Dok svijet sa strahom, pa i nevjericom, prati razornu rusku invaziju na Ukrajinu, a svjetski lideri i analitičari ocjenjuju taj potez Moskve kao neviđen udar na svjetski poredak, zapadni politički krugovi traže odgovore na ovaj veliki potres na globalnoj geopolitičkoj sceni. Hoće li sankcije biti dovoljne da zaustave Putina, šta je njegov krajnji cilj, kako će se ovaj rat odraziti na balkansku regiju i što će ruska invazija, a pogotovo zapadna reakcija, značiti za političku sudbinu ruskih igrača na Balkanu, poput Milorada Dodika i Aleksandra Vučića? Urednik emisije "Sedmica" Radija Bosne i Hercegovine Amir Sužanj razgovarao je sa diplomatom i ekonomskim stručnjakom, nekadašnjim veleposlanikom Bosne i Hercegovine u Bruxellesu i počasnim konzulom Ukrajine, Draškom Aćimovićem.

Sve diplomatske maske su pale, gospodine Aćimoviću, brojni svjetski lideri i dužnosnici ocijenili su da je Rusija učinila akt agresije, i to najdramatičniji u Europi nakon Drugog svjetskog rata, a Europska Unija pripremila je najradikalnije sankcije za Rusiju. Nakon četvrtka ujutro, više ništa na svijetu neće biti isto. Šta dalje i kako će se ova kriza bez presedana dalje razvijati – čime zapad i NATO mogu adekvatno odgovoriti?

"U pravu ste, poslije tog tragičnog četvrtka više ništa u svijetu neće biti isto. Jedna velika sila ušla je u jednu prijateljsku državu, u jednu državu u kojoj živi 40 milijuna ljudi, koja zaista nije očekivala tako nešto. Sve su stvari bile otvorene i oko tih regija, Luganska i Donjecka, ali da će Rusija ući u Ukrajinu sa pravim ratom, zaista možemo reći da je jedan vrlo mali broj ljudi vjerovao da se tako nešto može desiti. Nažalost, zato se stvari ogromnom brzinom i razvijaju. Da bismo možda shvatili taj momenat ko je kriv, tko je najveći krivac za ovo što se dešava, to je bivši predsjednik Petro Porošenko. To je čovjek koji je potpisao Minski sporazum sa Rusijom, za koji je znao da ga neće ispuniti. U tom sporazumu je većina stvari bila neprihvatljiva. Znao je da nijedna vlast poslije njega ne može prihvatiti te uvjete, ne može ih ispuniti. Porošenko je oficijelno bio sa zapadnim strukturama, a onda je, sa druge strane, radio sa Rusijom. Na kraju, evo, u toku je suđenje i prijeti mu kazna od 15 godina zatvora za veleizdaju. Jednostavno, predsjednik Putin mu je rekao, i tada kad je to potpisao, da dođe u Rusiju i da će mu dati politički azil, a ponovio je da, ako hoće, i sad može doći u Rusiju da dobije politički azil. To je čovjek koji je glavni krivac za sve, on i njegov premijer u to vrijeme Arsenij Jacenjuk. To su ljudi koji su se enormno obogatili, postali su multimilijarderi u tom ratu 2014. godine i sad imamo ovakvu situaciju. Šta se, u stvari, desilo, zašto sam i ja bio optimistički raspoložen da će nešto ići u pozitivnom pravcu? Sastali su se ove godine u Berlinu i u Parizu, u okviru tog normandijskog formata, predstavnici Rusije i Ukrajine, uz medijaciju Francuske i Njemačke, i pojavila se jedna šansa, jedna iskra da će se doći do diplomatskog rješenja problema. Ukrajina je u tim razgovorima zastupala tezu kako je jasno da ne može prihvatiti tako potpisan Minski sporazum i da se traži nekakav modalitet koji bi bio prihvatljiv. S druge strane, Rusija je rekla - OK, ali vi ste to potpisali i ispunjavajte to što ste potpisali."  

Gospodine Aćimoviću, mnogi svjetski vojni analitičari ovaj korak Rusije nazivaju nečuvenim udarom na svjetski poredak. Šta je konačni cilj ruskog predsjednika Vladimira Putina? Rekli ste da je Putin ovom akcijom prevazišao sva očekivanja i strahovanja na planeti. 

"Prevazišao je apsolutno sva očekivanja. Mislim da rijetko ko zna krajnji cilj i krajnji domet svega što je on zamislio. Prvo, vidjeli ste da ni strane diplomate, koji su preselili svoja diplomatsko-konzularna predstavništva iz Kijeva u Lavov, nisu mogli ni pomisliti da će Lavov biti granatiran i da će se ljudi u Lavovu sakrivati u podrumima, da će biti napadnuti... Ni oni nisu znali, očekivali su da će granica nekakvih borbi biti Kijev, da će zapadna Ukrajina biti pošteđena. Nažalost, vidimo da ni njihove informacije nisu bile točne, da je Rusija, jednostavno, toliko zadržala taj nivo informacija da se ne zna njegov krajnji cilj. Mislim da u ovom trenutku vjerojatno nitko ne zna njegov krajnji cilj."

Jesu li sankcije jedini odgovor koji Zapad vidi kao reakciju na ovaj izazov iz Moskve? Šta vi očekujete od Zapada i može li to eskalirati u nešto znatno jače od sankcija?

"Mislim da ove sankcije koje su uvedene, ako se stvari u Ukrajini završe na ovaj način kako se odvijaju – da dođe do potpune aneksije Ukrajine – neće imati poseban efekt. Pomislite samo da, prema nekim procjenama, Ukrajina ima rezerve rude u vrijednosti devet trilijuna dolara... znači, ne milijardi... trilijuna dolara! Kakve onda sankcije mogu naštetiti Rusiji, ako ona dolazi do jednog teritorija koji ima takve rezerve?"

