Beba umrla na porođaju, doktor dobio godinu dana kućnog zatvora
Aleksinački liječnik Blagoje Pejković osuđen je pravomoćno na godinu dana zatvora u kućnim uvjetima zbog teškog djela protiv zdravlja ljudi koje je za posljedicu imalo smrt novorođenčeta Marije Mijailović Milošević iz sela Mozgovo.
Kako je potvrđeno za Nova.rs u aleksinačkom Osnovnom sudu, Apelacioni sud u Nišu potvrdio je njihovu prvostupanjsku presudu kojom je osim zatvorske kazne, Pejkoviću izrečena i mjera sigurnosti zabrane bavljenja djelatnošću u periodu od dvije godine.
Na taj način stavljena je točka na Marijinu sedmogodišnju borbu, ne samo za njena nego, kako ističe, za prava svih žena koje su liječničkom greškom pretrpjele nenadoknadiv gubitak.
“Žena kada ode na porođaj, vjeruje liječnicima, nada se da je u sigurnim rukama i na očekuje da je neko tamo maltretira, vuče i šamara te da joj na kraju kaže: “Ti nisi sposobna da budeš majka !””, komentira sudsku odluku ova Aleksinčanka.
Ističe da vrijeme nije ublažilo njenu traumu, te da se živo sreća svakog trenutka koje pamti kao najgore u životu.
“Od 11. prosinca 2014. godine boravila sam u aleksinačkoj bolnici jer sam bila trudna punih devet mjeseci a nisam se porađala. U niški Klinički centar sam upućena 23. prosinca kada mi je rečeno da je beba krupna i da je visoko te da bi najbolje bilo da se uradi carski rez. Međutim, doktor Pejković je je 24. prosinca stavio na indukciju, to je trajalo čitavog dana ali porođaj nije uslijedio. Preko noći su me isključili a ujutro ponovo uključili, bolovi su postali nenormalni i prestala sam da osjećam pokrete bebe . Te večeri su mi probušili vodenjak i tada je počeo moj košmar, čula sam glasove liječnika da treba da se uradi carski rez ali je Pejković ponavljao da on misli drugačije. Kada sam se najzad porodila, Pejković je bebu uhvatio za noge i kazao mi: “Pogledaj što si uradila!” Optužili su me da sam ja kriva što sam izgubila dijete, mome mužu je Pejković kazao : – Bili ste sposobni da napravite dijete a ona je nesposobna da bude majka. Sestre su me također optuživale da sam ja kriva i tvrdile su da je sve uradile kako treba”, opisuje tragediju Marija.
Objašnjava da je na brzinu otpuštena iz bolnice, da je bukvalno izgurana a da je napisano da je izašla na svoj zahtjev, te da je kasnije saznala da su očekivali inspekciju.
“Odlučila sam da se najprije obratim Ljekarskoj komori a kada sam shvatila da tako ništa neću uraditi, onda i sudu. To je bila teška borba, jer nije ni postojala dokumentacija o mom porođaju. Tijekom sudskog postupka, promijenila su se četiri javna tužitelja, Pejkoviću je nuđeno da prizna krivicu ali je on to odbio. Tvrdio je da nije kriv iako su i vještaci potvrdili da nikako nisam smjela da toliko dugo primam indukciju. Na pretposljednjem ročištu mi se izvinuo a na sljedećem kazao da sam drska i bezobrazna”, opisuje Aleksinčanka golgotu kroz koju je prošla.
Kaže da joj je posebno teško palo što je osoblje optužilo da glumi da je istraumirana.
“Rekli su mi da sam zaista preživjela traumu, ne bih rodila drugo dijete. To što imam dvije djevojčice od šest i tri godine, ne mijenja činjenicu da bih sada imala troje, da bi one imale brata. Vrijeme mi ne liječi rane, i dalje imam košmare, ustajem noću i gledam da li moje djevojčice dišu, da li su tu i oplakujem njihovog brata koji je stradao tuđom neodgovornošću”, zaključuje Marija.
U nalazu Zavoda za sudsku medicinu navedeno je da je Marijina beba udahnula plodnu vodu koja je sadržavala stolicu, da je imala nagnječenje mozga i krvarenje ispod moždane opne i upalu bronhija, zbog čega je i preminula
Doktor je i na sudu isticao da nije kriv za ono što se porodilji desilo i navodio da ona nije surađivala tijekom porođaja.