Gotovo nigdje drugdje u svijetu broj stanovnika ne pada tako brzo kao u jugoistočnoj Europi. O tome kako bi mogle izgledati pragmatične mjere protiv demografske krize piše za DW prof. dr. Ulf Brunnbauer.

„Ove godine najmanje beba u novijoj povijesti Srbije!", glasio je nedavno naslov u srpskom tabloidu Blic. Sve je manje novorođenčadi, a sve više starijih ljudi, navodi list. Istodobno, prosječni životni vijek pada. Godine 2024. u Srbiji je iznosio samo 76 godina - oko pet manje od prosjeka Europske unije.

Srbija, može se zaključiti, ima velike probleme na oba kraja individualnog demografskog ciklusa — na njegovom početku (rođenje) i na kraju (smrt). A ni između situacija nije dobra: snažno iseljavanje ubrzava pad broja stanovnika i starenje stanovništva. Oko toga su se srpski mediji iznimno složili sa susjedima.

Kada je riječ o demografskom razvoju, mediji i drugdje u jugoistočnoj Europi zauzimaju alarmantan ton: „Cijela Hrvatska bit će na leđima starih ljudi", „Demografska kriza u Bugarskoj može prerasti u demografsku katastrofu", „Pad broja stanovnika Rumunjske zvoni na uzbunu" – primjeri su medijskih naslova iz drugih zemalja. Kada se objavljuju novi rezultati popisa stanovništva mediji, stručnjaci i političari razmeću se apokaliptičnim prognozama.

Oštar diskurs
Prognoze doista pokazuju da će sve zemlje jugoistočne Europe u sljedećim desetljećima imati znatan pad broja stanovnika. No, neovisno o tome hoće li se ta predviđanja ostvariti, postavlja se pitanje ne doprinosi li taj oštar diskurs samom problemu, umjesto njegovu rješenju.

Sigurno je da nigdje drugdje u Europi – osim u baltičkim državama i ratom pogođenoj Ukrajini – broj stanovnika ne pada tako brzo kao na jugoistoku kontinenta. Godine 1990. u regiji (od Slovenije na sjeveru do Grčke na jugu) živjelo je oko 62 milijuna ljudi, a danas ih je 53 milijuna.

Bugarska je, primjerice, krajem komunističke vladavine imala gotovo devet milijuna stanovnika. Danas ih ima manje od sedam, a prema Ujedinjenim narodima do 2050. godine u zemlji će ostati samo oko pet milijuna ljudi. Razlozi su jednostavni: svake godine umire više ljudi nego što se rađa — i to već godinama. Osim toga, iz regije odlazi mnogo više ljudi nego što su u nju doseljava, iako se tu polako vidi promjena. Posljedica: stanovništvo je u prosjeku sve starije.

Većina odbacuje useljavanje
Nije stoga čudo što u stanovništvu postoje demografski strahovi. Prema anketi iz 2025. (provedenoj u sklopu istraživačkog projekta kojim autor rukovodi), tri četvrtine ispitanika u Bugarskoj, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji izrazilo je veliku zabrinutost zbog starenja stanovništva, posebno jer smatraju da su socijalne usluge koje pruža država nedostatne.

U Bugarskoj je dvije trećine ispitanih vjerovalo da su stariji ljudi u doba državnog socijalizma živjeli bolje nego danas. No, dok su brige zbog pada broja stanovnika široko rasprostranjene, najjednostavniju protumjeru – useljavanje – većina jasno odbacuje, što pokazuje ista anketa.

Što radi politika?
Svaka temeljna promjena u demografskoj dinamici predstavlja izazov na koji politika mora reagirati. Doista, vlade u regiji vide demografsku budućnost kao veliki problem. Hrvatski premijer Andrej Plenković, primjerice, naziva ju „pitanjem opstanka“ za Hrvatsku. Od 2024. njegova vlada ima čak i posebno Ministarstvo demografije i useljeništva. Nadležni ministar, član desno-nacionalističkog Domovinskog pokreta (DP), pod pojmom useljavanja podrazumijeva povratak etničkih Hrvata i njihovih potomaka.

I drugdje državne institucije prate demografski razvoj, primjerice u Srbiji Ministarstvo za brigu o obitelji i demografiju. Glavno sredstvo su - djelomično i izdašni - financijski poticaji za rađanje djece, uz retoriku koja rađanje djece prikazuje kao patriotsku dužnost. Do sada se taj pronatalizam pokazao uglavnom neučinkovitim. Povijesno iskustvo je, uostalom, pokazalo da nije moglo biti drukčije - komunističke države prije pola stoljeća već su jednom doživjele neuspjeh sa sličnim pokušajima.

Financijski poticaji nisu dovoljni
Financijski poticaji ne mogu poništiti kulturne promjene niti ukloniti strukturne probleme koji potiču snažno iseljavanje mladih. Istraživanja pokazuju da, osim viših plaća u zapadnoj Europi, presudnu ulogu imaju raširena korupcija, nepotizam i besperspektivnost. Stariji ostaju.

Vlade bi se mogle usredotočiti na omogućavanje duljeg i zdravijeg života građana, ali to se teže „prodaje“ javnosti od, recimo, novčane nagrade za rođenje djeteta.

Potrebna promjena politike i stava
Kad je riječ o padu broja stanovnika, pogled izvan regije nudi mogući odgovor: dok sve zemlje jugoistočne Europe očekuju daljnji pad, za neke države EU-a – unatoč niskoj stopi nataliteta – predviđa se rast, primjerice za susjednu Austriju, i to za 16 posto do 2050. Razlog: useljavanje. No, kao što pokazuje spomenuta anketa, u jugoistočnoj Europi za to nedostaje društvenog prihvaćanja - još više nego u samoj Austriji. Pogotovo kad su novi stanovnici drukčijeg izgleda od domaćih.

Pitanje je koliko dugo se to može održati u atmosferi u kojoj političari i mediji slikaju izumiranje nacije, a ljudi svjedoče pražnjenju cijelih područja. Bez promjene politike i stavova demografski začarani krug se neće moći prekinuti: što više pada broj stanovnika, to su strahovi za budućnost veći. A upravo bi za ostanak ljudi i prihvaćanje doseljenika bila potrebna - nada.

No useljavanje nije jedino sredstvo za suočavanje s demografskim izazovima: zemlje jugoistočne Europe imaju niske stope zaposlenosti, dakle velik neiskorišten domaći potencijal radne snage. Vlade bi mogle nastojati i poboljšati ispodprosječni životni vijek, kako bi ljudi dulje i zdravije starjeli - i time dulje radili. Ništa od toga nije viša matematika, ali potrebna je politika usmjerena na poboljšanje stvarnih životnih uvjeta, a ne na praznu retoriku i klijentelizam.

Prof. dr. Ulf Brunnbauer je povjesničar specijaliziran za jugoistočnu Europu i znanstveni direktor Leibniz instituta za istraživanje istočne i jugoistočne Europe u Regensburgu. Vodi istraživački projekt koji financira Zaklada Volkswagen, a bavi se demografskim strahovima u jugoistočnoj Europi i načinima njihova prevladavanja.