Priredila: V.S.Herceg

Zanimljiv intervju i komentare na prošlotjedne izbore u BiH za Zadarski list dao je dr.sc. Dejan Jović, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, i bivši savjetnik hrvatskog predsjednika Ive Josipovića.

Jović je rekao da su, unatoč svemu što je izbore popratilo, oni pokazali da je BiH ipak demokratska, pluralistička i u visokoj mjeri funkcionalna država.

-Oni nisu bili bitno različiti u odnosu na izbore u drugim zemljama, posebno u regiji. Važno je da su da oni koji su tvrdili da BiH nije demokratska, da ne funkcionira i da je zapravo nemoguća država, sigurno razočarani ovim izborima, kazao je bivši savjetnik hrvatskog predsjednika.

-Schmid je svoje mjere donio bez konzultiranja sa EU, i EU je na njih reagirala iznenađujuće hladno. Izgleda mi da SAD i UK trenutno više rade na ulasku BiH u EU, od same EU. Kad bi BiH i bila radikalno drukčija i mnogo demokratskija nego što je danas, a radikalne zaokrete je teško očekivati, problem bi opet ostao u EU koja joj u ovom trenutku i dalje ne nudi članstvo, ukratko Jović sažima 'raspoloženje' EU-a ka proširenju s članicama zapadnog Balkana.

Schmidt postupio korisno

Komentirajući postupak visokog predstavnika u BiH, Christina Schmidta, koji je u večeri objave rezultata donio odluku o promjenama Ustava i djelomično izbornog zakona u FBiH, Jović je ocijenio da je, taktički gledano, on postupio korisno.

-I za njega i za promjene koje on promovira. Da je te promjene inaugurirao tijekom predizborne kampanje one bi utjecale na glasanje i tok izborne kampanje što je on očigledno htio izbjeći. Isto tako, da je to napravio nakon što su bili poznati izborni rezultati, moglo bi se reći da nije fer prema ovima ili onima i da je skrojio te odluke ovisno o stvarnim rezultatima izbora s namjerom da nekoga ošteti, a nekoga favorizira, njegov je stav o potezu visokog predstavnika kojeg mnogi dovode u pitanje.

Međutim, kada Jović govori je li to narušilo suverenitet BiH, kaže da BiH ima ograničeni unutarnji suverenitet, a da joj međunarodna zajednica joj priznaje puni vanjski suverenitet.

-To znači da u vanjskoj politici ne bi trebalo biti nikakvih dvojbi oko toga da je BiH neovisna i suverena zemlja iako ih ponekad iz Hrvatske i Srbije ima. Ima, naime, onih – a nisu ni marginalni ni neutjecajni – koji se ponašaju kao da BiH nije druga zemlja u odnosu na Hrvatsku i Srbiju, kao da ne postoji državna granica između tih zemalja. Ali u unutarnjim pitanjima je Daytonski sporazum ograničio suverenitet zato što su postojali strahovi da bi suverenitet mogao ispasti iz ruku BiH kao što je ispao 1991. odnosno 1992. godine. Zato i jest utemeljena pozicija visokog predstavnika. Mislim da bi bilo dobro za BiH da kao glavni zadatak u narednom razdoblju počne preuzimati unutarnji suverenitet u svoje ruke, a da bi se to dogodilo potreban je neki novi povijesni sporazum u BiH koji ne bi bio samo sporazum između političara triju etničkih grupa, nego bi morao involvirati širu kvalificiranu javnost. Dakle, ne opće javno mijenje i sve građane, nego jedan širi krug utjecajnih a prema pitanju suvereniteta BiH dobronamjernih ljudi, smatra ovaj zagrebački profesor.

Novi sporazum - Sporazum odgovornih ljudi u BiH

Pojašnjava da je, po ovome što Schmidt predlaže, njemački diplomat svjestan potrebe za tim novim povijesnim sporazumom, koji bi zamijenio Dayton koji je, podsjeća, imao imao vrlo velikog uspjeha u osiguranju mira i stabilnosti te da nijedan pokušaj obnove rata nije se dogodio od 1995. do danas, što je svakako bilo neočekivano tijekom rata.

