Piše: Ersan Bijedić

Dario Jerkić (rođen 22. listopada 1975. godine) je vrlo uspješan košarkaški predstavnik Čapljine u Njemačkoj gdje posljednje dvije godine obavlja funkciju menadžera u članu Druge lige, Oberelchingenu.

Jerkić je u ovom klubu bio i trener sedam godina, a vodio je u Drugoj ligi i Ulm te Orange Academy (Weißenhorn). Dva puta je u drugoligaškoj konkurenciji proglašavan za trenera godine, 2009./2010. sa Orange Academy, te 2017/2018. sa Oberelchingen kad je klub bio prvak, ali ipak zbog proračuna nije igrao elitni rang.

Uredski posao

Ovih dana je na odmoru u Čapljini, prije nego se vrati obvezama u klubu gdje sad obavlja malo drukčiji posao u odnosu na onaj s klupe.

 - Menadžer kluba se bavi financijama i sportom. Jako je teško naći nekoga tko radi oboje. To je najvećim dijelom menadžment i financije, uredski posao, sponzori itd. Nadgledam i omladinski pogon, a imamo 25 uposlenika i dvije škole košarke. Svi igrači su prijavljeni, primaju platu, mirovinsko, zdravstveno i sve je oporezovano, priča Dario Jerkić.

Pomalo mu ipak nedostaje trenerski posao.

 - Imam klauzulu u ugovoru o trenerskom poslu, ali ukoliko budem mijenjao opcija je samo Prva liga. Ako se to ne dogodi, onda ću ostati na ovoj funkciji. Ovo je ipak pomalo sportski dosadno, nema adrenalina s terena.

Nedostaci naših

Već u drugoj ligi Njemačke nema puno naših košarkaša, niti je bilo previše u posljednjih dvadesetak godina. Treneri su međutim u njegovom klubu bili Pero Vučica, Boris Kurtović, Dino Erceg, dok je fizioterapeut Mario Pervan.

 - Njemačka košarka je amerikanizirana, tako da nema naših igrača. Ne mogu odgovoriti tom atletskom stilu igre. Tako je u Bundesligi i Drugoj ligi, dok nešto naših ima u regionalnim ligama.

Generalno je danas ogromna razlika u radu jednog kluba iz Njemačke i BiH.

 - Pratim košarku u Čapljini najviše preko rođaka Marija (Jerkić, član uprave i voditelj omladinskog pogona, op.a.) koji je tu, ali ipak nisam involviran u klub, nemam kontakte. Iz BiH igrač nije otišao u Bundesligu od rata, a razlog za to je što se slabo radi. Ne mislim na naše trenere koji su tu, nego jednostavno se ne može živjeti od sporta u BiH. Nedostaje radnih sati, sponzora, kvalitete uvjeta, sve što treba da budeš uspješan. Sve to fali. Treneri koji su tu se bore, muče, rade dva posla. Igrači bi trebali trenirati tri puta dnevno, s ekipom u jutro i navečer, a između individualno, kako smo radili prije rata. Ali to danas nije moguće osigurati. Puno je manje uvjeta za to, sustav to ne dozvoljava. A i sad mislim da ovdje možda ima više talenta nego u Njemačkoj, zaključio je Dario Jerkić.

Bio član snažnog Bayera iz 1994.

Jerkić se košarkom počeo baviti u petom razredu osnovne škole u Čapljini.

 - Baš je tad trenerki posao počinjao Jasmin Repeša, dok je Veljko Mršić sezonu prije otišao u Cibonu. Godinu dana sam proveo u Ciboni 1990. godine, potom se vratio, a 1994. sam bio u Bayer Leverkusenu. Bili smo juniorski prvaci Njemačke i bio sam pri prvoj ekipi. Leverkusen je tad bio najjači klub u Njemačkoj, bio sam među 12 igrača. Bila mi je čast biti dio seniorske ekipe 1994. godine. To je bio najjači sastav Leverkusena koji je igrao četvrtfinale Eurolige protiv Olympiacosa, pojašnjava Jerkić.

Imao je tad priliku dobiti i njemačku putovnicu.

 - Pošto nisam dobio njemačku putovnicu da igram za reprezentaciju, vratio sam se u Dubrovnik, pa onda opet Čapljina, Brotnjo, da bih 1999. otišao u Bamberg u Prvu ligu nakon utakmica u Kupu Radivoja Koraća, Bamberg – Brotnjo.

U današnjem klubu, Oberelchingenu, je nastupao 2000. godine, a s aktivnom igračkom košarkaškom karijerom prestao 2001. godine u Ulmu, i to sa 27 godina jer je slomio desnu nogu. Potom je uslijedilo školovanje za košarkaškog i atletskog trenera, te košarkaške licence.

Razlike u radu s mladima

Koja je razlika u radu s mladima u našim i njemačkim klubovima, ukazuje i sljedeći primjer.

 - Naš klub radi školu košarke po općinama. Npr. uzmemo dijete od 12:30 sati, organiziramo ručak, potom dodatnu nastavu, a onda je dva i pol sata u košarci. Tako je svaki dan. Kroz to djecu dobivamo u klub, imamo kvantitet, a onda iz toga biramo i kvalitet. U BiH to ipak nije realno platiti. Za to izdvajamo tri radnika kluba.

Dresovi za Čapljinu i Široki

Kao i prethodnih godina Dario Jerkić je i ovog ljeta pomogao matični klub s opremom. Osim dvije garniture dresova Oberelchingena za omladinski pogon Čapljine, sa isto toliko je darivao i Široki.