Spuštena je zavjesa na još jedne jalove i, mnogi će se složiti, izrežirane pregovore oko famozne reforme izbornog zakonodavstva u BiH, ili bolje reći u FBiH.

Sarajevske su stranke već u uvertiri dolaska američkih i europskih posrednika Palmera i Einchorst dale naslutiti da neće biti bilo kakvog dogovora, jer su se zakovale u stajalištu da Amerikanci i Europljani navodno pod svaku cijenu žele Izborni zakon po želji Dragana Čovića.

Bošnjački nacionalni poglavica Bakir Izetbegović još jednom je prevazišao samog sebe. U jedinom domaćem gradiću na moru režirao je predstavu s Elmedinom Konakovićem, Fahrudinom Radončićem i predstavnikom NES-a, čije se ime nigdje nije spomenulo, i uz prethodni blagoslov ljevičara Željka Komšića, Nermina Nikšića i Edina Forte, čelnika DF-a, SDP-a i Naše stranke.

Uostalom, i sam je Komšić to izravno priznao.

-Prije nekih dva mjeseca, Nikšić i ja smo održali jedan sastanak u Predsjedništvu BiH, gdje smo pored ostalih principa koji su se odnosili na izbor članova Predsjedništva BiH na temelju presuda Europskog suda za ljudska prava, usugasili se i o potrebi reduciranja Doma naroda, s čim je bio upoznat i Bakir Izetbegović. Složimo smo se dakle da se unutar ograničene izmjene Ustava i izbornog zakona izvrši redefiniranje uloge domova naroda na federalnoj i državnoj razini. Izetbegović je ostao dosljedan i principijelan u pozicijama i stavovima o kojima smo ranije razgovarali, kazao je Komšić.

Imaju komotnu većinu

Odmah nakon povratka s Jadrana ključne sarajevske figure nastavile su utrku hvalisanja o zajedničkom držanju i svojim zaslugama za navodnu pobjedu nad Draganom Čovićem. Nameće se teza kako su ljevičari opasno pritisnuli i zaprijetili Bakiru Izetbegoviću da će biti proglašen izdajnikom ako popusti Čoviću i da će narod izaći na ulice i napraviti kaos.

Međutim, Izetbegović, Konaković i Radončić sa zastupnicima HDZ-a BiH i SNSD-a su mogli osigurati glatku prohodnost izmijena u Izbornom zakonu u državnom parlamentu i ljevica i Željko Komšić bi bili nemoćni.

Stranke koje čine vlast na razini države SDA (8), HDZ BiH (5) i SNSD (5) sa satelitima (Srpski klub 3) imaju ukupno 21 zastupnika. Ako tome pridodamo po jednog zastupnika iz NiP-a (Denis Zvizdić) te iz SBB-a i NES-a, lako je zaključiti da postoji parlamentarna većina za usvajanje izmjena Zakona u Zadtupničkom domu Parlamenta BiH.

Još je komotnija situacija u Domu naroda gdje preveliku dominaciju imaju SDA, HDZ BIH i SNSD.

Sada je enigma što će iz rukava izvući neuvjerljivi pregovarač Dragan Čović.

Za sada je najavio kako više neće sjedati za stol s Bakirom Izetbegovićem dok mu Elmedin Konaković šalje 'utješne' poruke kako je on spreman sazvati novi sastanak pod uvjetom da Čović zajamči popuštanje.

Čović loš pregovarač

Iako je posve i neupitno jasno kako su udružene sarajevske stranke ugasile sve snove Dragana Čovića oko reforme izbornog zakonodavstva, mora se ukazati kako se Čović predstavio kao vrlo loš pregovarač i još gori taktičar.

Na stranu njegovi, eventualno, maksimalistički ili tvrdi stavovi i 'crvene crte', Čović naprosto nije smio, i tu je grdno promašio, pregovarati o Izbornom zakonu samo s bošnjačkim partnerima. Naprosto, radi se o državnom Zakonu za čije su usvajanje potrebni, zapravo presudni, i glasovi zastupnika iz RS-a, točnije od zastupnika iz stranke njegovog prijatelja Milorada Dodika.

Vođa bosanskih Srba se morao naći u kritičnim trenutcima u Neumu bez obzira što je uporno ponavljao kako se to njega i RS ne tiče i da pozdravlja i podržava sve što se dogovore pregovarači iz FBiH. Čović je očigledno postao talac svoje pogubne politike nezadiranja u ustavne i političke prilike u RS-u pa je pregovore pogrešno sveo na hrvatsko-bošnjačku nacionalnu mantru. U takvoj konstelaciji je s lakoćom progutan unatoč prividnoj zaleđini koju je imao u Palmeru i Eichorst.

Možda je zgoda da izvuče pouku iz Neuma i da ubuduće, kada jednog dana opet dođe do debata, u pomoć pozove Milorada Dodika i to bi, ako mu je Dodik istinski prijatelj, itekako podebljalo njegovu pregovaračku poziciju.

Nerealni zahtjevi

Isto tako, doima se kako se Dragan Čović naivno udaljio od presude Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić te je u pregovore s Izetbegovićem unosio i neke druge nerealne zahijeve.

U presudi Ustavnog suda nigdje nije navedeno niti osporeno biranje članova Predsjedništva BiH nego samo postotak ili disproporcija važnosti glasa u nekim županijama kod izbora izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH.

Američko načelo o potrebi izmjena Izbornog zakona i ograničenim ustavnim promjenama je još uvijek na meniju domaćih političkih aktera. Prema tumačenjima iz Čovićevog okruženja novi je važni detalj koji navodno ide na ruku hrvatskoj strani i stajalište Venecijanske komisje izneseno u Neumu, koja je potvrdila da jedan od modela HNS-a prihvaća primjenu presude 'Ljubić' i 'Sejdić-Finci'. S druge strane Elmedin Konaković tvrdi kako je to samo djelimično vjerodostojno tumačenje.

Podsjećamo Bakir Izetbegović je u više navrata kazao kako će prihvatiti svako rješenje Venecijanske komisije.

-Čini se da taj pokušaj nije uspio jer smo prvi put vidjeli otpor kroz nesudjelovanja u pregovorima SDP-a BiH, DF-a i Naše stranke, ali i vjerojatno zbog toga što se nije našla pozicija na koju bi stranke iz Sarajeva, koje su sudjelovale u Neumu, prvenstveno SDA smjele pristati, smatra Weber.

S obzirom da nije prvi puta da Bakir Izetbegović navodno na nešto ne smije pristati postavlja se pitanje uopće i smislenosti njegovog pregovaranja. J. S.