Nakon mjesec dana stigla je i prva reprezentativna pauza. U vrlo kratkom razdoblju odigrano je šest utakmica i ritam nije bio nimalo lagan. Baš kao ni raspored, ali Velež je taj dio apsolvirao sa dvije pobjede, tri remija i jednim porazom. Ukupno devet bodova ili tri manje od vodećeg dvojca uopće nije loš rezultat.

S obzirom na probleme s ozljedama nekih važnih igrača, skromnu kupovinu (tri igrača) koja je uvjetovala kraću rotaciju ili manji izbor samog trenera, Velež je možda čak u jednu ruku izvukao i maksimum iz prvih šest kola. Bilo je dobrih, ali i loših stvari, Velež u svakoj u svakoj od šest odigranih utakmica imao svoja razdoblja, periode u kojima protivničke ekipe po nekih trideset- trideset i pet minuta nisu uspijevale ništa napraviti. Ali recimo da to i nije najbolje znao kapitalizirati, posebno u susretima protiv Sarajeva i Tuzla Cityja.

Tu je recimo prisutan bio problem realizacije, nedostajali su golovi Brazilca Brandaa, prošle sezone najboljeg strijelca ekipe, Mulić očito još uvijek u pravoj golgeterskoj formi, iako se dva puta upisao u strijelce. Za sada najveći teret podnosi Cvijanović (tri gola), dok se Ovčina jednom upisao u strijelce i uglavnom minutažu dobiva s klupe.

I tu se pojavljuje prvi problem, jer trener Dudić nema prevelikog izbora. A taj problem može biti veći na duže staze, odnosno neugodniji što prvenstvo bude odmicalo.

Slična situacija je i u veznom redu. Tu uglavnom teret podnose Radovac kao zadnji vezni, Vehabović kao prednji, dok se Pršeš i Osmić mijenjaju. Naravno, često je Zeljković s pozicije stopera prelazio na zadnjeg veznog - ukoliko bi u nekim utakmicama s klupe ulazili stoperi poput Zvonića ili Bihorca. Jako puno se mijenjala i zadnja linija, posebno igrači na bokovima. Ćivić je znao igrati i na boku, ali i veznog igrača, baš kao i Ćosić. U Širokom je Bihorac probao na zadnjem veznom jedno poluvrijeme, tako da je Dudić osim uobičajenog prilagođavanja protivniku morao tražiti usputna rješenja na pojedinim pozicijama, međutim prvenstvo će biti dugo, kartone i ozljede će biti teško izbjeći, što mi moglo stvoriti dodatne probleme.

Gorući problem za ekipu Veleža su crne rupe koje se pojavljuju pa skoro u svakoj utakmici, u istom intervalu. Iako su protivničke ekipe do određenog trenutka u podređenom položaju, a onda nakon jednog ili dva napada momentum igre prebacuju na svoju stranu. U nekim situacijama je ekipa čak i znala odreagirati golovima koji su dolazili u periodu 40-45 minuta, ali u nekim ne. I to je ono na čemu će se sigurno morati raditi u ovom predahu.

Sada dolaze na red utakmice sa nešto, ali samo uvjetno rečeno lakšim protivnicima, što ne znači da neće biti teško. Slijede utakmice protiv Olimpika, Mladosti, Radnika, Slobode, koje bi trebale pokazati je li Velež napravio taj iskorak u odnosu na prošlu sezonu? Protiv ovih najboljih (ostao još samo Borac), Velež je pokazao i dobre ali i svoje loše strane. U nekim utakmicama to je bilo dovoljno da se pobjedi protivnik, u nekim nije. Za uhvatiti se u koštac s najboljima, ući u njihovo društvo, u Veležu će morati ponuditi ipak malo, nešto više.

Velež u prvih šest kola

Željezničar – Velež 3:0
Velež – Zrinjski 2:0
Široki Brijeg – Velež 2:2
Velež – Krupa 2:0
Sarajevo – Velež 1:1
Velež – Tuzla City 1:1