Većina psihologa i psihijatara reći će vam da je zdravo za dijete da u njegovom životu postoje i baka i djed te da ti odnosi dobro utječu na bake i djedove kao i na djecu.

Ali, često možemo čuti kako se bake i djedovi previše petljaju u odgoj djeteta ili svojim popuštanjem unucima „miniraju“ autoritet roditelja, što rezultira sukobima, roditelja s njima pa do problema u ponašanju kad unučad odrastu već u odrasle osobe.

Bilo bi poželjno i divno u slučaju da baka i djed znaju koja je njihova uloga a ona je – neulaziti u ulogu roditelja te rušiti autoritet roditelja ili u najgorem slučaju, što su istraživanja pokazala, da pojedini bake i djedovi, prijeđu zdravu granicu te negativnim izjavama o roditeljima, opisu roditelja u lošem smislu, izuzetno štete razvoju djeteta u zdravu osobu u budućnosti, a krenu problemi radi toga već u pubertetu.

Nažalost, mi koji godinama radimo u odgoju i obrazovanju, kao savjetnici roditeljima uodgoju svjedoci smo te problematike i kad bake i djedovi unište odnos djeteta  roditeljem. Putem popuštanja unučadi, radeći većinu stvari umjesto njih, stvaraju ovisnički odnos prema djetetu ili dijete prema njima. Naravno da će se dijete prikloniti tamo gdje mu se sve tolerira, stalno oprašta i stvara osjećaj sigurnosti, zaštićenosti, naspram svojih obveza, snošenja sankcija za ne primjerena i neprihvatljiva ponašanja.

U tom smjeru iz neobuzdanog nagona, iza okrilja ljubavi bake i djedovi medvjeđu uslugu djetetu, a roditeljima ruše autoritet, sliku o njima u očima djeteta i puno putastvori se problem velikih i teških razmjera, kako za dijete tako i za roditelja. A tada u većini slučajeva, kad počnu problemi bake i djedovi se povuku. Slikovito „pobjegnu“ od problemabacajući izgovore ili prebacujući krivnju za loša ponašanja djeteta na roditelje.

MN: Kad se bake i djedovi počnu previše miješati u odgoju, što učiniti?

Dogodi se da mi neki roditelji dolaze na individualna savjetovanja zbog toga što im se baka i djed miješaju u odgoj djeteta. Naročito ako roditelji rade i dijete je pola dana s bakom i djedom, oni u potpunosti preuzmu odgoj. Pri tome roditelj dijete više ne želi ni poslušati što roditeljima teško pada i dolaze k meni po rješenje.

Većina stručnjaka će vam reći da je važno za dijete da uskladite odgoj jer u suprotnom zbunjujete dijete i ono će se prikloniti nekome. U ovom slučaju se priklonilo baki i djedu, a potisnulo roditelje.

MN: Kakva su djeca u čijem odrastanju sudjeluju uz roditelje, bake i djedovi?

Djeca koju zajednički odgajaju roditelji, bake i djedovi odrastaju ponekad u stabilnije osobe zato što je za dijete bolje kada ga odgaja više osoba (i ovo su potvrdila istraživanja), ali postoji i druga strana ove medalje kad odrastu u manipulatore i osobe bez kvalitetno postavljenih granica.

Bez obzira na sve što je dokazano, roditelje još uvijek brine to što im se njihovi roditelji miješaju u odgoj i žele imati autonomiju ili barem autoritet nad djetetom. Ovako im se oni ubacuju u odgoj imaju dojam da im ruše autoritet pred djetetom.

MN: Kako izbjeći probleme u odnosu roditelja i bake i djedova?

Kako biste izbjegli takve situacije, važno je da definirate obiteljska pravila i budu vam jasne obiteljske vrijednosti te dogovorite zajednički cilj – kakvo dijete želite. To je ključno i zbog toga je ovo dio online Škole za roditelje koja kreće uskoro te se možete prijaviti i naučiti sve ovo. 

Kada su svi akteri uključeni u odgoj djeteta usklađeni oko zajedničkog cilja, slijedeći zajednička pravila, tada dijete osjeća sigurnost u takvom okruženju odnosno osjeća ljubav od svakog od njih. U suprotnom, dijete kao da je na skliskom terenu i počinje manipulirati od jedne do druge osobe nastojeći dobiti ono što je najbolje za njega.

