Razgovarala: V.S.Herceg

Ubrzo nakon što su neprilike u svezi pandemije koronavirusa pale u drugi plan, BIH se ponovno snažnije suočava s migrantskom krizom, a loše su i najave razvoja cijele situacije. 

Profesor kriminalističke psihologije i stručnjak na polju sigurnosti , dr.sc. Sandi Dizdarević u intervjuu za Dnevni list potvrđuje da se BiH suočavala, ali i da će se suočiti, s eskalacijom niza problema vezanih uz migrantsku krizu. 

Dizdarević ističe da, ukoliko se problem migracija ne počne rješavati na daleko višim razinama politike (EU) i ukoliko intenzitet migracija u BiH bude isti, BiH će biti suočena s vrlo složenim sigurnosnim izazovima.

Pitanje migrantske krize ponovno je sve više aktualno, a pojedini političari najavljuju i dolazak i tisuće novih nelegalnih migranata. Kakve su vaše informacije i čeka li BiH eskalacija ovog problema?

-BiH, kao i većina zemalja u svijetu prošla je vrlo teško razdoblje suočeno s virusom Covid 19. U vrijeme pandemije, granice svih susjednih zemalja (Srbija, Crna Gora i Hrvatska) bile su potpuno zatvorene, što je u odnosu na migracije značilo smanjenje intenziteta ilegalnih prelazaka. Smanjivanjem mjera kontrole i otvaranje granica automatski znači da se migracije vraćaju u onom obimu i intenzitetu kao i prije pandemije. Broj migranata varirat će iz dana u dan, što izravno ovisi od mjera koje se budu provodile na samim granicama kao i drugih mjera, ali sve te operativne mjere ovisit će od službenog stava i politike BiH u odnosu na problem migracija. BiH i njene nadležne policijske službe u operativnom smislu suočavale su se i suočit će se s nizom problema koji se izravno i neizravno vezuju za same migracije. Postoje dvije vrste moguće eskalacije. Prva je upravo ona s kojim se već suočavaju policijske službe u vidu individualnih kaznenih djela, prekršaja te sukoba pojedinaca ili grupa iz migrantske populacije sa domicilnim stanovništvom u BiH. Ovakva vrsta problema odvija se na tranzitnim putovima migranata ili na privremenim prihvatilištima. Druga vrsta eskalacija, u vidu masovnijih nemira, može se očekivati na samim graničnim prijelazima, ili na graničnim mjestima koja nisu pokrivena, ili u mjestima gdje su trenutno smješteni migranti. Naravno da su ovakvi oblici potencijalnih eskalacija daleko opasniji, jer se radi o masovnosti, dok s druge strane kapaciteti županijskih policija su u velikoj mjeri ograničeni kako u odnosu na broj ljudi, tako i u odnosu na materijalno-tehnička sredstva.

Bivši ministar sigurnosti prema ovoj problematici imao je određen, jasan i čvršći stav te je zagovarao i vraćanje nelegalnih migranata u njihove matične zemlje. Je li to na tragu ispravnog rješenja pitanja migrantske krize?

-Bivši ministar sigurnosti BiH, gospodin Radončić, imao je viziju suočavanja i rješavanja srži problema ilegalnih migracija. Drugim riječima, gospodin Radončić promišljao je operativno policijski u kontekstu rješenja problema, no nažalost vidjeli smo kako je i na koji način to završilo. Mišljenja sam da je pristup rješavanja ilegalnih migracija u BiH, kakav je zastupao bivši ministar ispravan. Već sam ranije ukazivao da je sam ulazak migranata u BiH protupravan, te kao takav predstavlja kazneno djelo. Bojim se da je BiH u odnosu na protupravnost ulaska migranata iste amnestirala, osobito jer i nakon ulaska ne postoji objektivna mogućnost za utvrđivanja pravog identiteta. Jedini realni i objektivni način utvrđivanja identiteta je upravo onaj koji je zastupao bivši ministar, a to je dostavljanja raspoloživih podataka za osobe onoj zemlji iz koje potiče s ciljem provjere kroz njihove baze podataka. Tek po dobivanju informacija iz tih zemalja moguće je govoriti o stvarnom, faktičnom i formalno-pravnom identitetu tih osoba. Po dobivanju takvih informacija naše službe imale bi stvarnu sliku o identitetu, kaznenoj i operativnoj odgovornosti, obiteljskim karakteristikama. Ukoliko bi dobivene informacije za pojedince bile negativne, u smislu njihove kaznene i operativne evidencije, pripadnosti različitim zabranjenim grupacijama, takve osobe trebalo bi odmah, bez odlaganja, legalno deportirati u matičnu zemlju. 

Neke su procjene da u BiH trenutačno boravi 10.000 migranata te da je tzv. balkanska ruta sada najaktualnija na njihovom putu ka EU. Koliko BiH može podnijeti ovaj pritisak?

