Odigrano je deset kola, točnije, još uvijek svoju utakmicu nisu odigrali Borac i Zrinjski, ali se ipak može reći kako je prva četvrtina prvenstva zaključena. Jesmo li vidjeli nešto novo? Uživamo li u kvalitetnom nogometu? Jesu li tribine pune? 

Nismo, ne, nisu, bili bi odgovori na ova tri pitanje. Borac i Zrinjski se već polako izdvajaju i pitanje je tko će tu biti još treći. Nije nerealno da do kraja drugog dijela, nakon idućih devet kola dobijemo i po tom pitanju puno jasniju sliku. 

Široki Brijeg i Željezničar za sada su tu, ali teško da će moći sa svojim postojećim igračkim kadrom pratiti korak za vodećim dvojcem, s tim da treba uzeti u obzir činjenicu kako Zrinjski igra Europu i kako baš do kraja godine ulazi u jako neugodan, težak ritam. 

Koliko može Sarajevo?

Sarajevo je daleko, Cvitanović je novi čovjek klupi, ali nema čarobni štapić i ne može za jedno ili dva kola vratiti Bordo tim među prva tri, četiri. Ostatak lige je rekli bi smo tu negdje. Radnik, Sloga, Velež, Rudar, Posušje, svi su oni tu, raspoređeni u sedam bodova. Nije isključeno da tu ostane Sarajevo, ili da im se recimo priključi Široki ili Željezničar. 

Svaka ekipa od deset će sigurno ući u neku krizu rezultata, igre, doći će povrede, problemi i pitanje je kako će reagirati. Do sada se uglavnom priča svodila na promjene trenera. Nisu mijenjali do sada Široki Brijeg, Rudar, Željezničar, Radnik. 

Što se tiče kvalitete nogometa kojeg gledamo i dalje je to tu negdje kao i prethodnih sezona. Možda za neku nijansu nešto bolje. I dalje imamo klubove koji ovise o provjerenim, iskusnim igračima, puno više nego što mladi dobijaju priliku. 

Priča se i piše o transferima, dolascima odlascima, spominju se vrtoglave brojke, novac. Iako je većina, barem onih koji gledaju realno svjesna da se ispod površine nalazi praznog prostora koji iz godinu u godinu postaje veći i kojeg će jednostavno biti teško popuniti. Vizije, ideje, planovi, pogled u budućnost. To malo koga interesira. Važno je samo prvo sljedeće kolo, prva sljedeća utakmica. 

Puno priče o suđenju

Jako puno se priča o suđenju, nakon svakog kola se analiziraju situacije, povlače crte za VAR na ovaj ili onaj način, suci griješe, suspendiraju se, mediji u svakom kolu najavljuju kao nešto posebno tko kome sudi. Špekulira se, već se zna tko će biti prvak, tko će u Europu, tko ispada, tko za koga igra… 

I kao posljedicu imamo sve manje gledatelja na tribina. Tako je recimo prema službenim podacima NS BiH utakmice desetog kola WWin lige Bosne i Hercegovine promatralo je ukupno tek 7.800 gledatelja! U prosjeku 1.560 gledalaca po utakmici, dok je recimo u Engleskoj, susret četvrte lige (League Two) Notts County - Oldham promatralo 11.418 gledatelja. A nogomet se igra za gledatelje, barem je takvo pravilo. 

Iako treba priznati kako ni u regiji nije ništa bolje. I tamo je gomila problema, što opet nije čudno, jer jedni kopiraju druge. U mnogim segmentima. Srećom, ako su neke zemlje profitirale, reorganizacijom UEFA-inih takmičenja onda su to ove iz okruženja. Nekada se čini, BiH najviše.

F. I.