Hercegovinom i Mostarom već nekoliko godina kruži priča kako čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović traga za svojim nasljednikom na čelu najjače hrvatske stranke.

Uvijek može krenuti po zlu, može se dogoditi kakav nenadani slučaj i stožerna stranka ne smije biti zatečena i napose ne smije se dati u ruke nekakvome diletantu koji bi mogao rovariti po prošlosti i izbacivati kosti iz ormara.

Ali, sada je i do Sarajeva doprla glasina kako Čović vrlo ozbijno priprema jednu osobu za vođu HDZ-a BiH. I navodno, taman kada je u svojoj glavi posložio sve kockice i dobro odvagao, ispostavilo se da mu je ta uzdanica neposredno nakon rata navodno falsificirala vozačku dozvolu.

Dobro upućen izvor tvrdi kako je tu gadljivost provalio tadašnji šef policije u HR HB Valentin Ćorić, međutim kako je blamaža ocijenjena kao marginalni incident, jer u to doba vrhunca Herceg Bosne Čovićev mijenik nije bio bitna figura, krađa dokumenta je zataškana i zaboravljena.

Tek ovih dana crvi koji danonoćno bdiju i rovare oko centrale stožerne stranke u stolnom gradu su izbacili 'smrad' na površinu.

Obožava moć

Ipak, ne treba biti naivan i do kraja vjerovati da hrvatski nacionalni poglavica, u dobroj tjelesnoj i političkoj kondiciji, promišlja tako vizionarski daleko i da će tek tako dragovljno prepustiti neslućenu političku moć nekom drugom.

Naprosto, dok je moćan Dragan Čović je pod svijetlima reflektora što obožava i čemu je sve podredio i, što je naročito prevažno, dok je moćan on je slobodan čovjek. Jednako kao i Bakir Izetbegović, Milorad Dodik ili Željko Komšić. U tom pogledu oni su oput sijamaca. Pa, objektivno kuda bi to trebao žuriti ako ga sila ne goni, uostalom, ovih dana se redaju dobrodošlice počasnog građanina po demografski opustošenim gradićima, nedavno je dobio svoj grb pa će uskoro i bistu.

Istina je, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je još prije nekoliko godina tadašnjoj Hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović u Sarajevu obećao da će se maknuti iz politike i sa čela HDZ BiH čim se usvoji Izborni zakon i čim se Hrvati izbore za svoju konstitutivnost i legitimitet u izboru i biranju svojih predtavnika.

Godinama nema tog novog Izbornog zakona, a Čović sve čvršće upravlja strankom i drži u svojim rukama sudbinu hrvatskog Naroda. Prije nekoliko dana je opet na Kupresu zagrmio kako će se do kraja godine izboriti za taj krucijalni, strateški nacionalni interes, novi poželjni Izborni zakon.

Zagreb i Čović

Ali, objektivno malo toga ili posve zanemarivo na famoznom zakonu radi Dragan Čović i domaći čelnici općenito. U ime Čovića grčevitu borbu za interese Hrvata u BiH void službeni Zagreb, lobiranjem po europskim i svjetskim destinacijama.

U posljednje vrijeme se tom pitanju posvetio i novi Visoki predstavnik Christian Schmidt, koji se, po svemu sudeći, lucidno vratio propalom modelu Stefana Filea. Taj je model prihvatio bošnjački nacionalni poglavica Bakir Izetbegović, a odbacio u kantu za smeće baš Dragan Čović. Danas su pozicije dijametralno drugačije, Fileov model odbacuje Željko Komšić pa vjerojatno i Bakir Izetbegović, dok Čović mučki šuti.

Prema dostupnim informacijama i analizama i Hrvatska nema u biti ništa protiv takvog kompromisa. Usvajanje prihvatljivoga Izbornog zakona, za Zagreb bi značilo konačno olakšanje.

Kako doznaje Dnevni list od nekoliko izvora bliskih predsjedniku Milanoviću, premijeru Plenkoviću, ali i šefu diplomacije Grliću-Radmanu, to bi dovelo do velikog pragmatičnog zaokreta i distanciranja od osovine Čović-Dodik.

Službeni Zagreb je imao razumijevanja za Čovićeve vratolomije i avanture sa secesionistom Dodikom zbog opasnosti od gubljenja konstitutivnosti, međutim s eventulanim kompromisom oko Izbornog zakona toga u Hrvatskoj više ne bi bilo.

Naprosto, kako dodaje naš izvor, Hrvatskoj nikako niti u primislima ne odgovara bilo kakva disolucija u BiH, a poglavito sukobi i na svaki način će se boriti i lobirati za jedinstvenu, nedjeljivu, suverenu i decentraliziranu BiH.

Ako je to doista tako i ako se na umu imaju neke silnice Christiana Schmidta onda bi nametanje ili usvajanje Izbornog zakona moglo zapečatiti političku karijeru stožernika Dragana Čovića. Ali, i previše je lukav i iskusan stožernik da ne raspoznaje i da nije svjetan da je on vlažna omča Hrvatskoj državi i da se oko njega, ali i oko drugih glavnih aktera u BiH sapuna daska.

Nema boljitka dok ne odu...

Nema boljitka za BiH dok se iz političkog života ne uklone Izetbegović, Dodik, Čović i Komšić, to je opći konsenzus i vapaj u društvu.

Ohrabrujuće je što se narodi i građani u BiH uopće ne bi bunili kada bi ti korumpirani bogati kočničari napretka i spletkaroši završili u nekoj vonjavoj, hladnoj prostoriji, iako oni obmanjuju javnost ispraznim pričama i nekavoj pobuni naroda i metežu po ulicama.

Kukavice su u međunarodnoj zajednici koje nemaju petlje upotrijebiti batinu i pomesti vladajući tron. J. S.