Bila je to korona godina, ali bez obzira na stalnu prijetnju virusa, bh. nogomet je nekako uspio izbjeći bolesničku postelju. Mada, bilo je padova, bilo je sunovrata u najcrnje rupe, ali da se u retrospektivi treba jako zabrinuti – daleko je od toga. Prije da je 2020. bila loša i dobra na očekivan način.

Do ožujka je djelovalo da sve ide po uobičajenom planu, da će reprezentacija u predviđenom terminu odraditi doigravanje za Euro, a Premijer liga krenuti u završnicu, no korona je imala druge planove. Doigravanje je pomjereno do listopada, prvenstvo i Kup su završeni/prekinuti, a u nastavku godine vidjeli smo nogomet bez gledatelja, koji je vjerojatno najviše naštetio reprezentaciji po kojoj se nekako godina i bilježi, a ako ćemo ići tom rutom – dojam je više nego blijed. Ali da ne zaključujemo prerano. Idemo pročešljati što se sve događalo i onda iz toga izvući krupni kadar, veliku sliku.

Naša nadrealna vizija

Tri su proljetna PL kola odigrana prije nego je stao svijet i nogomet. Brzog odgovora na pitanje hoće li se sezona nastaviti nije bilo pa su počele raznorazne spekulacije. Bilo je pomalo nadrealno gledati kako se situacija razvija pa je i naša tadašnja vizija Premijer lige u koroni bila takva.
Evo što smo tada napisali:

- Igrači izlaze na teren. Jedan po jedan. Nema rukovanja ni tapšanja, čak što više, udaljeni su par metara jedan od drugog. Dezinficirana lopta čeka ih na sredini terena, sudac je uopće ne uzima – već ranije je, u samoizolaciji, bacio novčić i odlučio tko će prvi krenuti s centra. I onda – šok. Igrači koji drže loptu uopće nisu ometani od strane protivnika…, ali nekako ne padne gol iz prve. Promašaj. Težak. Ono kad promašite prazan gol. Nema nadigravanja na sredini terena, veznjaci odjednom igraju bez greške, skoro svako je dodavanje klinički točno, no opet napadači griješe, ne pogađaju. I tako u nedogled – jedno, drugo poluvrijeme. Priznajte da ste kod nas takvih utakmica vidjeli. I onda sudac puhne u pištaljku – kraj. Ništa – ništa. Gosti nešto zadovoljniji…

Bajeviću produžen ugovor

Ipak, prva konkretna korona odluka pogodila je reprezentaciju. Najprije je UEFA potvrdila da se Euro odgađa, a onda je pomjereno i odigravanje – utakmica sa Sjevernom Irskom je odgođena do lipnja. Izbornik Dušan Bajević, izabran u prosincu, još je čekao debi, a u travnju mu se dogodila zanimljiva situacija. Važeći ugovor nije u obzir uzeo koronu, a kao takav važio je za doigravanje i Euro – koji su pomjereni za više mjeseci, za godinu. Zato mu je ugovor krajem travnja produžen… a da nije vodio nijednu utakmicu.

- Ukoliko se plasiramo na Europsko prvenstvo, ugovor će mu biti automatski produžen, izjavio je tada generalni tajnik Saveza Adnan Džemidžić.

Odluka kontra zdravog razuma

'Odluka o prvenstvu bit će donesena u skladu s preporukama UEFA-e', trubio je Savez od izbijanja korone do odluke – da se prvenstvo i Kup neće nastaviti. A odlučeno je to prvog dana lipnja.
Evo što smo tada napisali:

- Na stranu što se samo čekao na alibi u vidu blokade za profesionalni sport u RS-u, odluka o završetku sezone jedanaest kola prije kraja i u trenutku kada je Kup došao do polufinala, više će naštetiti nego pomoći nogometu u BiH, odnosno – neće mu nikako pomoći. Neće u globalu. Pomoći će nekolicini klubova, Sarajevu koje je uzelo četvrtu titulu u zajedničkoj PL (sedmu sa naslovima iz era bez srpskih i hrvatskih klubova) i UEFA-in novac za plasman u Europu, novac koji će dobiti i Željezničar, Zrinjski i taj Borac na kojeg se nadigla kompletna nogometna Federacija. Borac koji nije ništa drukčiji po pitanju ‘gledanja sebe’ od svih ostalih u Ligi – nismo nešto primijetili da su se iz FK Sarajevo žalili na konačni prekid. Spomenutim će premijerligašima prijevremeni prekid i naštetiti… itekako.

Ukratko, odluka je bila u suprotnosti sa UEFA-inim preporukama i sa velikom većinom prvenstava iz regije i svijeta – koja su nastavljena. Opet smo bili posebni, na onaj neugodni način. Savezu jednostavno nije trebala pandemija da pokaže koliko je disfunkcionalan.

Solidna prezentacija u Europi

Ubrzo nakon što su naprasito prekinuti prvenstvo i Kup, u lipnju je donesena i konačna odluka o doigravanju – koje će se ipak odigrati u listopadu. Neki su likovali, jer situacija s kadrom nije na ljeto bila najbolja (ne znamo kad je bila?!), ali jedno je bilo sigurno – dobilo se dodatno vrijeme u kojem se doigravanje moglo još bolje spremiti.

U međuvremenu, počela je aktualna sezona Premijer lige, a COVID-protokol našao se na meti brojnih analiza i kritika. Sve je to na papiru djelovalo OK, ali u stvarnosti – naša posla. Igrači pod strogim nadzorom unutar stadiona, izvan njega – radili su što su htjeli. Pa ipak, situacija se uz par momenata panike u nekoliko klubova brzo rutinirala, postalo je normalno da na stadionima budu samo predstavnici klubova i desetak predstavnika medija, fokus je vraćen na nogomet i vrlo je brzo zaboravljena činjenica da su premijerligaši u osam mjeseci odigrali one tri utakmice u ožujku, četiri ako su igrali Kup. Ni u Europi to nije došlo na naplatu, jer su naši zapravo bili poprilično dobri – Sarajevo je u kvalifikacijskom sustavu s jednom utakmicom bez uzvrata doguralo do doigravanja za Europsku ligu, Zrinjski je odradio još jedno sjajno ljeto i zamalo izbacio favorizirani APOEL, Željo je zbog korone u svojim redovima dva puta putovao u Izrael i ispao, a nije se proslavio ni Borac. Brzo su se svi oni, kako to s našim euro-predstavnicima biva, okrenuli prvenstvu koje se nastavilo u ritmu neporaženosti Sarajeva i ugodnog iznenađenja u vidu Veleža koji se prvi puta u poslijeratnom periodu vidi u pravoj borbi za Europu.

Listopad pokvario atmosferu

A onda je došao taj listopad. Polufinale doigravanja sa Sjevernim Ircima na kojem se našao i određen broj gledatelja – zapravo prijatelja Saveza, jer ulaznice nisu puštane u prodaju.
Na stranu taj gaf Saveza - bila je to jedna utakmica u kojoj nije smjelo biti alibija. A alibi nakon ispadanja na penale (u regularnom vremenu 1:1) nikako nije mogla biti ni Bajevićeva izjava da njegovi momci uoči duela na Grbavici nisu trenirali penale (!). Od tog trenutka više ništa nije bilo isto – valjda zbog šoka, možda jer nitko nije očekivao da će se zapeti u polufinalu doigravanja. Kako to obično biva, u trenutku je fokus prebačen na sve negativno - uskoro se počeo brojati niz bez pobjede, na duelu Lige nacija sa Nizozemcima u Zenici članovi Saveza su izvrijeđani, nakon čega je  Bajević se sukobio sa Misimovićem, a četiri utakmice nakon toga vodio je legendarni Princ s Neretve kao 'mrtav čovjek'.
Godina je završila s par sjednica Izvršnog odbora NS BiH na kojima se govorilo o novom izborniku i malom milijunu kandidata, a ona izborna dogodit će se dogodine – 4. siječnja. Najgori moguć scenarij za kraj očajne reprezentativne godine bez pobjede, godine koja se rezultatski, ali i na prvenstvenoj razini, mogla dogoditi i da nije bilo korone…

Piše: Slaven Nikšić

desk@dnevni-list.ba