Ne pamti se da je jedna odluka polučila toliko kontroverzi i političkog košmara u BiH kao 'trojkina' o raskidu partnerstva sa SNSD-om Milorada Dodika.  

Samo po sebi razilaženje unutar vladajuće većine nije toliko burno i šokantno koliko je nejasna dijagnoza i smisao tako radikalnog poteza. Čelnici  sarajevske 'trojke', SDP-a, NiP-a i Naše stranke su službeno pojasnili kako ne žele više Dodika za partnera u državnoj vlasti jer uporno i nepodnošljivo blokira europski put BiH i donošenje europskih zakona. Da su odlučni razvrgnuti politički brak demonstrirali su smjenom Nebojše Radmanovića s pozicije člana Kolegija Zastupničkog doma parlamentarne skupštine BiH. 

I još su otkrili neke daljnje namjere kao što su smjena Staše Košarca, ministra trgovine i ekonomskih odnosa, te Srđana Amidžića, državnog  ministra financija. 

Što dalje?

Ako sve bude teklo po planu 'trojka' bi smaknula s pozicije čelnika državnog Doma naroda i Nikolu Špirića. Kao u nekoj ugodnoj filmskoj fabuli na upražnjena mjesta bi trebali uskočiti kadrovi “proeuropske” srpske oporbe iz RS-a, SDS, PDP i stranke Reda i pravde.

Sarajevske unitarističke stranke su se udružile i udaljile umjerenog i korektnog Nebojšu Radmanovića iz čelništva Zastupničkog doma. I sada se  nameće krucijalno pitanje što dalje? Tko će sve činiti novu vladajuću većinu? I dva možda i najbitnija pitanja ili dvojbe. Gdje će se pozicionirati HDZ BiH i SDA? 

Stranka Bakira Izetbegovića je glasovala za smjenu Radmanovića i načelno je  za protjerivanje Milorada Dodika iz sfere odlučivanja, ali su iz SDA vrlo agresivno dali do znanja da ne žele jednako tako niti na mapi više gledati Elmedina Konakovića u vladajućim strukturama. 

Ništa im nije mrži Dodik od Konakovića. Uostalom, službeno su pokrenuli smjenu ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića. I DF Željka Komšića je rezolutno odbacio opciju potpore 'trojci' u akciji izgona SNSD-a iz državne vlasti.  

Doslovce su popljuvali i narugali se gubitniku Konakoviću i njegovim vezama  s narko-bosovima i “nepoznatim” fakultetskim mentorima. Neupitno je da bi 'trojka' rado zadržala Dragana Čovića i HDZ BiH za partnera, međutim, premazani Čović je odani partner i prijatelj Milorada Dodika i na njegove parlamentarne usluge za smjenu Dodikovih kadrova, Konaković, Nikšić i Forto apsolutno ne mogu računati.

Ne zna se tko pije, a tko plaća

Dakle, najprostije, Konaković ne želi SDA u vlasti, a Bakir Izetbegović s gnušanjem odbacuje i pomisao koaliranja s NiP-om.

Ovdje se zapravo ne zna tko pije, a tko plaća. Zbunjena je analitička i intelektualna zajednica do te mjere da još nitko u svojim raščlambama nije ponudio najbližu dijagnozu trenutnog političkog kupleraja, stvarne pozadine i strategije ne samo 'trojke' nego i SDA i srpske oporbe iz RS-a.  

Jedan dan iz SDA poručuju kako su spremni preuzeti odgovornost i sudjelovati u vođenju države, ali bez Dodika i Konakovića, dok onda drugi dan osvanu totalno nejasna i maglovita stajališta. Čelnici SDS-a, PDP-a i reda i pravde jedva čekaju ulazak u Vijeće ministara, imaju neke svoje uvjete, ali doima se kako ih je nadvladala gramzljivost i pohlepa za foteljama i da uopće ne vide klopku koja im je podvaljena. Namiču sebi blamažu i konačno političko samoubojstvo.

Eurofili i rusofili

U nekim se analitičkim krugovima pojavila politička teza kako su trenutno u BiH u sukobu proeuropske snage protiv rusofila. Među eurofile su svrstane  sve stranke koje su glasovale za smjenu Nebojše Radmanovića, dakle i SDA, i tim slijedom bi trebale dizati zastupničke ruke i za izgon Dodikovih ministara Košarca i Amidžića.  

Protivnici su Putinovi rusofili iz SNSD-a. Zanimljivo, najveću zabunu izaziva Dragan Čović. Njegov HDZ BiH glasuje za europske zakone, pa je valjda među europejcima, ali ne podržava protjerivanje Dodika iz državne vlasti, pa je za neke i on rusofil.  

Iako je SDA glasovala za Radmanovićevu smjenu za Elmedina Konakovića to još nije dovoljno da Bakira Izetbegovića svrsta među eurofile. Čelnik NiP-a, čiju smjenu traži SDA, želi testirati Izetbegovića u daljnjim potezima, prije svega kod rekonstrukcije Vijeća ministara BiH i odabira koalicijskih partnera.

Ali, nebitno, kako uopće netko može više svrstavati SDA među proeuropske  stranke. Na tu bi se bljuvotinu nasmijao i sam turski “veliki brat” Erdogan, čije političke, antieuropske, ideje bespogovorno i odavno slijedi nacionalistička SDA.  

Njezini kadrovi od Sarajeva pa do Tuzle više i ne kriju svoj animozitet prema  “kršćanskoj” Europi. Ništa manje eurofobi nisu niti nacionalisti iz Komšićevog DF-a. Svi oni su organizirali uličnu rulju da demonstriraju pred OHR-om i vrijeđaju i Zapad i OHR i susjede Hrvate.  

Vrlo je važno za BiH što će odlučiti i kako će se postaviti SDA. Bakir Izetbegović ne želi spašavati Konakovića, ali ako želi u Vijeće ministara  morat će otvoriti pregovore s Čovićem i Dodikom. Čelnik SNSD-a je već  provalio kako je zvao šefa SDA.

-Ja sam njega zvao. Razgovaram samo s onima koje ja cijenim. Poznata je moja ideja da sjednemo ja, Bakir i Čović i da tu bude Erdogan, Milanović i Vučić. Znate tko tada je pobjegao? Bakir, zbog Amerikanaca. A tko mu je zabio nož u leđa? Amerikanci. Taj kreten američki veleposlanik je pričao da može SNSD, ali da ne može samo Dodik. Bakir je nasjeo na tu stvar, samo ja nisam. Izvođači radova Konaković i ostali su završili svoj posao, meni to više ne treba. Sve sam rekao. Struktura koja je tamo bila očigledna opasna, i za same Bošnjake”, zagonetan je i ekskluzivan bio Dodik.

Rasplet uskoro slijedi. Trojka se moguće i zaletila, možda se sve započeto zaustavi i slomi na Nebojši Radmanoviću. Nesporno je da je politička pozornica pretvorena u svojevrsnu igraonicu u kojoj se sada, umjesto 'trojke' i SNSD-a, razračunavaju Elmedin Konaković i Bakir Izetbegović. 

J. S.