Dok se Francuska , jedva oporavljena od prošlog toplinskog vala, priprema za sljedeći, meteorolozi za ovaj tjedan najavljuju povratak nesnosnih vrućina. S njima se vraća i pitanje koje se neprestano postavljalo u lipnju: zašto Francuzi jednostavno ne upale klima-uređaje? Neki su već odlučili uzeti stvar u svoje ruke. Ispred nekoliko Lidlovih trgovina diljem pariške regije prošlog su četvrtka deseci ljudi stajali u redu u nadi da će se domoći klima-uređaja. U Aubervilliersu, pariškom predgrađu, vrata su popustila pod pritiskom mase, a među kupcima je izbila i tučnjava, piše CNN.

Nizak postotak korištenosti
"Vidjela sam kako ljudi gaze jedni preko drugih", ispričala je jedna svjedokinja za list Le Parisien. "Bila sam u šoku, gurali su me sa svih strana i, nažalost, otišla sam bez klima-uređaja", dodala je druga.

Samo oko 24 posto francuskih kućanstava posjeduje klima-uređaj, prema podacima francuske agencije za energetsku tranziciju. To je porast u odnosu na 18 posto prije samo dvije godine, ali i dalje znatno manje od otprilike 50 posto u susjednoj Italiji. Alexia, 26-godišnjakinja koja živi na rubu Pariza, kaže da je popustila kad je čula da stiže novi toplinski val. "Svi klima-uređaji koje sam gledala već su bili rasprodani. Zato sam požurila po svoj primjerak prije nego što potpuno nestanu."

U međuvremenu, tek sedam posto francuskih škola opremljeno je klimatizacijom, a tisuće su prošli tjedan zatvorile svoja vrata jer su temperature u učionicama postale neizdržive. S više od 2000 prekomjernih smrtnih slučajeva zabilježenih tijekom šest dana vrhunca lipanjskih vrućina, prema podacima zdravstvenih vlasti, francuski kulturni otpor prema klimatizaciji počeo je popuštati.

Kulturni otpor i birokratske prepreke
Francuzi su klima-uređaje dugo smatrali ružnima, bučnima, nepotrebnima i - iznad svega - američkima. Duboko je ukorijenjeno i vjerovanje da udisanje klimatiziranog zraka može uzrokovati bolest. Umjesto toga, francuska građevinska tradicija oslanja se na debele kamene zidove i zatvorene prozore, pasivne tehnike hlađenja koje su dobro funkcionirale dok su ljeta bila blaža.

Zatim, tu su i propisi. Francuska reputacija birokracije i administrativnih zavrzlama uvelike se odnosi i na klima-uređaje. U zgradama iz 19. stoljeća koje definiraju parišku vizuru, stanarima se rutinski odbijaju dozvole za postavljanje vanjskih jedinica jer pravila o zaštiti baštine štite jedinstven izgled gradskih krovova i pročelja, većinom izgrađenih tijekom velike obnove glavnog grada pod Napoleonom III. koju je vodio Georges-Eugène Haussmann. U zgradama s više vlasnika potrebno je odobrenje svih suvlasnika prije postavljanja fiksne jedinice, a one postavljene bez dozvole mogu biti prisilno uklonjene.

Klimatizacija kao političko pitanje
S približavanjem predsjedničkih izbora 2027. godine, klimatizacija je postala plodno političko tlo. Krajnje desno Nacionalno okupljanje Marine Le Pen najglasniji je zagovornik klimatizacije, pozivajući na nacionalni "klimatski plan" za opremanje svake škole i bolnice te na 23 milijarde dolara beskamatnih državnih zajmova kako bi se pomoglo 30 do 40 milijuna kućanstava da ugrade uređaje.

Na ljevici su stavovi podijeljeni. Zeleni, tradicionalno najžešći skeptici prema klimatizaciji, mijenjaju mišljenje, a čelnica stranke Marine Tondelier priznaje da je hlađenje sada nužno barem u nekim školama i bolnicama. Vođa krajnje lijeve stranke Nepokorena Francuska, Jean-Luc Mélenchon, upozorio je protiv klimatizacije, rekavši da njezino postavljanje posvuda "znači nanošenje još veće štete".

Vlada se nalazi negdje u sredini - odobrava hitnu ugradnju klima-uređaja u bolnicama, dok istovremeno pokušava ne odati dojam da napušta francuski pristup borbi protiv vrućine koji prioritet daje izolaciji. Koliko je rasprava postala nabijena, postalo je jasno kada su Zeleni u četvrtak podnijeli zahtjev za izglasavanje nepovjerenja vladi zbog njezina odgovora na toplinski val. Prijedlog vjerojatno neće proći, ali ukazuje na to koliko je pitanje postalo duboko politizirano.

Ekološke dvojbe i nova stvarnost
Otpor prema klimatizaciji često se opravdava i ekološkim razlozima, temeljen na ideji da izravno pridonosi klimatskim promjenama zbog energije koju troši. U Francuskoj se taj argument sudara s energetskom slikom zemlje: otprilike 95 posto francuske električne energije dolazi iz niskougljičnih izvora, pri čemu samo nuklearna energija osigurava oko dvije trećine. Rad klima-uređaja na takvoj mreži ima tek djelić ugljičnog otiska koji bi imao u zemljama poput Poljske ili Njemačke, gdje fosilna goriva i dalje čine mnogo veći udio u proizvodnji električne energije.

Koncentrirana upotreba klima-uređaja može podići temperaturu u gradovima zbog ispuštanja otpadne topline. To je lokalni fenomen, različit od globalnog zatopljenja uzrokovanog emisijama stakleničkih plinova, ali povećava nejednakosti između onih koji si mogu priuštiti klimatizaciju i onih koji ne mogu.

Ekološki aktivisti također tvrde da je borba svedena na binarni izbor između posjedovanja i neposjedovanja klima-uređaja, čime se rasprava usmjerava na liječenje simptoma, a ne na uzrok. No, za sve veći broj Francuza, bez obzira na to koliko se pojedinačno trudili boriti protiv uzroka klimatskih promjena, rješavanje njihovih simptoma postalo je nužnost, piše index.