Bošnjačko-hrvatski dogovor vuče ovu zemlju ka boljoj budućnosti. Sve drugo znači potpunu katastrofu
Piše: Dragan Bradvica
dragan@dnevni-list.ba
Bosna i Hercegovina jeste višenacionalna, široko decentralizirana država, njezina arhitektura napravljena je Daytonsko-pariškim sporazumom, a čija i nadogradnja može ići jedino na način da se poštuje principi konstitutivnosti naroda, dva entiteta, deset županija, jasno definiranim ovlastima i obvezama.
Niti može niti će barem još dugo vremena biti centralizirana, unitarna država jer to u modernoj povijesti nikada nije niti bila, a oni koji u svojoj političkoj agendi guraju takvo rješenje ruše ovu zemlju. S obzirom na sve to, niti je moguće niti je normalno da se u procesu odlučivanja izbjegavaju legalno i legitimno izabrani dužnosnici Bošnjaka, Hrvata, Srba ali i svih drugih žitelja ove zemlje, pa samim time svi moraju biti svjesni kako je Republika Srpska realnost i kako ima široke ovlasti.
Bez obzira kako je nastala ili na to kako bi se BiH možda i bila funkcionalnija da je drugačije uređena, RS je realnost koju nitko ne može ukinuti osim ljudi koji žive u tom entitetu, a to oni neće nikada učiniti jer nema naroda na svijetu koji bi se u ovakvoj situaciji pristao odreći ovakvog uređenja.
Jasno je i to kako traže poštovanje i uvažavanje svoje pozicije i odluka, ali ono što se događa posljednjih mjeseci, a što je eskaliralo ultranacionalističkim orgijanjem 9. siječnja opasno je ne samo za BiH, nego cijelu regiju pa i Europu. Stvari koje guraju vlasti RS-a polako izmiču kontroli, iskrivljivanje povijesti, konstanto veličanje ratnih zločinaca, zastrašivanje svih drugih, trovanje mladih generacija mržnjom i netrpeljivosti prijete da vrlo brzo 'odmrznu konflikt' u regiji.
Nažalost, već godinama u BiH uz ovu secesionističku politiku veliki problem jesu odnosi Bošnjaka i Hrvata, odnosno njihovih političkih predstavnika. Situacije ne da se ne poboljšava, nego se posljednjih godina dodatno usložila. 'Slučaj Komšić' visi nad tim odnosima i nikako da se izađe iz začaranog kruga.
Iako je jasno da Bošnjaci imaju svoje strahove, neke opravdane, neke neopravdane, nevjerojatno je kako već 20-ak godina ne mogu izaći sa rješenjem da najmalobrojnijem konstitutivnom narodu, koji je k tome odan ovoj zemlji i ne žele nikakav secesionizam (ne sporeći kako ima i političkih faktora koji i to zagovaraju ali su oni debela manjina) omoguće da biraju svoje političke predstavnike.
A upravo je to glavni kamen spoticanja i nevjerojatno je da se na takvoj očitoj i realno minornoj stvari truju odnosi dva naroda posljednjih 20 godina. Ipak, čini se kako napokon imamo pozitivnih pomaka koji daju naslutiti da bi se stvari mogle početi kretati u pozitivnom smjeru.
Uz značajnu pomoć prije svega Republike Hrvatske, ali i SAD-a, EU i Turske do rješenja bi se moglo doći u sljedećih par mjeseci. A ono je jednostavno da jednostavnije ne može biti – Hrvati, kao i Bošnjaci i Srbi, moraju imati jasno, zakonski definiraju mogućnosti izabrati svoje predstavnike u Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamenta Federacije.
Nesporno je kako će i politički predstavnici Hrvata morati odustati od svojih maksimalističkih zahtjeva jer bit kompromisa i jeste da od stola svi odu pomalo nezadovoljni, ali od bazičnih zahtjeva sasvim sigurno ne trebaju odustati. U svemu se treba i mora imati u vidu i strahove Bošnjaka, te i njihove zahtjeve ali prije svega stvarati povjerenje.
Uzmimo primjer da se 2000. godine krenulo drugačijim putom i uvažila realnost BiH i ono što je jedino normalno, a to jeste da svi konstitutivni narodi i svi žitelji biraju svoje legalne i legitimne političke predstavile i da nije bilo političkih podvala, danas, 21 godinu iza bi se sasvim sigurno stekla značajna količina povjerenja pa bi se lakše razgovaralo i o nekim stvarima koje su sada nezamislive. Isto tako, niti bi bilo ovakvih blokada, kriza (za koje svi snose svoju dozu odgovornosti jer tu nema nevinih), raznoraznih podmetanja nego bi se bez straha od bilo čije dominacije razgovaralo kako državu praviti još funkcionalnijom i boljom za sve njene žitelje.
Jer, da se ne lažemo, tko je god danas manjima na bilo kojem dijelu ove države se osjeća ugroženim, s manjim pravima, a upravo je to ono protiv čega se svi u BiH moramo boriti svaki dan.
Vremena nema na pretek
Ukoliko bi se u nekom skorom razdoblju došlo do dogovora oko izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH i na taj način relaksirali odnosi između Bošnjaka i Hrvata, to bi bio vrlo jak i izdržljiv nosivi zid bh. kuće. Naravno, nakon toga nužno je razgovarati i sa predstavnicima Srba, čiji se stavovi također moraju uvažavati, čije se također strahove mora otkloniti, čija se prava i odluke moraju poštivati.
Ali se isto tako mora boriti protiv onoga što danas možemo vidjeti, a to su aktivnosti vlasti u RS-u koje nas sve vrlo lako mogu vratiti u mračnu prošlost. Relaksacijom i stvaranjem povjerenje između Bošnjaka i Hrvata to će se moći na mnogo lakši način nego je to slučaj sada.
Vremena nemamo, jer je sve ovo bilo nužno raditi jučer, a ne danas pa se jasni i konkretni pomaci očekuju vrlo brzo. Ukoliko se to ne dogovori, u najboljoj varijanti nastaviti ćemo brojati one koji bježe iz zemlje, negativni prirodni priraštaj, ekonomiju koja grca u problemima zbog 'političkog kapitalizma', korupcije, kriminala… U onoj još goroj varijanti idemo u potpuni društveno-politički kaos.
.webp)