-Novi povijesni sporazum u BiH je potreban zato što nijedan od modela koji su dosad bili primijenjeni u BiH nije imao ozbiljan demokratski legitimitet, a pod demokracijom podrazumijevam ovdje suvremeno, građansko, liberalno-demokratsko razumijevanje tog pojma. ZAVNOH-ovski model je bio utemeljen na rezultatima 2. Svjetskog rata i nije imao demokratski legitimitet koliko god bio prihvatljiv velikom broju ljudi, a isto tako i Daytonski koji je formiran i nametnut BiH mirovnim sporazumom. Vrijeme je da BiH razmisli o i poradi na post-protektoratskom novom ustavu, pojašnjava.

Jović pri tom zaključuje da bi "novi povijesni sporazum" trebao biti potpuno "domaći" proizvod bh političara.

-Mislim da bi Daytonski sporazum bilo potrebno zamijeniti s nekim novim povijesnim sporazumom do kojeg bi došli odgovorni ljudi u samoj BiH. U tom cilju sastavni dio novog „društvenog dogovora” bilo bi otvaranje osjetljivih pitanja, a ne njihovo izbjegavanje. Potrebno je dakle detabuiziranje politike u BiH, ocjenjuje profesor Jović.

Strahovi Bošnjaka, Hrvata, Srba i Ostalih

Potkrjepljujući svoje stavove, Jović daje i primjere, a pri tom vrlo konkretno objašnjava političke strahove i Bošnjaka i Hrvata i Srba, ali i Ostalih.

-Bilo bi važno da Bošnjaci pokušaju razumjeti strahove i nade koji postoje kod Srba i Hrvata. Strahove povezane s idejom dominacije Bošnjaka koji sada čine 50 i više posto populacije BiH, a neki od njih, bošnjački nacionalisti, se nadaju se da će uz princip 'jedan čovjek jedan glas'. uspjeti dominirati cijelom BiH i time marginalizirati ostale. Većine bi trebale razumjeti strahove manjina, to više što su i pripadnici većinskog naroda stradali – i to jako – tamo gdje su bili u manjini. S druge strane Srbi i Hrvati bi trebali razumjeti strahove Bošnjaka da će izgubiti svoju jedinu domovinu. Za razliku od Hrvata i Srba koji kažu da imaju dvije domovine, Bošnjaci imaju jednu jedinu, a uz to mnogi smatraju da nemaju ni tu jednu, jer je stalno blokirana zbog korištenja veta od strane Srba i Hrvata. Bošnjaci strahuju da će Srbi i Hrvati, uz pomoć Srbije i Hrvatske, a možda i uz razumijevanja međunarodnih aktera, razoriti BiH, te da će stoga oni ostati bez domovine. Tzv. ostali strahuju da nemaju ista prava sa pripadnicima triju priznatih naroda. Važno je, dakle, otvoreno razgovarati o tim strahovima i nadama, a ne da se strahovi gomilaju dok jednog dana ne eksplodiraju, objašnjava put do modela rješenja za BiH. 

Pri tom, kao vrlo važno, navodi i kako bi bilo korisno da se napusti etnopolitika, apsolutizacija etnopolitičkog pristupa, tako da se prihvati da u BiH postoji, kao i u svakoj drugoj zemlji, jedan broj građana koji ne glasaju po etničkom principu.

-Na ovim izborima smo vidjeli da je to prilično veliki broj građana, koji nisu spremni podržati nacionaliste i nacionalističke partije, a mnogi od njih su očigledno spremni glasati i za političare koji ne pripadaju njihovom nego nekom drugom narodu. Trebalo bi prihvatiti da je to potpuno normalno u demokratskoj, slobodnoj zemlji. Da se ne smije pretpostaviti da ako neki Hrvat glasa za Bošnjaka ili obrnuto, ili Srbin za Hrvata, da je to problem. Meni se čini da je problem BiH u tome da toga nema više, a ne u tome što toga uopće ima, navodi.