Mediteran je uvijek bio kolijevka civilizacije i poprište stalne kulturne i ekonomske interakcije. Na ovim prostorima su naša prošlost, sadašnjost i budućnost neraskidivo isprepleteni. Turska i Grčka su uvijek imale samo dva izbora: ukrstiti rogove na način koji je bolan za obje strane ili pronaći win-win formulu koja definira put prema naprijed koji je obostrano koristan.

Logika 'trajnog susjeda' prirodno podrazumijeva uzajamno poštovanje prava onog drugog. Nažalost, čini se da to nije slučaj s onim s čime se danas susreće Turska.

Takvo uzajamno poštovanje bi se trebalo manifestirati u osjećaju obaveze da se sva neriješena pitanja ili sukobi riješe mirnim putem i dijalogom. U takvom duhu susjedi ne teže eskalaciji, već traže direktnu diplomaciju i dijalog s dobrom namjerom i s ciljem istinskog rješavanja sporova.

U posljednje vrijeme vlade poput Francuske pokazuju nepromišljenu čežnju za svojom kolonijalnom prošlošću. Jesmo li zaista tako brzo zaboravili da kolonijalno razdoblje nije donijelo ništa osim ogromne boli i patnje za toliko naroda?

Gotovo je s obrascem prihvaćenog ponašanja kontinentalnih gospodara koji nameću svoju volju periferiji. Naš predsjednik se zalaže za 'svijet veći od pet' kako bi pozvao na pravedniji međunarodni poredak. Svoju vanjsku politiku označavamo kao poduzetnu i humanitarnu kako bismo podcrtali vrijednosti koje želimo da preovladavaju kao i našu neumornost i kreativnost u njihovom provođenju, sve u službi maksime 'Mir u kući - Mir u svijetu' koju je skovao Atatürk akojeg je Venizelos nominirao za Nobelovu nagradu za mir. Zbog toga ističemo uzajamno poštovanje i pravedna rješenja problema.

To je i razlog zašto Turska podržava NATO-ovu inicijativu za dekonfliktnost i inicijativu Njemačke za deeskalaciju s krajnjim ciljem oživljavanja već uspostavljenih bilateralnih mehanizama između Turske i Grčke. Nadamo se da je Atena shvatila da su to dvije različite stvari. Turska dovoljno poštuje Grčku da ne želi pregovarati i dogovarati se s drugim stranama oko pitanja koja se moraju direktno riješiti između dva susjeda.

Naši osnovni ciljevi u istočnom Mediteranu su jasni:

- pravedno i nepristrasno razgraničenje pomorskih granica;

- zaštita prava našeg epikontinentalnog pojasa od maksimalističkih i pretjeranih zahtjeva u vezi s pomorskim granicama;

- zaštita jednakih prava kiparskih Turaka nad off-shore resursima otoka kroz uspostavljanje pravičnog mehanizma podjele prihoda;

- stvaranje istinskih, inkluzivnih, fer i pravednih off-shore mehanizama za energetsku suradnju uz učešće svih strana, uključujući kiparske Turke (prijedlozi u tom smislu još uvijek su na stolu) u istočnom Mediteranu.

Niz maksimalističkih potraživanja se ne može nametnuti Turskoj putem EU koja nije nadležna za razgraničenje pomorskih granica. Turskoj ne možete blokirati pristup otvorenom moru i vlastitim pomorskim zonama tako što ćete potražiti 40 tisuća kvadratnih kilometara epikontinentalnog pojasa za maleni otok poput Meisa ili Kastelloriza koji je udaljen samo 2 kilometra od Turske i 580 od grčkog kopna. Nijedan zakon, nikakva logika, niti osnovni osjećaj za pravednost ne dopuštaju suprotan argument.

Nadalje, nisu realni ni pokušaji da se zemlja poput Turske – s najdužom relevantnom obalnom linijom u regiji, rastućim stanovništvom, proizvodnim kapacitetom i sve većom potražnjom energije – isključi iz bogatstava vlastitog susjedstva. Kao što smo rekli nekoliko puta - to se neće dogoditi.

Stoga je prirodno da će Turska biti čvrsta u tome da ne dopusti pokušaje da se našteti njezinim fundamentalnim interesima. Pomorsku prisutnost u regiji održavamo ne radi ofanzivnih ciljeva, već radi samoobrane od uplitanja u naše seizmičke istraživačke aktivnosti unutar vlastitog epikontinentalnog pojasa (koji je, usput budi rečeno, proglašen u skladu s međunarodnim pravom još prije 16 godina!).

Dijalog i pregovori su zaista primarno i najvažnije sredstvo u međunarodnom pravu za rješavanje pitanja pomorskih granica. Stoga očekujemo da će Grčka oživjeti sve kanale dijaloga s Turskom bez ikakvih preduslova. Preduvjeti stvaraju kontrapreduvjete (vjerujte mi, mogli bismo smisliti poprilično njih) i stoga nije dobar način za traženje razgovora između dva susjeda.

Svaka kriza može stvoriti i priliku i mi je moramo iskoristiti kako bismo krenuli naprijed u miru. Očito je da bi svaki pregovarački proces trebao uključivati ​​prakse uzimanja i davanja. Alternativa je pometanje problema pod tepih i nadanje da će nestati ili da će ih neko drugi riješiti umjesto vas.

Međutim, problemi ne samo da ne nestaju sami od sebe, već se s vremenom sve više kompliciraju. Potrebno nam je snažno, efikasno i racionalno rukovodstvo kako bismo mir i sigurnost prenijeli budućim generacijama. To postoji na turskoj strani. Ono što radimo danas će definirati ne samo današnjicu već i sutrašnjicu, a vi predobro znate da Turska može krenuti kojim god putem Grčka izabere. Ovaj izbor zapravo ne pripada Turskoj, Francuskoj, niti bilo kome drugom, već cijenjenim liderima i narodu Grčke.

Članak ministra vanjskih poslova Turske Mevlüta Çavuşoğlua objavljen u Kathimeriniju 15. rujna 2020.