Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Svi mi koji volimo Europsku uniji, odnosno točnije ideju ujedinjene Europe posljednjih godina možemo samo slijegati ramenima i gledati u pod uslijed poteza njenih institucija. Još je i sramotnije od toga kada vidimo tko ju vodi jer osobe koje su sada na čelnim pozicija još prije dvadesetak ili tridesetak godina ne bi mogle ući u prostorije za odlučivanje, a kamoli sjesti da stol. 

Danas, nažalost, polako svojom nesposobnošću, velikom ambicijom koja je mnogo veća od njihov kapaciteta, manjkom talenta za politiku, intelektualnih sposobnosti... postaju lak i plijen onih koji iz sjene vode političke procese (multinacionalne kompanije, medijski magnati, lobiji...) pa se od gro njihovog odluka običnom čovjeku plače. Logično je da onda oni koji su se odnarodili, kojima nedostaje demokratskiji legitimitet uništavaju najbolji projekt u povijest čovječanstva i kako ih iz dana u dan sve manje podržavaju i vlastiti žitelji. 

Europska unije uistinu jeste nešto najbolje što se ikada dogodilo Europi, nešto što je nužno njegovati pa čak i danas, ali ono u što se ona već pretvorila, odnosno u što još prijeti da se pretvara – to ne treba nikome. 

Uslijed svega toga logično je da se kao gljive poput kiše pojavljuju opskurni nacionalni populisti, radikalna 'crna' desnica i da izuzetno jačaju. Razni AfD-ovi, FPÖ-ovi, likovi poput Le Pen, Wildersa, Orbana, Salavinija... ili su već vlast ili su blizu nje. 

Ukoliko to nije mnogo više nego samo opasnost, onda ništa nije. Jasno je kako ovakva EU daje povod i Donaldu Trumpu i Vladimiru Putinu i Xi Jinping da još jače navale na nju i unište i ono malo pozitivnoga što je od nje ostalo.

Sami smo krivi za vlastitu propast. Ali, EU nam je itekako asistirala u tome

Upravo američki predsjednik Trump aktivno radi na razvaljivanju svijeta kakvim znamo, stvaranju kaosa i neizvjesnosti, a neskriveno prezire EU. U takvoj situaciju umjesto da Unija jasno i nedvosmisleno pokaže zube, brani se i jasno pozicionira kao veliki geopolitički igrač, ona se bavi još i većim šibičarenjem nego američka administracija. 

I to na bolesniku Bosni i Hercegovini, koja je u dobroj mjeri bolesna i zbog njihovih pogrešnih politika. Naravno, u našoj zemlji nemamo prava za naše nevolje tražiti krivca negdje drugo (iako naši narodi to uporno rade) nego samo u nama. Mi smo birali ove koji nas godinama drže na dnu svega i svačega, a oni se enormno bogate. 

Mi svake dvije godine dajemo svoje povjerenje ovima koji nas raseljavaju, ne daju nam posao bez partijskih knjižica, zbog kojih imamo najmanje mirovine u Europi... Međutim, bez grijeha nije niti EU. Poražavajuće politike koje vode prema cijelom zapadnom Balkanu otužno je više i gledati. 

U našoj zemlji nije im mrsko šurovati s raznoraznim sumnjivim likovima, upumpavati im stotine milijuna maraka, ali im je, barem tako izgleda, problem donirati novac i opremu kako bi napokon imali poštene i fer izbore. Zbog litija okreću glavu pred stotinama tisuća studenata i žitelja Srbije koji žele normalu zemlji, a ne Vučićevu prćiju. Okreću glavu od nespornog ponovnog 'posrbljavanja' Crne Gore, države koja je posljednjih godina, i to prema riječima njihovih političara pa i bivšeg premijera, najpoznatija po dva izuzetno jaka mafijaška klana, a ne po bilo čemu drugome.

Kako mi je još davno kazao jedan od tadašnjih EU dužnosnika u Bruxellesu: 'Vi se kao pravite da želite ući u EU, a mi se pravio kao da vas želimo primiti'.

Pojednostavljeno – sami smo krivi što padamo u ambis, ali EU se svojski potrudila da se nađemo na rubu tog istog ambisa.

Pa tako i sada. Polako i u BiH, u kojoj se poslovično o tome šuti, počinje isplivavati prljavi veš EU.

Briselski užas

U jeku nezapamćene ustavne krize, ustavnog udara u režiji Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske i SNSD-a, dužnosnici Unije vrše pritisak na one druge da s njim, vjerovali ili ne, pregovaraju. 