Čime onda Zapad da se suprotstavi jednoj takvoj politici Putina u ovom trenutku?

"Mislim da je u ovom trenutku Zapad uplašen od Putina, vrlo uplašen. Mislim da se, pogotovo u Evropi, javlja onaj klasični evropski egoizam u svim situacijama. To smo najbolje vidjeli kada je počeo rat na teritoriji bivše Jugoslavije. Svaka zemlja počinje da razmišlja za sebe. Nema tu nekog jedinstva Evropske unije, da svi razmišljaju jednako. Svako počinje da misli samo na to da se ne zamjeri Rusiji i da pokuša da spasi svoje građane od problema, pogotovo ekonomske prirode. Moramo biti svjesni, ako imate čovjeka u Hamburgu, u Antverpenu u Belgiji ili, ne znam, u Hagu u Nizozemskoj, njega interesuje da ima struju, njega interesuje da ima taj gas, koji mu je potreban na njegovom radnom mjestu. Njega ne interesuje ni Ukrajina ni Rusija. On traži odgovornost od svojih političara da mu to omoguće, da on to ima. Moramo to realno sagledati, da jednostavno svaka zemlja u Europi počinje misliti na sebe. To zajedničko donošenje odluka, te odluke, barem za sada, vidjet ćemo šta će biti kasnije,  nemaju nekakav poseban efekat. Druga stvar, Rusija je jako dobro pripremljena za sve te stvari. Kako su strane obavještajne službe znale da se priprema nešto zaista veliko? Pa, znale su po financijskim transakcijama. Vi znate da postoji takozvani Fond nacionalnog blagostanja u Rusiji pri Ministarstvu financija, koji se rješavao dolara već jedan duži period. Oni su ih pretvarali u juane, u eure, sve svoje rezerve su pretvarali u zlato i u potpunosti su se oslobodili dolara. Znalo se da se nešto jako veliko sprema. Ne ovoliko kao sada, ali Rusija je spremna na sve, oni računaju na te stvari." 

Šta će ovakva zastrašujuća politička situacija donijeti Balkanu i balkanskim zemljama,  a posebno Bosni i Hercegovini?

"Mislim da, kako ste lijepo rekli na početku, od ovog četvrtka, više ništa nije isto. Pa gledajte, ako realno posmatramo situaciju, to označava da vam u svaku zemlju može ući druga zemlja, uvesti svoju vojsku, ako je od vas vojno nadmoćnija, uzeti vam komad vaše države i proglasiti ga svojim, staviti vlast koju ona želi, uraditi šta želi... To je potpuna promjena svjetskog poretka i jedna ekstremna opasnost, ja mislim, pogotovo za ovako trusno područje kao što je zapadni Balkan, koji sam od sebe ne funkcionira, a pogotovo sad sa ovakvom konstelacijom stvari."

Imamo i države i lidere u regiji za koje ozbiljni analitičari na zapadu tvrde da su praktično produžena ruka Rusije. Milorad Dodik je na tom spisku, isto kao i Aleksandar Vučić, koji, evo, već godinama pravi nekakav balans između Europske unije i Rusije. Šta će ovo značiti za njihovu poziciju i kako će se oni odrediti prema novonastaloj političkoj situaciji?

"Iskreno govoreći, oni su u jednoj vrlo teškoj situaciji jer je vrlo teško biti na dvije strane. Mislim da je prošlo vrijeme neutralnosti. Jednostavno, stvorila se jedna nova polarizacija i svijet traži opredjeljivanje - ili si sa jednima ili si sa drugima... Tako da njihova pozicija uopće nije zavidna u ovom momentu. Mislim da je pozicija onih koji su se opredijelili u svakom slučaju lakša, pa bez obzira na koju stranu."

Da li će ova novonastala situacija, zbog pozicije Europske unije i činjenice da mora štititi svoje interese, biti pogubna za politiku Milorada Dodika, koju vodi u posljednjih nekoliko mjeseci?

"Mislim, najiskrenije, da Bosna i Hercegovina, nažalost, već kasni sa osnovnim problemom, a to je problem egzistencije građana Bosne i Hercegovine. Smatram da su sve ove reality politike, koje se odvijaju prebacivanjem interesa na neku drugu stranu da bi se sakrili stvarni problemi, sada sekundarne. Ovo je momenat kada se zaista treba posvetiti građanima Bosne i Hercegovine, u smislu kako osigurati dovoljno hrane i energenata za ovaj teški period. Već sad smo u ogromnoj inflaciji, a tek nas čeka strašan period. Mislim da smisao svih politika mora biti samo to. Moramo potpuno ignorirati sve te njihove svakodnevne besmislene izjave kojima oni stvaraju i podižu tenzije. Jednostavno, narod mora, građani ih moraju natjerati da se u ovom trenutku počne razmišljati jedino o tome kako da se osiguraju dovoljne zalihe hrane. Para imaju neograničeno. Na osnovu poskupljenja došli su do enormnih količina novca kroz poreze i carine, ne svojim uspjesima, već poskupljenjima. Novca ima. Taj novac treba hitno preusmjeriti, otkupiti svu prehrambenu produkciju u Bosni i Hercegovini, osigurati naše umirovljenike, naše socijalno ugroženo stanovništvo osloboditi komunalnih usluga, moramo samo u tom pravcu razmišljati. To je jedina politika. Sve ostalo, u ovom momentu, mislim da je potpuno nevažno."   

Izvor: BHRT