Prve su utakmice sezone uvijek škakljive, što je dvomeč protiv slovenskog eura-debitanta zorno pokazao. No, što je pokazao Zrinjski u ta dva meča, što se od Plemića može očekivati u 3. pretkolu Konferencijske lige? 

Najveća pobjeda Zrinjskog, osim očitog prolaska dalje u 3. pretkolo Konferencijske lige, ogleda se u inzistiranju na igri od noge do noge po 'vaterpolo terenu'. Na pravoj igri, ne nabijanju. Nečemu što se na kraju moglo odbiti o glavu – ali nije. A bilo je to u najmanju ruku teško izvesti na travnjaku stadiona Šiška – koji se očito ne nosi najbolje s velikim padavinama. Što nije razlog zbog kojeg se Bravo odlučio za izgradnju novog zdanja na istoj lokaciji, ali računali su Slovenci na specifičnosti malog travnjaka u njihovoj zadnjoj, oproštajnoj utakmici na istom (!) – na terenu kojem ih je malo tko odigrao. I kiša im je jednim dijelom utakmice i odgovarala – dok Zrinjski konačno u drugom dijelu nije maksimalno pritisnuo, izmorio Slovence stalnim ubačajima i prekidima te došao do direktnog prolaza dalje, do trećeg pretkola Konferencijske lige u kojem je sinoć za rivala dočekao bugarski Botev. 

Tri novaka startera 

Mario Ivanković nije htio okaljati niti jednog pojedinca prvog meča s Bravom pa je kazao kako je za uzvrat mijenjao čisto da bi dobio na svježini… ali kako god bilo – upalilo je! Dosta je mijenjao pa su ovog putra protiv Slovenaca čak tri nova imena dobila priliku među starterima. Od kojih su dvojica, Posavec i Mlinar, itekako opravdali povjerenje, dok je Topić ipak ostao malčice dužan. 

Marić, Barišić, Jakovljević, Ćorluka, Tičinović, Posavec, Ivančić, Mlinar, Topić, Ćuže i Mulahusejnović krenuli su u Ljubljani, gdje ih je 2006. godine osnovani domaćin dočekao s ovim timom: Orbanić, Jakšić, Rodrigues, Jovan, Spanring, Stravs, Selan, Ivanšek, Stanković, Tucić, Pecar. Ivankovićev kolega na klupi Brava, Aleš Arnol, nije iznenadio, niti je imao čime - tek je na svojoj strani imao formu svoje momčadi koja je prije samo par dana u prvenstvu pregazila Primorje (4:0), no istovremeno je to bio i otegotni detalj, koji je sigurno potrošio njegovu momčad. 

Neviđena dominacija u nastavku 

Za Zrinjski je meč dobro počeo. Već u 17. minuti Posavec je s lijeve strane pronašao Mulahusjenovića koji je sidrunski primio loptu na vrhu peterca, okrenuo se i zakucao je u mrežu Orbanića. Slavlje međutim nije dugo trajalo, barem ono mostarsko, jer domaćini su uslijed uspavanosti stoperskog dvojca Jakovljević – Barišić preko Tučića u 21. minuti došli do poravnanja, a par minuta kasnije mogli su i do novog gola – Rodrigues nije bio precizan. Do kraja prvog dijela Plemići su prijetili preko Ivančića i Ćužea, koji je kao i u Mostaru pogodio vratnicu. 
U nastavku Zrinjski nastavlja dominirati još izraženije, pritiskati, inzistirati na igri po zemlji do pozicija iz kojih se moglo ubaciti, a odakle su Ivančić i Tičinović radili prekovremeno. I baš je Ivančićev ubačaj iz kuta iz 66. minute Jakovljević pretvorio u 2:1 za Zrinjski, nakon čega je priču rezultatski u 80. minuti zaključio Mlinar – Orbanić nije imao odgovor na prizeman, lukav slobodnjak po kišom natopljenom terenu. 

Napredak primjetan, ali…

I, što reći nakon svega, nakon 180 minuta s neugodnim, ali ipak vidno manje kvalitetnim rivalom? Kao prvo, a to je i ono najvažnije, Zrinjski je na šamarčinu iz Mostara odgovorio na najbolji mogući način. Gardom! Stavom momčadi koja zna kako se igra na ispadanje. Nadalje, kišom natopljen teren nije do kraja otkrio koliko je to zaista dobro, ali generalno je ohrabrio niz pokušaja s bokova, dok je povremena nesigurnost u obrana i dalje ostala vidljiva… mada neuvjetan teren sigurno nije pomogao. Marićeva uloga na golu – opet jako, jako važna. Izvukao je najmanje dvije-tri opasne situacije od kojih i onu s kraja utakmice, kada se Gidado našao na par metara od njegovog gola. Veza, dio terena na koji su poslije prvog susreta udarile najbrojnije kritike? Ovog puta solidnija, sa Mlinarom je dobila je jednostavnosti u igri, ali još su rani dani… Još će tu biti ovakvih ili onakvih partija, oscilacija koje su neizbježne, posebno u ovim uvodnim utakmicama. Po tom pitanju, vrlo je važno da je Ivanković, eto u drugoj utakmici, dobio još jedno rješenje za rotaciju. 

Kerkez se vraća u Mostar

Ono što slijedi – gostovanje je u Bugarskoj. Drugo kod Boteva od kojeg je Zrinjski ispao 2013. Tada je u prvoj utakmici bilo neriješeno (1:1), da bi na alternativnom terenu u Burgasu Botev protiv Mostaraca, koje je tada s klupe vodio Branko Karačić, sve riješio s 2:0. Taj isti Botev, odnosno klub i momčad u koje su se od tada Bugari razvili, u četvrtak je večer doživio i drugi poraz u srazu s Panathinaikosom (1:2 pa 0:4), a zanimljivo da ga danas vodi – Dušan Kerkez. Za one koji se sada pitaju 'koji Dušan Kerkez', reći ćemo samo da se radi o bivšem reprezentativcu, bivšem igraču Leotara i da, Zrinjskog… Zrinjskog s kojim je uzeo onaj prvi od osam naslova prvaka BiH. 
U redu, u Mostar se vraća poznata figura, trener koji je radio u Čukaričkom, na Cipru, ali kakav nam se Botev vraća? Pa reći ćemo najprije to da je prije sraza s Panathinaikosom izbacio Maribor (ukupnih 4:3), ali i to da je ovo tek četvrta sezona u Europi nakon 2013. i ondašnjeg obračuna s Plemićima. Danas im ekipa vrijedi nešto više od tima Zrinjskog (12 milijuna naspram 9 milijuna eura)… i da, sjetit će se Zrinjskog od prije jedanaest godina i opet poželjeti proći dalje. 
Hoće li im to ovaj Zrinjski dozvoliti? Sačekajmo najprije četvrtak i utakmicu na Hristo Botevu. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba