Nakon kratkog perioda stabilizacije – opet potres. Zrinjski je izgubio četvrtu utakmicu u četiri zadnja kola, što ne bi bio toliki problem da protivnik nije bio – uvjerljivo zadnja ekipa prvenstva, Zvijezda.  

Nećemo reći da su uvjerljive pobjede protiv Širokog i GOŠK-a, a koje su se ugurale između poraza od Veleža i Zvijezde, prevarili nekoga, preko noći vratili Zrinjski na put šampionske forme. Ali da, pozitivan šok koji se dogodio – na prvu je obećavao više. Definitivno više od partije u Ugljeviku i poraza 1:2 od ekipe koja je dotad ostvarila jednu pobjedu, dva remija i dvanaest pobjeda, uz gol razliku 13:34. Ispalo je da je onaj pozitivan šok nakon odlaska Krunoslava Rendulića i dolaska Marija Ivankovića vrlo kratko potrajao.

Alibi stoje, ali…

Zrinjski je čitave prošle sezone upisao pet poraza. Sezonu prije nje ('21/'22.) imao je samo jedan… a sada, dva kola prije kraja jeseni, već ima četiri. Posušje (0:1), Sarajevo (0:1), Velež (0:3) i Zvijezda (1:2) otimali su Plemićima puni plijen.

Ti su se porazi događali u odvojenim periodima krize koji su bili – manje ili više znakoviti. Dva vezana poraza od Posušja i Sarajeva dogodila su se odmah nakon velikog pražnjenja u kvalifikacijama za europske kupove, dok su porazi od Veleža i Zvijezde stigli u jeku kampanje u skupini Konferencijske lige, nakon što su se nagomilali umor i ozljede. U oba slučaja alibi stoje, posebno jer govorimo o najdužoj euro kampanji nekog bh. kluba ikada (13 utakmica u Europi), uz koju nije bilo lako održavati ritam na domaćoj sceni… ali svejedno se treba zapitati je li se pad mogao izbjeći? Posebno ovako grub, u vidu poraza kod fenjeraša?

- Umor je uradio svoje, ali nije mi jasno zašto smo u određenim trenucima bili nervozni?, pitao se trener Ivanković ističući 'neshvatljive dvije greške u drugom poluvremenu'.

- Morali smo puno više za tri boda. Težak poraz za nas, ostali smo bez planirana tri boda, ali znali smo da neće biti lako, dodao je.

Kriza koja nije prestajala

Da, Zrinjski već neko vrijeme ne briljira i kao takav – zapravo je imao odlične rezultate. Pratio ga je glas ekipe koja i kad ne igra najbolje, nešto izvuče, za što je najbolji primjer viđen u Banja Luci, gdje je kod lidera odigrao 0:0… da ne spominjemo onaj epski preokret protiv AZ u kojem je u dva poluvremena Zrinjski pokazao dva različita lica, s tim da je ono ljepše na svoju sreću ostavio za drugih 45 minuta.

Ta neka nesigurnost po pitanju konstantnih partija na koncu je i došla glave Renduliću, ali njego odlazak i dolazak Ivankovića nisu riješili sve probleme. Probleme prouzročene objektivnim razlozima, ali možda i ne najboljim odlukama po pitanju pojačanja – koja su došla nespremna, ozlijeđena, koja se u međuvremenu nisu uklopila ili su napustila ekipu.

I, što se može učiniti do kraja godine? Sigurno ništa spektakularno, radikalno. Polusezonu, jednostavno rečeno, treba privesti kraju… sa što manje gubitaka usput. Bodovnih i ljudskih. Čekaju još gostovanja Širokom i Sarajevu i onaj dugo očekivani spektakl s Aston Villom… koji je zbog trenutne situacije možda malčice izgubio na blještavilu, atrakciji. Bit će važno još se jednom pokazati u što boljem svjetlu u skupini Konferencijske lige, ali daleko važnije bit će uzeti nešto, što više iz duela na Mokrom docu i Koševu. Jer ako Zrinjski iz tih utakmica iziđe kratkih rukava, jesenska titula Borca mogla bi još ove zime prerasti u nešto veće – nedostižnu prednost.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba