Piše: Dragan Bradvica

Situacija u kojoj se najveće svjetske sile 'brinu' o bilo kojoj zemlji te na neki način izigravaju 'dadilje nestašnoj djeci' nikada nije dobra jer sugerira da takve zemlje imaju takvu razinu problema zbog kojih nisu isključeni niti novi konflikti.

 Isto tako, kada ste u sredini geopolitičkih i geostrateških trvljenja najjačih sila nikada nećete dobro proći – dok vi birate stranu, nivelirate te sile za vas nije pretjerano briga jer se vode samo svojim interesom. Stara poslovica kaže: 'Kad se slonovi tuku, strada trava', a takva situacija je na Balkanu već desetljećima pa i stoljećima. S druge pak strane, na ovim prostorima se, nažalost, ne vodi briga kako da nam nezaposlenost bude ispod pet posto, kako da plaće punu nekoliko tisuća maraka, kako da obrazovanje prati svjetske trendove, kako ući u četvrtu industriju revoluciju, pojačati digitalizaciji, raditi na razvoju umjetne inteligencije…

Ostali smo zarobljeni u srednjovjekovnim okovima iz kojih nikako da se iščupamo. Upravo zbog toga za cijelu regiju je presudan međunarodni utjecaj, odnosno da svaka zemlja bude dovoljno vidljiva kako bi na taj način rješavala svoje probleme ali i probleme u cijeloj regiji. Bez utjecaja prvenstveno SAD-a i EU, ali i Rusije, Kine i Turske to je nemoguće. Ono što je jako loše za sve nas koji živimo u Bosni i Hercegovini – mi ne da smo najgori u Europi, nego najgori i u tragičnom prošlošću opterećenoj regiji. Ali ono što je još gore – to više nikoga u međunarodnoj zajednici i ne zanima.

Diplomatska ofanziva u regiji

Posljednja događanja u Crnoj Gori pokazuju kako se ovo područje vrlo lako može okrenuti ka 'mračnoj prošlosti' ali isto tako su pokazale kako su i progresivne snage sve jače.

Mladi ljudi koji, barem još uvijek, ne žele iseliti u inozemstvo uglavnom ne žele robovati 'balkanskim idiotarijama'. Upravo spomenuta Crna Gora je već postala članicom NATO-a i otvorila je sva pregovaračka poglavlja sa Europskom unijom. Uz sve gospodarske probleme i podjele u društvu, prosječna plaća im je veća nego u BiH. Sjeverna Makedonija prošla je svoju katarzu, stabilizirala politički život, ušla u NATO, napokon dobila 'zeleno svjetlo' za pregovore sa EU. Investicije u tu zemlju su rasle i iako je gospodarski slabija od BiH uza sve gore pobrojano samo je pitanje vremena kada će nas prestići.

 Albanija je također u NATO-u, uskoro će krenuti pregovori sa EU, gospodarski također jačaju. Članstvo u NATO-u znači za ove zemlje kako su za stolom a ne na stolu najjačih zemalja svijeta, da se sa liderima tih zemalja redovno sastaju i raspravljaju o regionalnim i svjetskim kretanjima. Nadalje, EU, naročito posljednjih godina, itekako vodi računa o ovim državama. Srbija i Kosovo su također intenzivirali svoje aktivnosti, njihovi predstavnici su održali sastanak s američkim predsjednikom DonaldomTrumpom, a intenzivirana je priča i u Bruxellesu. Pravno obvezujući sporazum između ove dvije države više se ne čini tako dalekim, tim više što je i SAD-u i EU jako stalo do toga. Ukoliko se i u Srbiji uspješno oslobode onih koji i dalje zagovaraju velikodržavne aspiracije cijela stvar na zapadnom Balkanu mogla bi krenuti u jako dobrom smjeru za sve države.

Nikome važni

Sve osim jedne – naše. I službeno možemo kazati da smo dodirnuli dno jer odavno nismo važni nikome u Europi i svijetu a sve manje postajemo važni i u regiji. Ali zato svi strahuju od nestabilnosti u BiH te smo etiketirani kako neuralgična točka Balkana. Sinonim smo za korupciju, organizirani kriminal, nepotizam, najlošiju birokraciju, propalu ekonomiju. Ukratko – BiH je 'zarobljena država'.

Svi napori međunarodne zajednice da se 'odrobi' su propali a sada nas nitko niti u SAD-u, niti u EU niti u Rusiji niti u Kini niti u Turskoj više niti spominje. Najvažnije ljude u međunarodnoj zajednici naše 'dječje igrice' više ne zanimaju, mnogi niti ne razumiju što se ovdje događa te se više niti se trude razumjeti. A o volji domaćih aktera za promjenama isprazno je i govoriti - nje nikada nije niti bilo niti će ih uskoro biti. Stidljivo provučena teza američkog veleposlanika u BiH Erica Nelsona kako se mora mijenjati Ustav BiH da bi napravili funkcionalnu zemlju i barem pokušali uhvatiti korak s Europom dočekana je 'na nož' od ovdašnjih lidera.

Svi su ugroženi, svi su se urotili protiv njih, a oni su najveći borci za prava svojih naroda. A, nažalost po sve nas, ne razumiju da su nevažni bilo kojem od najvažnijih ljudi u svijetu ali i sve manje važni bilo komu u regiji. Dok njihovi bankovni račini rastu, država i obični žitelji sve više propadaju. A o njihovoj važnosti bilo gdje u svijetu i 'velikim postignućima' dovoljno govori da se predsjednici i premijeri svih drugih zemalja regije sastaju s Trumpom, Merkel, Macronom, Putinom i drugima a naši predstavnici sve teže dobacuju do regionalnih predsjednika i premijera.

 Pozivnice za najeminentnije svjetske događaje poput Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu ili Münchenske sigurnosne konferencije bh. dužnosnike zaobilaze.  Sjećate i se da je itko pozvao naše Predsjedništvo? Je li igdje uopće putovao predsjedatelj Vijeća ministara? A i kada najznačajniji svjetski lideri dolaze u posjetu u regiji redovno izbjegavaju jednu zemlju – BiH. I dok se u svijetu vrlo česti koristi poslovica 'vrag je u detalju', u BiH je 'vrag u očiglednim stvarima' koju u očiglednim svima osim nama samima. Na taj način smo dobro utabali put za političku, ekonomsku ali i moralnu propast.