Prema dostupnim podacima, javne kuhinje u Bosni i Hercegovini svakodnevno koristi oko 20 tisuća osoba. Među njima je i pučka kuhinja u Mostaru, koja svakoga dana podijeli oko dvije stotine obroka socijalno ugroženima. Sva hrana koja dospije pod krov ove ustanove biva iskorištena, a također nitko tko se u kuhinju javi s namjerom da dobije obrok, nikada ne biva vraćen.

Menadžment trenutačno planira obnovu prostorija i poboljšanje uvjeta rada, potvrdio je novi ravnatelj Antonio Zelenika, koji je na dužnost stupio krajem prošle godine. Namjerava ubuduće osim dovoljno hrane osigurati bolje uvjete rada.

- Podnijeli smo zahtjev prema Gradu Mostaru za rješavanje imovinsko-pravnih problema. S papirologijom moramo biti čisti kako bismo se mogli prijavljivati na natječaje. Danas imamo problem zbog parkinga, ljudi ostavljaju automobile na mjestima koja nisu primjerena, pa nam ponekad ne može prići vozilo za odvoz smeća ili dostava, ističe Zelenika.

Suradnja s Talijanima 

Iako djeluje pod nadležnošću Grada Mostara, proračunski okvir pokriva tek oko 70 posto ukupnih potreba kuhinje. Ostatak sredstava osigurava se kroz suradnju s Crvenim križem, humanitarnim organizacijama te donacijama građana i lokalnih tvrtki.

Nepokriveni troškovi uključuju povećane cijene hrane, rast plaća osoblja i sve veći broj korisnika. Kroz suradnju i projekte žele riješiti osnovne potrebe. Primjer je humanitarna inicijativa iz Italije koja se bavi preraspodjelom zdravstveno ispravne hrane koja bi inače bila odbačena.

- Na nedavnom sastanku smo se uvjerili da je zakon kod nas povoljniji nego u Italiji. Imamo mogućnost doniranja hrane starije pet dana od roka isteka, dok je u Italiji rok za isto 24 sata. Kolega iz Crvenog križa i ja se borimo, pokušavamo… Možda neku banku hrane uspostavimo, ali bit problema je na relaciji distributeri – dostavljači, dodaje. Jedan od najvećih izazova predstavlja stanje prostorija u kojima se pripremaju obroci. Planirana je njihova obnova kako bi se osigurali primjereniji uvjeti za rad zaposlenih te povećala učinkovitost usluge.

- Inventar je star. Prostor je mali. Nedostaje nam prostor s policama za tanjure, stolovi su također uništeni… Sad se snalazimo kako možemo do dolaska boljih uvjeta, kaže djelatnik Dario Cvitković. Zakoni u Bosni i Hercegovini ne prepoznaju javne kuhinje kao ustanove, već kao udruge građana, ali to ih ne sprječava da se prijavljuju na projekte.

- Surađujemo s jednom od najjačih ustanova ove vrste iz Splita. To je u tom dijelu Hrvatske najvažnija ustanova ove vrste. Potpisali smo ugovor kojim se pratimo na EU natječajima. Od prosinca smo aplicirali na ukupno pet natječaja, dodaje Zelenika. Mostarska pučka kuhinja u svojim planovima oslanja se na pomoć brojnih donatora, a kao ključni cilj navodi stvaranje održivog sustava pomoći bez suvišnih administrativnih prepreka.

Redovi u Banjoj Luci

Nažalost, broj gladnih u zemlji sve je veći. Situacija u Banjoj Luci nikada po ovome pitanju nije bila gora, a redovi pred javnom kuhinjom duži. Izjavio je to Miroslav Subašić, osnivač ove humanitarne organizacije Mozaik prijateljstva, koja u sastavu ima javnu kuhinju, javno kupatilo i dnevni centar za starije ljude.

On je potvrdio da se svakog dana u javnoj kuhinji podijeli po 800 porcija gotove hrane, ali da ima i ljudi koji dolaze po pakete namirnica, kako bi kod kuće skuhali obrok, ili po kruh, ulje i sredstva za higijenu. Neki dolaze da se okupaju u javnom kupatilu, jer tamo gdje žive nemaju uvjeta za to, a neki da popiju kavu i pojedu sendvič u društvu.

- Oko 2.000 ljudi koristi usluge Mozaika prijateljstva. To nisu neki marginalci ili beskućnici, mnogo je više siromašnih umirovljenika, pa čak i radnika, koji sa svojom plaćom, uslijed ove skupoće i inflacije, jednostavno, ne mogu nahraniti obitelj, kaže. On dodaje da je, unatoč sve većem broju gladnih i siromašnih, sve manje novca u Mozaik dolazi iz javnih proračuna. Posebno je istakao da bi Grad Banjaluka mogao pružiti malo više podrške.

S. Ž.