Svjetski dan voda slavi vodu i podiže svijest o dvije milijarde ljudi koji žive bez pristupa zdravoj vodi.

Ove godine je Dan voda usmjeren na podizanje svijesti zaštite, očuvanja i pravilnog upravljanja podzemnim vodama. Njihov utjecaj je prema riječima stručnjaka vidljiv svuda. U najsušnijim dijelovima svijeta, to je jedina voda  dostupna ljudima. Gotovo sva tekuća voda u svijetu je podzemna, i ona je osnova za opskrbu, poljoprivredu, industriju i ekosustave.

Važnost podzemnih voda

U mnogim područjima podzemne vode se prekomjerno koriste ili pak onečišćuju. Onečišćenje voda poseban je problem za koji ponekad trebaju desetljeća ili čak stoljeća kako bi se sanirao. Istraživanje, zaštita i održivo korištenje voda bit će ključno za preživljavanje i prilagodbu klimatskim promjenama te zadovoljavanje potreba rastuće populacije..

Odlukom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda na zasjedanju održanom na današnji 1993. u Rio de Žaneiru, 22. ožujak proglašen je Svjetskim danom voda, jer je i tema samoga skupa bila posvećena pitanjima okoliša i razvoja.

U Bosni i hercegovini obilježavanje ovoga datuma započelo je u ožujku 1995. kada je u Konjicu održan skup vodoprivrednih stručnjaka na temo poslijeratne obnove i sanacije komunalnih vodoprivrednih sustava i traje u kontinuitetu do danas.

Neracionalna eksploatacija, proizvodnja i potrošnja fosilnih goriva i energije bezuvjetno vodi ka klimatskim promjerna čije smo posljedice osjetili 2014, kada su Bosnu i Hercegovinu pogodile poplave katastrofalnih razmjera, upozoreno je iz Centra za razvoj i podršku u Tuzli.

Ukazano je i na ubrzano i alarmantno uništavanje rijeka i voda u Bosni i Hercegovini. To se dešava zbog nekontroliranog korištenja fosilnih goriva, prvenstveno uglja i povećane gradnje novih hidrocentrala. Emisija opasnih i kancerogenih supstanci iz rudnika, sagorijevanja uglja za grijanje, odlagališta jalovine, izravno zagađuju površinske i podzemne rijeke i vode, uzrokuju spuštanje razine voda i ugrožavaju zdravlje stanovništva.

Apel stručnjaka

Navode i kako akumulacijske hidrocentrale mijenjaju prirodne riječne tokove u vještačke ekosustave s drugačijim životnim uvjetima u kojima postojeći organizmi ne mogu opstati.

- U tim slučajevima dolazi do trajnog gubitka plodnog tla, degradacije gornjeg toka rijeka, nestanka vodnih bioraznolikosti, te opadanja kvalitete vode stvaranjem efekta bare. Truljenjem potopljenje vegetacije, akumulacije postaju izvori CO2 i metana, te stvaraju efekat staklenika, veće prisustvo magle i vlage, a u isto vrijeme potapaju izvore čiste, pitke vode, naglašavaju iz Centra za razvoj i podršku Tuzla.

Centar za razvoj i podršku stoga apelira na odgovorne institucije Bosne i Hercegovine da preuzmu odgovornost i počnu ispunjavati obveze iz potpisanog Ugovora o Energetskoj zajednici po pitanju smanjenja negativnog uticaja fosilnih goriva i hidro energije na okoliš, zdravlje ljudi i društveno-ekonomski razvoj, te stvore okolišno prihvatljiv energetski sektor.

H. Ž.