-Teško je pružiti precizan podatak o broju migranata na području BiH, jer se radi o vrlo dinamičnom procesu koji se mijenja iz sata u sat. Balkanska ruta, aktualna je posljednjih 25 godina ne samo u odnosu migracije, već u odnosu na sve oblike i vrste kriminaliteta. Migracije su samo jedan od fenomena koji je iskoristio već dobro uhodanu trasu, kao i kriminalne veze. O kriminalitetu koji se odvija kroz Balkansku rutu, postoje vrlo iscrpna izvješća međunarodnih policijskih službi (Interpola), Europola, kao i neovisnih nevladinih organizacija. Zbog dobrih oblika suradnje među kriminalnim grupama između balkanskih zemalja i same migracije se odvijaju vrlo jednostavno, jer migranti poznaju točke prelaska, sigurne kuće, logistiku i druge karakteristike. Kada se uzmu sve karakteristike balkanske rute: korupcija, organizirani kriminal, kriminalne veze, nedovoljno razvijana policijska suradnja, konfliktne zone, politike, onda je potpuno jasno zašto je balkanska ruta vrlo značajna i aktualna kada su u pitanju i migracije. Ukoliko se problem migracija ne počne rješavati na daleko višim razinama politike (EU) i ukoliko intenzitet migracija u BiH bude isti, BiH će biti suočena s vrlo složenim sigurnosnim izazovima.

Zbog neriješenog pitanja migranata i problema koje stvaraju lokalnom stanovništvu, česti međusobni obračuni koji završavaju smrtnim ishodom ili ranjavanjem, napadi na lokalno stanovništvo, provale u vikendice itd.,čak se i javne osobe, poput glazbenik Alena Islamovića, najavljuju aktivirati u politici. Jesmo li blizu kaosa -  da lokalno stanovništvo pod pritiskom nerješavanja ovog problema "uzme stvar u svoje ruke"?

-Jasno sam upozoravao još od 2015. godine, na sve propratne probleme koje migracije nose sa sobom, no nažalost, svjesno ili nesvjesno, isti su ignorirani. Najveći kolaps u sigurnosnom smislu BiH dogoditi će se onog trenutka ukoliko dođemo u fazu da građani u BiH počnu “uzimati stvar u svoje ruke”. BiH, bez obzira na svu složenost, ima legalne i legitimne predstavnike zakona (policiju) koji trebaju i koji, bez obzira što su suočeni sa svim nedaćama, mogu odgovoriti na sve izazove. Incidenti koji se vezuju za migrante su još uvijek na razini individualnih, i nisu dosegli razinu masovnosti. Ono što je po meni puno veći problem je strah domicilnog stanovništva. Ponašanje domicilnog stanovništva pojavom migranata počinje se mijenjati iz straha za svoju sigurnost i budućnost, a prvi i najjednostavniji način suočavanja je odlazak domaćeg stanovništva, bilo u inozemstvo, bilo u druge gradove. Ulazak bilo koga u politiku, pa tako i poznatog muzičara Alena Islamovića, ne bih želio posebno komentirati. Svakoga tko misli da može na takav način dati svoj doprinos treba pozdraviti. Međutim, takvo ponašanje poznatih iz USŽ sve nas treba natjerati na promišljanje o situaciji s kojom se naši sugrađani u tom dijelu BiH suočavaju.

Mnogi bh. političari spočitavaju susjednoj Hrvatskoj jer, navodno, vraća nelegalne migrante u BiH, dok nema kritika turskom predsjedniku Erdoganu koji mjesecima prijeti Europi da će "pustiti migrante prema Europi", ali i Srbiji zbog propusnih granica. Hoće li u svemu tome BiH biti najviša žrtva?

-BiH je odavno žrtva migrantskih procesa, ali ne Srbije i Hrvatske, već daleko većih politika. Srbija je suverena država koja se suočava s migracijama na način da ih želi što jednostavnije usmjeriti i propustiti sa svog teritorija ka EU, a to znači primarno preko teritorija BiH. Je li to u kontekstu dobrosusjedskih odnosa, mišljenja sam da nije, ali je najjednostavnije rješenje za Srbiju. Na tom putu Republika Srpska i njena službena politika ukazuje da će popratiti migrante preko svoje teritorije, ali neće dopustiti ostanak, što u krajnjem ishodu znači da je krajnje odredište te populacije dio Federacije tj. USŽ, odnosno granica prema Republici Hrvatskoj. Republika Hrvatska ima legitimno pravo onemogućiti ilegalni prelazak na njihovu teritoriju. Na takav način Hrvatska brani svoju granicu i svoju teritoriju. Svjedoci smo da ne postoji konsenzus oko angažiranja pripadnika OS BiH koji bi bili ispomoć Graničnoj policiji BiH u cilju zaštite granice. S druge strane, pripadnici GP BiH obavljaju vrlo složen posao i suočavaju se sa daleko masovnijim problemom nego li možemo zamisliti. Prema dostupnim podacima, GP BiH trenutno nedostaje skoro 2000 operativaca, i konstantno imamo vapaj menadžera u pogledu nedostatka kadra. I u odnosu na taj problem, nadležni nisu smogli snage da makar privremeno upotpune te nedostatke. Na kraju želim jasno naglasiti da, dokle god se pitanje migracija ne bude rješavalo na tlu drugih zemalja, i u odnosima EU – Turska, BiH bit će žrtva takvih procesa. Jedan od mogućih načina, kao oblik privremenog rješenja, je maksimalno jačanje granične policije BiH, s ciljem smanjenja ilegalnih ulazaka i vraćanja u zemlju iz koje su došli ilegalni migranti.