Kako to obično biva, kako je uvijek, na kraju svi nisu zadovoljni. Drukčije nije moglo, drukčije ne može biti. Ali da je bilo nezanimljivo – daleko od toga. Iza nas je 22. zajednička sezona na najvišem rangu bh. nogometa – sa svim svojim najvišim i najnižim točkama. 

O netom završenoj sezoni naših klubova pričat će se još. Iz nekih dobrih, a i pogrešnih razloga. Prve smo mogli zavesti pod sjajnu europsku sezonu Zrinjskog, još jednu jaku kampanju Veleža, ali i neočekivano efektnu kampanju Posušja, dok su se potonji razlozi većinom vezali - uz priče o suđenju, uvelike povezane s titulom Borca. Sve u kombinaciji zaista je dalo materijala za prepričavanje. 

Zrinjski za povijest 

- Na bod protiv Aston Ville nadovezana su tri protiv Sarajeva (2:0). Savršeno. Savršeno za kraj skoro pa savršene jeseni. No, to je bilo – samo jesen. A iako je zbog Europe to već bila polusezona pa i sezona za pamćenje, ostala je još ta sitnica u vidu proljeća i dvaju trofeja za koje se u Zrinjskom 'po defaultu' bore. 
Napisalo smo ovo u prosincu – kada je Zrinjski već odradio jedan od velikih ciljeva. Napravio europski iskorak – postao prvi bh. klub u UEFA-inim skupinama. I nimalo se nije osramotio. Naprotiv. Odigrao je Zrinjski samo jesenas četrnaest europskih utakmica, a neke će zauvijek pamtiti – kao preokret protiv AZ-a (od 0:3 do 4:3), u sudačkoj nadoknadi izgubljen meč u Birminghamu, domaćih 1:1 s Aston Villom! No, Europa je Zrinjski potrošila pa je već nakon prvog dijela sezone u domaćem prvenstvu zaostajao velikih sedam bodova za Borcem. 

Borac krenuo gubitnički, a onda…

- Primarni cilj ove sezone je titula. To je prioritet. 
Rekao je to uoči starta sezone tadašnji predsjednik Borca, Milan Tegeltija. 

A Borac na startu sezone nimalo nije djelovao kao materijal za prvaka. Jer je nakon dva euro-poraza od bečke Austrije u kojima nije pružio neki poseban otpor poražen i na Grbavici. Od Željezničara, 0:2. Željezničara koji će se, kasnije je to postalo jasno, boriti za goli život. 
No bila je to slika koja je prevarila. Jer Borac je zatim uskočio u nevjerojatan niz, a i Željezničar – samo u negativnom smislu. Čak dvadeset i šest utakmica Borac nije izgubio, što se kasnije rastegnulo i na proljeće – niz za svaku pohvalu… osim što su se već jesenas mogli čuti povici rivala koji su se osjećali jako oštećenima u duelima s Banjolučanima. Zbog čega je konačnih plus sedam Borca u odnosu na Zrinjski za mnoge već na kraju prošle godine bio znak da na proljeće nećemo vidjeti drugog lidera, prvaka – što i nismo. 

Velež se stabilizirao već jesenas

Ostatak Lige prvi je dio sezone odradio u manje-više očekivanom ritmu, a zanimljivo da se pozicioniranje klubova na prve četiri pozicije od tada do kraja sezone - nije promijenilo. Iako su i treći Velež i četvrto Sarajevo imali svoje gore-dole trenutke. Konkretno, Velež je jesen zaključio nezadovoljavajućim domaćim remijem s Igmanom (1:1), ali svejedno se tada bez imalo premišljanja moglo ustvrditi – da su postavljeni temelji za jako proljeće. I jesu bili. Usprkos uskom kadru kojem je nedostajalo dodatnih rješenja, ali trener Dean Klafurić očito se jako dobro snašao s onim što ima. 
Sarajevo? Ne tako uspješna jesen. Stvar je u tomu što se (opet) očekivalo puno više. S nekolicinom zvučnih imena, sa Simonom Rožmanom koji je povremeno gubio živce pa je pred kraja jeseni ispalio: 'Igrali smo ko p….!' Mislio je na očajan dojam Sarajeva na gostovanjima, a jednim takvim (poraz 0:2 kod Zrinjskog) jesen je i zatvorena. 
Ispod Sarajeva, zapravo je samo jedno mjesto na kojem nije bilo pritiska borbe za naslov. Peto koje je držala Sloga. Tim koji iskusni Vlado Jagodić vodio s naglaskom na domaće partije (nisu pobijedili samo Borac) – u Modriči, na jednom od zamjenskih, nepremijerligaških terena koji su jesenas uskočili u raspored. Dobojlije su bile jako zadovoljne učinjenim, a to se za prve susjede na tabeli Širokobriježane – nikako nije moglo ustvrditi. 
- Svi se moramo dobro zamisliti, poručio je šef struke Marijan Budimir, čiji je tim uvezao rekordnih devet vezanih prvenstvenih utakmica bez pobjede.    
Jasno, u zimskoj je pauzi bivši trener Hajdukovih hit-juniora smijenjen, što je bila samo jedna u moru smjena do kraja sezone.  

