Dvije oprečne polusezone odradio je Zrinjski u 2021. Proljeće je bilo za zaborav, a jesen za povijest. Kako se to dogodilo?

Zrinjski je prvu polovinu sezone odradio za rekordnih knjiga. Ostvaren je rekordni broj bodova uz rekordnu gol razliku i rekordni broj pobjeda. Sve je na bilo na vrhunskoj razini i tu se zapravo može i stati. No, ipak se treba zapitati koja je pozadina dominacije, iz čega je ona nastala, što se u Zrinjskom događalo sezonu prije? A kada počnete odgovarati na ta pitanja, pomalo se nađete u čudu. Jer kraj prethodne sezone po mnogočemu nije sugerirao da će Zrinjski na zimsku pauzu otići sa rekordnih (opet) plus 12.

Polusezona skepse

- Igrači moraju biti svjesni da su ostali dužni, govorio je Sergej Jakirović u siječnju, tada sa naslijeđenog šestog mjesta.
- Što je bilo, bilo je – prošlo svršeno vrijeme. Učinit ćemo sve da spasimo sezonu… a problem je to što su se sve ekipe približile Europi i vidjele da mogu. Mi ipak moramo imati fokus na sebe, dodao je tada.
Na prozivci je popisao par novih imena, povratnika Zvonimira Vukoju, Matea Božića, Josipa Gačića, Anđela Kordića, a više na raspolaganju nije imao Tomislava Barbarića, niti veterana Peru Stojkića koji se umirovio. Jakirović se tada posebno 'okomio' na krila – Miloša Filipovića, Ognjena Todorovića i Miljana Govedaricu od kojih, kako je naglasio, na proljeće želi barem deset golova, govorio je kako traži 'box to box' veznjaka, a zapravo je najvažnije za taj period da je dobio ofenzivca Dragana Juranovića i stopera Marina Magdića, jedine iz ovog gore društva koji su u prvom dijelu aktualne sezone bili relevantni. To je udaren dio temelja promjena koji će kreirati današnji Zrinjski, za što onda još nije bilo dovoljno dokaza. Jer Zrinjski je sezonu okončao s istim brojem bodova kao i Široki, koji je zbog boljeg međusobnog omjera u konačnici ciljem prošao kao četvrti. Plemstvo je zauzelo peto mjesto, prvi puta nakon osam vezanih sezona ostalo je bez Europe. A iako zvuči paradoksalno, tu je udaren drugi dio temelja današnjeg uspjeha.
Da, Jakirović u tom kratkom roku nije uspio spasiti stvar, ali djelovalo je da radi temeljito, da pritom zna što radi, da je sposoban odvesti Zrinjski do trofeja. Ali svejedno je u tom nekom okruženju kreiranom skepsom morao odgovoriti na pitanje o eventualnom ostanku.
- Nakon polusezone za vrijeme koje je stalno isticao napredak u igri, često i problem realizacije, Jakirović se nije osjetio odgovornim do te mjere da bi se upuštao u priču o odlasku već sada nakon jedne krnje sezone.
- Nitko mi nije ništa rekao, imam ugovor do 2023…. došao sam nešto napraviti, izjavio je tada s punim pravom.

