Piše: Dragan Bradvica

Velika politička kriza trese Bosnu i Hercegovinu, a još uvijek nema jasnih i nedvosmislenih koraka ka izlasku iz iste. Krize su u našoj zemlji nažalost permanentno stanje stvari ali svi su jasni u ocijeni kako je trenutna najveća od potpisivanja Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma.

I dok se u svijetu vodi polemika o inflaciji, cijenama energenata, 'zelenoj agendi', digitalizaciji i umjetnoj inteligenciji… mi smo i dalje na pričama tko su junaci, a tko zločinci, Prvom i Drugom svjetskom ratu…

U međuvremenu nam zemlja demografski i ekonomski propada, zaduženje raste, rastu i virtualni infrastrukturni objekti ali i frizirane statistike. Tako i ovih dana kada nas više nego jasno na ekonomsku propast upozorava i američki izaslanik Gabriel Escobar koji kaže da više ni regiju ne možemo pratiti, ovdašnji političari bez ustručavanja tvrde da bh. ekonomija raste brže nego bilo koja u regiji.

 Autistične politike i dalje sva tri konstitutivna naroda i sve žitelje drže na samom europskom dnu.

Jasne poruke

Čak i regionalni lideri kada se sastaju s našima u prvi plan guraju ekonomska pitanja i suradnju, a ne politička. Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić je prigodom sastanka s članom Predsjedništva BiH i čelnikom SNSD-a Miloradom Dodikom ponajviše pričao o ekonomiji, izgradnji, plaćama itd.

Svjestan je kako je BiH u tom pogledu poodavno teret razvijenom Zapadu, a sada sve više teret i regiji. Ovih dana u našoj zemlji boravio je i specijalni izaslanik SAD-a za zapadni Balkan Gabriel Escobar koji je više nego jasno svima govorio o otužnoj ekonomskoj svakodnevici BiH.

 Tako je u intervjuu BHRT naglasio kako je primjerice od 2000. do 2020. gospodarstvo u Srbiji od sedam milijardi naraslo na 50 milijardi, u Crnoj Gori je dvostruki rast čak i u vrijeme korone.

- Svi vaši susjedi imaju iskustvo velikog rasta i integracije, izuzev Bosne i Hercegovine, jasan je Escobar.

Dodaje kako u Crnoj Gori postoji veliki plan za regionalno bankarstvo, e-bankarstvo, Srbija ima velike potencijale za IT industriju i industriju zabave... 

- U međuvremenu, umjesto da razgovaramo o razvoju u 21. stoljeću, ja se nalazim ovdje da razgovaram s političarima o 1995. godini. Vrijeme je da se ide dalje, poručio je Escobar.

Naglašava i to kako svatko uživa u plodovima digitalizacije, integracije i novih ekonomija, osim BiH jer 'još uvijek se ovdje razgovara o pitanjima koja nisu riješena 90-ih godina prošlog stoljeća'.

Dno dna

Međutim, sve ovo malo zanima ovdašnje političare koji će i dalje kroz prezentaciju samo onih podataka koji njima odgovaraju i friziranjem ostalih narode i žitelje uvjeravati kako je njima dobro samo što to još ne vide.

Ono što im se ne sviđa na sve moguće načine će pokušati gurnuti pod tepih, a ako i izađu, one koji na sve to upozoravaju etiketirati će kao neprijatelje Bošnjaka/Hrvata/Srba.

U međuvremenu se čak i ne libe kazati kako će nakon što riješe politička pitanja (koja nisu u stanju riješiti proteklih 26 godina) okrenuti se rješavanju životnih pitanja time i sami priznajući da se ne bave onime za što su birani.

I dalje će većina naroda i žitelja gromoglasno šutjeti i trpjeti nepravdu, siromaštvo i sunovrat, a jedini prosvjed je onaj nogama (nastavak masovnog iseljavanje). I dok primjerice Češka i Poljska, države koje su ne tako davno bile na našoj razini ako ne i ispod nas, u posljednjih 25, 30 godina bilježe zadivljujuće ekonomske rezultate i imaju nezaposlenost 2,6, odnosno 3,4 posto, BiH službeno prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH ima stopu registrirane nezaposlenosti 32,4 posto (treba dodati kako je realna nezaposlenost ipak manja ali se kreće oko 19 ili 20 posto).

I dok smo po tome na samom dnu, bh. politika se ipak potrudila da po nečemu budemo i na samom vrhu – po razini korupcije, klijentelizma i kriminala, po stopi smrtnosti od posljedica koronavirusa.