Krenula je WWin liga BiH 

A onda, na pola sezone, niodakle promjena imena Lige – koja je nakon nepune dvadeset i dvije godina u zajedničkom sazivu izgubila predznak 'Premijer'. Postala je WWin liga BiH, dobili smo novi logo, ali stare navike nisu nestale. Jer promjena je odrađena – traljavo, grubo. Klubovima je jednostavno, bez diskusije po pitanju posljedica koje će donijeti momentalna administrativna promjena, dostavljen dopis sa zahtjevom da se potpiše ugovor... deset dana prije početka prvenstva! Sve je odrađeno brzinski, da se nitko i ne snađe, a priča je uljepšana najava skorašnjeg uvođenja VAR-a i skraćenja Lige.

Uglavnom, klubovi su potpisali i proljeće se zakotrljalo, 'sočnije' nego brojna dosad – ponajviše zahvaljujući grčevitom nastojanju lidera da pod svaku cijenu ostane gore… s tim da je nezadovoljstva suđenjem u taboru rivala bilo i u drugom natjecanju – u Kupu u kojem je Sarajevo prekinulo domaći meč s Borcem, zbog čega je višestruko kažnjeno. 

Nepopularni prvak 

A Borac je, kako je očekivano, na proljeće nastavio gdje je stao jesenas. S tim da je ambicijama dodan i Kup. Činilo se da bi tako moglo i biti, posebno nakon trijumfa Pod Bijelim Brijegom (1:0), prvog Borčevog na ovom zdanju. Nakon te utakmice, nakon 22. kola, titula je praktički preseljena u Banja Luku. Jer su Borčevci otišli na plus dvanaest. Ali onda je ipak uslijedio novi 'ali'. Zrinjski je proradio, između ostalog srušio Borac na Gradskom (2:1)… ali onda su proradili i suci.

'Navlačenje' u korist prvaka bilo je preočito, zapravo toliko naglašeno da se ne sjećamo kada je jedan klub bio toliko favoriziran od strane sudaca – pa ni u nekim starim vremenima kada smo zaista važili za prvenstvo koje je po pitanju sudačkih krađa zapravo bilo mjerilo. Mnogi su se osjetili oštećenima, a ponajviše – Zrinjski. Zrinjski koji je, da se razumijemo, imao više nego dobro suđenje, ali to mu jednostavno nije bilo dovoljno u borbi s onim što je Borac imao. Za primjer treba uzeti samo predzadnje kolo u kojem je novi prvak protiv Igmana (4:3) ovjerio naslov – s barem dva vrlo upitno regularna gola i jednim Igmanovim koji je poništen, a nije trebao biti. 

Plemićka kup zadovoljština

U Zrinjskom su tek povremeno davali do znanja da nisu slijepi, da vide što se događa, ali sve se svelo na komentare trenera Željka Petrovića koji je stalno isticao: 'Mi smo gospodski klub!' Vjerojatno i frustrirani donekle, Mostarci nisu imali druge nego sačekati finale Kupa i jedan čist okršaj s Borcem – kojeg su u obje utakmice srušili s po 1:0. U Mostaru je zabio netom završene sezone jako raspoloženi Mario Ćuže, u Banja Luci Matija Malekinušić – Malac, onaj koji je zabio i Aston Villi. I da, Zrinjski je trofej uzeo bez četiri godine u nizu najboljeg strijelca Nemanje Bilbije, ozlijeđenog u prvom finalnom Kup duelu, ali i vrlo važne karike u sredini, Silvija Ilinkovića. Treća sezona zaredom s trofejem – kontinuitet nastavljen, Pod Bijelim brijegom, zadovoljni su mogli na odmor. 

Zadovoljstvo je prevladalo i u Veležu koji se nakon sezone izbivanja vratio u Europu, u Sarajevu su nakon svega mogli ustvrditi da je završilo OK, kao i u gradskom rivalu Željezničaru koji je jedno vrijeme djelovao kao vlak koji juri bez kočnica, kontrole… Peto Posušje bilo je jedno od iznenađenja prvenstva, generalno jedna od pozitivnijih priča – u svojoj drugoj sezoni nakon dugo očekivanog povratka u najviši rang. Sloga je došla blizu tog epiteta, Široki se definitivno izgubio u osrednjosti, GOŠK i Igman se spasili, Tuzla i Zvijezda skočili dole – City nakon šest sezona i drugog mjesta iz 2022., Zvijezda nakon jedne, ove minule sezone u Premijer/WWin ligi. 

Nakon svega, period od srpnja do evo ove nedjelje, ponovno je sveden pod predznak 'zajedničke' lige… mada se na trenutke činilo da je podjela zavladala snažnije nego prije. Ali klubovi će morati dalje, a navijači sa njima… neki će kratko zaviriti na europske terene, drugi se možda i zadržati pa se opet fokusirati na domaće terene.  

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba