Promocija knjige “Pisanje između redova“ autora, Faruka Kajtaza, održat će se u četvrtak u velikoj sali Centra za kulturu Mostar s početkom od 19 sati.

Djelo poznatog mostarskog i bosansko-hercegovačkog novinara i političkog analitičara kolekcija je kratkih ratnih priča i eseja, te njegovih aktuelnih političkih kolumni o Bosni i Hercegovini i regiji Balkana.

Kajtaz inače piše o fenomenima vezanim za rat, politiku i javnost uopće, te njihovim utjecjima na naše živote. U prvom dijelu, koji donosi potresna svjedočenja u Mostaru, objavljen je i ekskluzivni izbor fotografija čuvenog ratnog reportera Wadea Goddarda, koji je svojim aparatom svjedočio strahotama rata i stradanjima Mostaraca. 

Raspad društva

Osim proznog i kolumnističkog dijela knjige, Kajtaz se bavi i istraživanjem mogućnosti korištenja mobilnog telefona kao “alata“ za ozbiljnije bavljenje fotografijom.

Tu je i autorovo svjedočenje o njegovoj borbi s opakim Covidom u formi post-dnevnika, ali i distopijska SF priča o nekom, ne tako dalekom svijetu skore budućnosti.

Predgovore za knjigu napisili su: Boro Kontić, Mario Iličić i Senada Šelo-Šabić. Boro Kontić se u pregovoru prisjetio slučajnog, ali lijepog susreta s autorom tijekom rata u Mostaru. 

- Sjedio sam u bašti “Pod košćelom“, jedne od rijetkih otvorenih kafana, s mladim novinarom Farukom Kajtazom. On je uglavnom pričao. Želio je da pokrene Omladinski radio kao pokušaj vraćanja života, govorio je strasno. Oko nas su bile ruševine, razoreni grad kao živa potvrda izjave jednog britanskog reportera “Nije potrebno ništa izmišljati u Mostaru“.  Ono što je Kajtazu gore od srušenih građevina bio je raspad društva kojem je svjedočio. Raspad sustava vrijednosti, gubljenje kriterija, nazadno-napredno nabrajao je. I tu smo za stolom razmatrali njegovu viziju radija zapravo pokušaj da se učini nešto.

Knjiga koju je napisao više od dvije decenije kasnije upečatljiv je odgovor na stara pitanja. Konstruisana kao montažni rez od autorovih sjećanja na rat do aktuelnih komentara na stanje društva u slobodnom padu i fotografija koje je snimio danas a mogu se uvijek prihvatiti kao ratne. Njegov novinarski i fotografski stil je sličan. Uhvatiti detalj, osvijetliti ga pozorno. I duboko vjerovanje u definiciju novinarstva kao kritičke refleksije jednog društva, naveo je Kontić.

Izdvojio je tekstove u kojima je Kajtaz pisao o ljudima i događajima koje poznaje iznutra. Priča o bivšem crnogorskom premijeru Zdravku Krivokapiću, poznaniku iz vojničkih dana, drugačiji je i provokativniji portret političara s naslovnih stranica nego što smo imali priliku da pročitamo uključujući i crnogorske medije. Kajtaz je uočio i “geopolitički“ detalj zanemaren u regionalnim političkim kolumnama. Paralelu između turskog predsjednika Ergogana i dugogodišnjeg jugoslovenskog lidera Tita. 

- I Erdogan više voli da rješava svjetske probleme nego da se bakće inflacijom koja u njegovoj Turskoj poprima gigantske razmjere. Kajtaz je neosporno “dijete novog vala“. Glazbenog pravca koji je temeljito prodrmao jugoslovensko društvo početkom osamdesetih. Vidljivo je to u njegovom stilu a najviše u jeziku. Uostalom, on je jedan od začetnika kultnog muzičkog projekta Mostar Sevdah Reunion. Kao mali hommage tom vremenu zapisao je dirljivu priču o “Pevaču“ u kojem i manje informiran čitatelj može prepoznati Ilijaza Izu Delića, čarobni glas tog vremena, napisao je Kontić.

Britka riječ, razumijevanje šireg geopolitičkog konteksta, precizna analiza i, nadasve, disciplina redovitog objavljivanja je ono što Kajtazu moraju priznati i oni koji se s njim ne slažu, bilježi Senada Šelo – Šabić, pitajući se uzima li Faruk odmor, stanku, otklon od ekrana i pera? 

- Njegovo pisanje je disciplinirano, gotovo stoičko. Sam čin pisanja kao da šalje poruku čitateljima da ta i takva zajednička komunikacija jeste oblik otpora, nepristajanje na degradaciju društvenih vrijednosti i privikavanje na banalnost. Pisac treba čitatelja, bez čitatelja nema pisca. Kajtaz privlači sve više čitatelja što govori o njegovom umijeću, ali i činjenici da ljudi traže informaciju i razmjenu ideja. Prati dnevne događaje, bira teme o kojima će sam progovoriti. Čitatelj se brzo privikne da redovito provjerava što danas kaže Kajtaz. Njegovi tekstovi djeluju kao da su lako napisani, iako će on najbolje znati je li to stvarno tako. No, ono što čitatelj odmah uočava jeste da su odraz bogatog životnog iskustva, profesionalnog, a vjerovatno i osobnog, pristupa životu temeljenom na humanizmu začinjenog s ponešto tvrdog hercegovačkog humora, patriotizma koji se ogleda u tome da želi vidjeti svoj Mostar, Bosnu i Hercegovinu, cijeli naš globalni svijet boljim mjestom za život sutra nego što je to danas. Bez obzira što su teme o kojima piše često frustrirajuće i odraz kompleksnosti bosanskohercegovačke svakodnevice, njegov riječi nisu samo osvrt na ono što oko sebe vidi već su i glas da može i treba i hoće biti drugačije. Bolje! I da za to uvjerenje vrijedi osviješteno i informirano živjeti, navela je Šelo – Šabić.

Čitan i prenošen

Kajtaz je za Marija Iličića često bio glas naroda iz zaboravljenog i zapostavljenog, a po mnogima najljepšeg dijela Bosne i Hercegovine, od strane sarajevskih političkih i medijskih kružoka.

Nerijetko i žešći nego je to uobičajeno. Svojim kratkim pričama ukazivao je na najveće probleme u gradu na Neretvi. Nisu osvrti bili tek puko štivo nepristrasnog novinara, progovarao je o politici, upozoravao na pošast korone koja je devastirala u svakom smislu riječi, odnoseći drage ljude, poznanike, prijatelje, rodbinu…

- U političkim osvrtima imao je asa u rukavu. Naime, iako je u novinarstvu cijeli život, iz njegovih osvrta počesto progovara pravnik od struke, te je na taj način težina pisane riječi ovog znalca - Mostarca još i veća. Veliki broj njegovih blogova završio je na stranicama portala “Slobodna Bosna“, a broj čitatelja koji su njegovi blogovi o Silajdžiću, Izetbegoviću, Čoviću, Dodiku, Vučiću… dosegnuli kreće se u stotinama tisuća. Progovara i o antiratnim temama, upozorava na besmisao rata i ukazuje na potencijalne eskalacije i strah od novih sukoba kojima nas već 30 godina isti političari plaše. Iako se profilirao kao uspješan autor-bloger, moj skromni sud je da se nalazi tek na početku puta. Čitatelji iz svih dijelova BiH i dijaspore očekuju da se priče iz Mostara nastave, rekao je Iličić.

Izdavač je Narodna biblioteka Mostar. Autor kaže da je to knjiga pisana da se lako čita, a teško zaboravlja.

H. Ž.