Polusezona herojštine

Na početku tekuće sezone, a na repu prošle, često je trener Zrinjskog spominjao 'reset' pa i promjenu politike poslovanja kluba u smislu odustajanja od skupih pojačanja i prebacivanja fokusa na, kako to voli reći, 'gladne igrače', neafirmirane. Među njima u startu se, već u pripremama, istaknulo nekoliko imena. Igor Savić i Madžid Šošić dosta su spominjani već tada, prije nego je počelo ono pravo. A ono pravo je počelo s jednom bitnom promjenom u odnosu na prošle sezone. Dva su U21 igrača morala startati, jedan cijelo vrijeme utakmice biti u sastavu. I tu je Zrinjski također odradio jako dobar posao u pripremi aktualne kampanje. Osigurao se tada s čak jedanaest U21 igrača pod ugovorom… od kojih je dosta njih dalo ruke u utakmicama za bodove koje će uslijediti. Momčad se bez opterećenja europskih utakmica fokusirala samo na Premijer ligu i to je urodilo plodom. Mada je start bio pomalo škakljiv… onih 0:0 na Širokom. Ali oni boljeg oka tada su zapazili da je Savić nastavio s partijama iz priprema, da je vratar Luka Kukić odradio dobar posao, da je povratnik Hrvoje Barišić pokrpao rupe u obrani. A da bivša udarna krila, Miloš Filipović i na posudbu poslani Ognjen Todorović, i nisu toliko nedostajali.
I tako se zakotrljala priča o boljem Zrinjskom. Zrinjskom kojeg je u tom nešto drukčijem okruženju najboljeg strijelca PL iz prošle sezone, Nemanju Bilbiju, zadržao zapetim i dignuo ga na višu razinu. Koji je na lijevom beku učvrstio ionako radišnog i čvrstog Josipa Ćorluku, najveću opasnost s boka po rivale, koji se dovođenjem Kerima Memije pojačao i na drugom boku. Koji je u sredini dobio Ivana Bašića, u napadu Franka Sabljića…
Tako se zakotrljala priča o Zrinjskom koji bi i s velikim izmjenama u kadru zadržao oblik i ritam, napadao visoko i to ponavljao u ritmu kojeg rivali nisu mogli pratiti. Od trenera kojem su samo neki vjerovali, Sergej Jakirović se pretvorio u prvu zvijezdu Zrinjskog, u heroja većeg od Nemanje Bilbije – što je on, naravno, demantirao. No nitko nije mogao demantirati odličan posao koji je u najmanju ruku popravio presjek godine koja u prvom dijelu nije obećavala.
- Nisam mogao ni zamisliti da će ovako završit'… posebno jer je na početku, proljetos, bilo teško. Ispalo je da nam je (za Europu) nedostajao jedan gol, ali nije svako zlo za zlo, naglasio je Jakirović nakon 6:2 protiv Leotara u zadnjoj utakmici tekuće godine.

Gdje će sve ovo odvesti Zrinjski?

Sa plus dvanaest u drugi dio sezone neće biti teško ući, kao ni s očekivanjima koja se tada neće značajno promijeniti u odnosu na završnicu jeseni. Ali zato će se svaki podbačaj naglašavati, jer Zrinjski je toliko bolji od ostalih, jer Zrinjski ne smije igrati ispod standarda. I nekako je generalno mišljenje da Plemstvo neće podbaciti u toj jurnjavi za sedmim naslovom, ali pri tom Uprava sada mora odraditi posao i pokušati zadržati ekipu na okupu… a istovremeno to treba izbalansirati sa potrebom da se eventualnom prodajom nekog od igrača popuni budžetska rupa koju na kraju ove godine neće popuniti UEFA-in novac, a nije ju ljetos popunio niti neki transfer – nije ih bilo. Jakirović je već obećao pronaći još jednog napadača, kako bi rasteretio Bilbiju, i tu je sada bljesnulo ime Irfana Hadžića koji se tu dokazao za vrijeme par mjeseci one opjevane europske kampanje iz 2019., kada je Zrinjski pod vodstvom Harija Vukasa izbacio Utrecht.  Ta promjena, a sigurno neće biti jedina, trebala bi dodatno stabilizirati Zrinjski u smislu hvatanja momenta za nastavak sezone, ali i ostanak gore u borbi za naslov u sezonama koje će doći.
A kako europski iskorak nitko realno ne može obećati, uspiju li Pod Bijelim brijegom u nakani da si na duže vrijeme opet osiguraju epitet  kluba koji je stalno u borbi za naslov, bit će to samo po sebi uspjeh.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba