Jelisejski sporazum koji su 22. siječnja 1963. godine potpisali njemački kancelar Konrad Adenauer i francuski predsjednik Charles de Gaulle bio je povijesna prekretnica u poslijeratnoj Europi. On je otvorio put dotad nezapamćenoj eri mira, prijateljstva i suradnje između dva naroda koji su iza sebe imali dugu povijest krvavih ratova i zakletog neprijateljstva. Pouke iz Jelisejskog sporazuma su danas značajno prisutne u BiH i jugoistočnoj Europi, u zemlji i regiji prožetoj svojom vlastitom poviješću podjela, patnji i rata. 

Mostovi kroz povijest 

Put kojim su krenule Francuska i Njemačka privlači posebnu pažnju u ovoj 2025. godini, koja se odlikuje značajnim godišnjicama koje ukazuju na krhki karakter mira i dugi put do stabilnosti. 

Kraj Drugog svjetskog rata i nacistička vladavina terora prije 80 godina označili su početak postepene, ali još uvijek ne dovršene promjene u Europi od kontinenta obilježenog sukobima u ujedinjeni kontinent zasnovan na saradnji, integraciji i kolektivnoj sigurnosti. 

30. godišnjica potpisivanja Dejtonsko-pariškog sporazuma podsjeća nas na to da je mir dragocjen i da se mora čuvati. Rasprave oko obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici pokazuju koliko daleko moramo još ići da bismo postigli istinsko pomirenje kroz sjećanje.

Temelj za europsko jedinstvo

Pouka iz Jelisejskog sporazuma je jasna: trajni mir zahtijeva iskrenu posvećenost pomirenju bivših zaraćenih strana. Njemačka i Francuska su se usudile da se suoče sa izazovima obnove povjerenja, rješavanja povijesnih  nepravdi i stvaranja integrativnih institucija.

Dok se ugovor prvenstveno fokusirao na pomirenje naroda i jačanje bilateralnih odnosa između Francuske i Njemačke, on je dao i politički primjer šire primjene za Europu. [Njegov duh i danas još predstavlja temelj europske integracije, temelj koji su usvojile druge države članice Europske unije i usvojit će ga zemlje koje teže pristupanju EU.]

Još jedna od pouka jeste da je pomirenje dinamika koja se mora neprekidno njegovati. Ono ne dođe jednostavno s vremenom, kao da se događa samo od sebe. Niti je to stadij koji se postiže jednom zauvijek i koji se čuva u  signaturi ispod nekog teksta. Implikacije Jelisejskog sporazuma su se stalno razvijale, a naredne generacije su ispunjavale taj tekst životom, prilagođavajući ga stalno izazovima naših današnjih društava i političkih sistema. 

Zaključivanje Aachenskog sporazuma 2019.godine između predsjednika Macrona i kancelarke Merkel, koji dodatno jača Jelisejski sporazum, svjedoči ne samo izuzetnom uspjehu ovog političkog poduhvata, već i o tome koliko je važno obnavljanje duha pomirenja kroz stvaranje novih oblika suradnje. 

Ova nastojanja za uspostavljanjem pomirenja i reformi mogu poslužiti Bosni i Hercegovini i cijelom zapadnom Balkanu kao inspiracija na njihovom europskom putu. Unatoč ključnoj ulozi koju je Dejtonski sporazum odigrao u okončavanju rata, i dalje je neophodno raditi zajedno na ustavnim reformama. 

Ove reforme su bitne kako bi se osiguralo da Bosna i Hercegovina ispuni europske standarde za modernu, integrativnu i multietničku demokraciju - demokratiju koja promovira jednakost svih građanki i građana, da bude slobodna od diskriminacije i da utaba put ka prosperitetu.

80 godina od Drugog svjetskog rata: Pouke za danas

Dok su u Bosni i Hercegovini još uvijek vidljive sjene rata, iskustva Francuske i Njemačke, koje su uspjele da prebrode svoju povijest zasnovanu na nasilju kroz dijalog i pomirenje, ali i iskustva drugih zemalja u Europskoj uniji, uče nas da se trajna stabilnost zasniva na nastavku rada na zacjeljivanju rana iz prošlosti i na jedinstvenoj viziji zajedničke budućnosti, za koju smo uvjereni da je europska budućnost.

Genocid u Srebrenici: Poziv na pravednost i sjećanje

Genocid u Srebrenici je bolan podsjetnik na posljedice etničke mržnje i netrpeljivosti. Sjećanje na ovu tragediju - zajedno s poukama iz Drugog svjetskog rata - zahtijeva da kao kontinent budemo na oprezu kako bi zaštitili ljudska prava kroz vladavinu prava, sačuvali dostojanstvo svih naroda i spriječili pojavu mržnje, revizionizma i podjela. Povodom 30. godišnjice genocida moramo odati počast žrtvama Srebrenice, ne samo kao tragedije iz prošlosti, već i kao poziv na djelovanje u sadašnjosti. 

Suočeni s mržnjom i neizrecivim užasom genocida, tražene su istina, pravednost i pomirenje. Zadatak svakog pojedinačnog političkog lidera u cijeloj zemlji jeste da se pobrine za to da se postignu ova nastojanja u pogledu preuzimanja odgovornosti, pomirenja i ozdravljenja. I to nipošto ne isključuje sjećanje na sve civilne žrtve prošlog stoljeća, koje sve zajedno imaju svoje mjesto u našem zajedničkom sjećanju.

Zaključak: Put prema naprijed

Dok obilježavamo godišnjicu Jelisejskog sporazuma i razmišljamo o predstojećim godišnjicama obilježavanja završetka Drugog svjetskog rata, genocida u Srebrenici i Dejtonsko-pariškog sporazuma, podsjećamo se na to da je mir i krhak i dragocjen. 

Primjer Francuske i Njemačke, čiji su šefovi država i vlada imali hrabrosti i viziju da predano rade na pomirenju i da mnogo ulažu u mlade ljude kako bi prevazišli bolnu povijest i izgradili Europu jedinstva i suradnje, daje nadu svima koji žele bolju budućnost za Bosnu i Hercegovinu i Zapadni Balkan. 

Jelisejski sporazum nas podsjeća na transformativnu silu, ali i na potrebu pomirenja sjećanja. To je korak prema jedinstvu i povjerenju u srcu europskog identiteta.

Dajte da poštujemo prošlost, da učimo iz njenih lekcija i da zajedno radimo na budućnosti u kojoj cvjetaju mir, pravednost i suradnja za sve.