Tako da takva neusklađena okolina u stvari uči dijete manipulaciji. Ili pak se dogodi ona druga krajnost u kojoj se dijete osjeća krivim zato što se ljudi koji brinu o njemu neprestano svađaju zbog njega. Uz tu krivnju ide i nisko samopouzdanje i gubitak samopoštovanja. 

Tako u najboljoj namjeri da učine za dijete najbolje, nastaju kobne greške te se dijete razvija u ono što nitko ne želi. Činjenica je da svatko od njih na svoj način voli dijete i želi mu najbolje, no u tom neskladu nastaje najgore. Uz  sve to, oni međusobno gube poštovanje vrijeđajući se i time opet šalju poruku djetetu da i ono njih ne treba poštovati kada odraste.

MN: Kako na dijete djeluje svađa roditelja sa bakom i djedom?

Veća je šteta u tome što ste se svi posvađali zbog onog što dijete jede nego ono što je dijete u miru moglo pojesti nešto nezdravo ali bez svađe. Međusobnim prepucavanjem pred djetetom, čini se veća šteta za odgoj nego da pustite da se svatko izrazi i onda „iza zatvorenih vrata“ bez da dijete čuje dogovorite pravila.

U stvari se pravila, vrijednosti, cilj i zajednički interesi ne dogovaraju tijekom svađe nego u mirnoj komunikaciji i ugodnoj atmosferi. Najčešće nas tome nitko ne uči pa zbog toga imamo tendenciju da to radimo tijekom svađa. Odnosi se grade u što boljoj međusobnoj komunikaciji koja treba biti što češća i u mirnim periodima života. 

MN: Što ako se ne može uspostaviti dogovor o odgoju djeteta?

Ako sve padne u vodu, i nikako se ne možete dogovoriti oko odgoja djeteta i neprestano je povuci-potegni, tada će vas dijete prihvatiti takvi kakvi jeste (i to je veličina srca djeteta) te će ili manipulirati ili se povući u sebe i živjeti s vama takvima kakvi jeste. Voljet će vas i čitavo vrijeme se truditi biti što bolje dijete samo da se više ne svađate.

Tako dijete dovodite u situaciju da štiti one protiv kojih govorite jer vas sve jednako jako voli i teško mu je kada se međusobno okrivljavate. U toj situaciji je djetetu najgore. Zato vas molim da prestanete poticati međusobne svađe, rasprave i vike pred djetetom jer ono ispašta najviše i nije zdravo za dijete odrastati u takvoj sredini.

Jeste li se ikada našli u situaciji da ste prisustvovali svađi dvoje ljudi do kojih vam je jednako stalo (prijatelji, rođaci…) a vi ne znate što napraviti u tom trenutku - prikloniti se jednoj strani, prešutjeti, prikloniti se obje strane, pobjeći ili što. Vrlo neugodna situacija čak i za odraslu osobu a kamoli za dijete koje tek počinje živjeti i njegovi uzori mu trebaju pokazati i naučiti ga kako najbolje živjeti. 

U takvim je situacija ključno da komunicirate što više i postignete kakav takav dogovor u kojem će jednom popustiti jedni, a koji put drugi. U nekim situacijama ćete biti potpuno usklađeni a u nekima nema popuštanja jer je to dobro za dijete ali ne zato da dokažete jedni drugima da ste u pravu. 

MN: Koji konačni cilj u odgoju trebao bi se postaviti?

Cilj vam mora biti dijete - zdravo, sretno i odgovorno a ne manipulator, žrtva ili netko tko pokazuje da je veći od vas jer vas voli i prihvaća baš takvi kakvi jeste dok se vi odrasli međusobno prepucavate tko je u pravu. Pa se onda pitajte tko je tu kome uzor, tko ima veće srce i tko koga odgaja?!

Davno sam čula jednu stariju gospođu „Da su bake i djedovi za odgoj onda bi i u poznim godinama stvarali djecu“. Bake i djedovi su za pružanje ljubavi i pažnje, uživanju s unučadi, a stil odgoja u konačnici trebaju prepustiti roditeljima i poštivati njihove stavove.

Autor: Ivona Šimunović, terapeutkinja i savjetnica u radu s ljudskim resursima