećih europskih funkcija treba otići u tom smjeru. Kallas je prošle godine Politicu rekla da bi dužnosnici iz tih zemalja trebali konkurirati za vodeće pozicije u europskoj politici.

Jedan je europski dužnosnik rekao da povratak Donalda Tuska, bivšeg predsjednika Vijeća Europe koji je nedavno postao premijer Poljske, znači da je maltene nemoguće da dužnosnik iz istočne Europe ne dođe na jednu od vodećih funkcija. Naime, kad je Tusk postao premijer, Poljska je postala najveća europska zemlja koju vodi jedan od najistaknutijih članova EPP-a. Prema tom scenariju, Istok bi dobio jednu od pozicija (Kallas), Zapad drugu (von der Leyen), Sjever treću (Frederiksen), a Jug četvrtu (Metsola).

Dodaju li se tom popisu Christine Lagarde, koja će do 2027. biti na čelu Europske središnje banke, i Nadia Calviño, koja je nedavno postala predsjednicom Europske investicijske banke, žene bi bile na najjačim europskim političkim pozicijama.

U Europskoj uniji, međutim, ništa ne ide lako.

Neki s lijevog centra smatraju da Frederiksen zbog danskog stava prema migrantima nije dovoljno velik socijalist, a neki diplomati drže da se Kallas prema Rusiji postavila preagresivno te da zato nije imenovana na visoku poziciju u Sjevernoatlantskom savezu. Zbog toga bi se mogla suočiti s otporom kada je riječ o vodećoj poziciji u Europskoj službi za vanjsko djelovanje.

Europska unija nije baš uzorita kada se radi o postavljanju žena na vodeće političke pozicije, navodi Politico.

Vijeće Europe dosad su vodili isključivo muškarci (Belgijci Herman Van Rompuy i Charles Michel te Poljak Donald Tusk), Europski je parlament do sada imao 14 predsjednika i svega tri predsjednice (Francuskinje Simone Veil i Nicole Fontaine te Maltežanka Roberta Metsola), a Komisiju su do dolaska Ursule von der Leyen vodili isključivo muškarci. Jedina top pozicija na kojoj je bilo više žena od muškaraca bila je ona visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Od tri osobe koje su vodile Europsku službu za vanjsko djelovanje, dvije su bile žene - Britanka Catherine Ashton i Talijanka Federica Mogherini.

Kad je riječ o parlamentarnim odborima i klubovima zastupnika, žene su i tu nedovoljno prisutne. Tri od sedam političkih grupa vode žene (S&D, Zeleni – Europski slobodni savez i Ljevica u Europskom parlamentu – GUE/NGL), a žene su na čelu sedam od ukupno 24 parlamentarnih odbora. Muškarac je čak i na čelu Odbora za prava žena i spolnu jednakost (Robert Biedroń).

Politico navodi da je mogućnost gubitka funkcije malo uzdrmala neke dužnosnike. Jedan se našalio da će ga prebaciti na čišćenje toaleta, a drugi je rekao da se nada da će mu biti dopušteno da nosi kave.