Naime, 'herojski zečevi' u liku i (ne)djelu sarajevske 'trojke (SDP, NiP, NS) žele na sve moguće načine pokazati kako su kofol oni jako hrabri nakon odlaska im mecene - bivšeg američkog veleposlanika u BiH Michaela Murphyija - pa bliskim im medijima dostavljaju podatke o pritiscima iz Bruxellesa. 

Naime, kako piše Raport, Gert Jan Koopman, generalni direktor Direktorata Europske komisije za susjedstvo i pregovore o proširenju, koji je u našoj zemlji boravio 13. ožujka, u biti je imao samo jednu misiju – zaštititi Dodika. 

Kako nadalje pišu, on je preko nekoliko Dodikovih trbuhozboraca njemu poslao poruke da je najbolje da se 'malo smiri', odustane od svojih udara na Ustav BiH preko Narodne skupštine RS, a da će se vršiti pritisak na tzv. političko Sarajevo da žurno s Dodikom pregovara. Ukoliko je sve to istina zamislite onda što je danas Unija kada njen istaknuti dužnosnik ne mari za presude Ustavnog suda BiH, to što se jedan čovjek stavlja iznad države, nego čak i vrši pritisak da se s njim pregovara, čitaj – izađe u susret njegovim retrogradnim zahtjevima. 

Prema pisanju navedenog medija, Dodiku je ponuđeno da prihvati i Plan rasta, bez nekih dodatnih uvjeta oko Ustavnog suda BiH koje je ranije imao, a da mu EU jamči kako ga neće izbacivati iz državne vlasti. Tu, barem prema pisanju Raporta, briselski užas ne staje nego čak Dodiku nude da razgovara s Tužiteljstvom BiH, ali ne u Sarajevu, nego Banja Luci, i da se koncentrira na žalbeni postupak, a da će mu oni osigurati kako se neće dizati nikakve druge optužnice. Dakle, EU, koja se kune i pravo i pravdu, u našoj zemlji ne mari za odluke Ustavnog suda BiH, a bez problema bi vršili i pritisak na Tužiteljstvo BiH.

Ukoliko je išta od ovoga istina, onda je jasno kako je Bruxelles pao na najniže moguće grane i treba jasno kazati – takav nam ne treba. Mi to, nažalost, već živimo tridesetak godina. Zakulisne igre, nipodištavanje pravosudnih institucija, politički pritisak, rad za elite, a kontra žitelja, neviđena korupcija i kriminal... nešto su što mi živimo od Daytona do danas, pa ako je Unija spala na to, odnosno umjesto da se mi europeiziramo, oni su se balkanizirali, to nam ne treba.

Farsa

A ono što je još i gore od svega očito je samo pitanje vremena kada će se i realizirati sve ovo. Sudeći prema Trumopovom ponašanju pitanje nije hoće li njegova administracija ovo podržati, nego hoće li se zalagati i za mnogo gore stvari. Bruxelles je, očito, režiser. Glumci iz 'herojskih zečeva' 'trojke' će na sve ovo vrlo rado pristati, mada se sada šepure po medijima. 

Njih i nema bez suspenzija Ustava Federacije i brojnih zakona, odnosno bez 'velikog brata' iz ureda OHR-a, EU i SAD-a. Isto tako, opskurni 'trojkaši' apsolutno sve će dati za ostanak u foteljama, a njihov ostanak u foteljama je nastavak uništavanja države. Drugi glumac u ovoj jadnoj farsi, Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, također je spreman na svoju ulogu bez da se išta buni. On je svakako neprikosnoveni vladar FBiH, a u novom činu farse samo će od 'trojkaša' do Općih izbora 2026. godine uzeti i ono sitno što do sada nije.

A publika koju čine tri konstitutivna naroda i žitelji ove napaćene zemlje može samo plakati. Farsa koju gledaju skoro punih 30 godina postaje sve gora i gora. Ali, paradoksalno, mnogo od žitelja i dalje hrle i kupuju skupocjene karte da gledaju glumce kako se sve više bogate, postaju sve više moćniji uništavajući živote upravo istim tim žiteljima.

I zaključno, sva prljava akcija Bruxellesa će biti pokrivena prihvaćanjem Plana rasta. Ali, Plan rasta znače novi fondovi na BiH. Novac iz tih fondova malo kada je došao do običnih smrtnika, završavao bi, na ovaj ili onaj način u džepovima političkih (kvazi)elita, političkih kapitalista, njihovih obitelji i prijatelja. Tako će se od javnosti i žitelja tražiti podrška spašavanju aktualnih političkih elita zarad stotina milijuna eura iz Bruxellesa koje će opet završiti u džepovima istih tih političkih (kvazi)elita.