Navršilo se trideset i dvije godine od ubojstva više od 600 Bošnjaka u Bratuncu, kojima je polaganjem cvijeća na kapiji nogometnog stadiona u tom gradu, odana počast. Okupljeni su podsjetili da su progon i ubojstva Bošnjaka u Bratuncu počeli još u travnju 1992. te napomenuli da se za posmrtnim ostacima brojnih žrtava još uvijek traga. Prisutni su obišli i dvoranu za tjelesni odgoj u sklopu osnovne škole, koja je nekada bila zloglasni logor. 

- Prošle su 32 godine i još tražimo najmilije, dok se ratni zločinci i danas šetaju ovim gradom. Ja mogu reći i uvijek ću govoriti da je naš grad Bratunac najkrvaviji u BiH zato što je 1992. najviše ubijeno Bošnjaka, silovano žena i djevojčica, kaže Šuhra Sinanović, čija su 23 člana obitelji ubijena tijekom rata. Kako kaže, ona i sve majke borit će se za istinu dokle god svi zločinci ne budu kažnjeni. Žrtve zločina u Bratuncu su u svibnju 1992. bacane sa starog ljubovijskog mosta u rijeku Drinu, a u okolini mosta postoji nekoliko masovnih grobnica.

- Mi još uvijek tragamo za više od 100 Bošnjaka koji su ubijeni 1992. te pozivam sugrađane da nam pomognu naći svoje najmilije da ih dostojno pokopamo, poručio je Ramiz Salkić, zastupnik SDA u Narodnoj skupštini RS-a. Savez logoraša BiH nastoji se izboriti da bude usvojen Zakon o zaštiti žrtava ratne torture i Zakon o logorašima u RS-u i Brčko Distriktu BiH. - Za ljudska se prava moramo izboriti. Oni koji su vratili se na područje Bratunca svojim povratkom govore o svom stavu spram onog šta se dešavalo i da su spremni na zajednički život, ali da pod uvjetom da su im zajamčena ljudska prava, kazao je Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša BiH. Od 700 logoraša iz Bratunca, 200 ih je ubijeno i ukopano u više od 70 masovnih grobnica u okruženju, zajedno sa srebreničkim žrtvama, te žrtvama iz Vlasenice, Višegrada, Foče, Milića i okoline.