Dvadeset i pet godina po završetku rata u BiH, Europska unija (EU) bi tu zemlju trebala proglasiti svojim protektoratom jer problemi BiH su europski problemi koje samo Europa može riješiti, stav je koji Rüdiger Rossig, urednik na Deutsche Welle (DW), iznosi u autorskom komentaru za taj medij a u povodu obljetnice potpisivanja Daytonskog sporazuma. Podsjetivši se na situaciju kad aje jedan časnik američke vojske ušao u redakciju TV postaje Mirovnih postrojbi UN-a u Zagrebu, u kojoj je Rossing u to vrijeme radio, te kazao da je čuo da u BiH žive ponosni Muslimani, ponosni Hrvati i ponosni Srbi i, s tim u svezi, upitao tko su onda ti 'Bosanci', Rossig kaže da mu je tek vremenom postalo jasno da je američki časnik tim pitanjem možda nesvjesno pogodio srž problema: previše građanki i građana BiH i danas ne samo što nisu ponosni na svoju zemlju, već ne žele niti biti Bosanaci. “I to ima svoje razloge“, navodi autor teksta.

Ostavština rata

Riječ 'Bosna' do danas podsjeća na razdoblje od travnja 1992. do prosinca 1995., tijekom kojeg su se u toj balkanskoj državi oružane snage tri najveće etničko-vjerske skupine, one muslimanskih Bošnjaka, katoličkih Hrvata i pravoslavnih Srba, žestoko borile jedne protiv drugih. 100.000 osoba je izgubilo život, milijuni su protjerani iz svojih domova, napominje Rossig uz opasku da je mirovnim sporazumom iz Daytona i pripadajućim Ustavom BiH, doduše, održana kao država, ali kao komplicirana konstrukcija sastavljena od etničkih "entiteta", na čelu s nacionalističkim političarima koji su i vodili rat. Tomu, kako dodaje, treba pridodati i činjenicu da daytonski Ustav u mnogim slučajevima zahtijeva jednoglasne odluke tako da politika u BiH funkcionira u interesu građana jedino kada političari pokažu izvjesnu razinu spremnosti na kompromis, a što je vrlo rijetko slučaj jer su se nacionalisti na vlasti dobro snašli u postojećem sustavu. “Zemlja je više-manje potpuno deindustrijalizirana, službena stopa nezaposlenosti se kreće oko 25, kod mlađih od 25 čak 60%. Životni standard se kreće na oko jedne trećine EU prosjeka. Svakodnevica je obilježena siromaštvom, korupcijom i zagađenjem okoliša“, nabraja autor.

Iseljavanje stabilizira moć nacionalista

Obzirom da se svih ovih godina, unatoč svim izborima, ništa nije promijenilo, svake godine iz zemlje iseli na desetine tisuća, prije svega mladih i dobro obrazovanih. To je loše za zemlju ali dobro za nacionaliste koji se s pravom pribojavaju da bi bijes tih mladih u jednom trenutku mogao eksplodirati. “Iseljavanje stabilizira moć nacionalista. Oni i dalje kontroliraju ono malo radnih mjesta u zemlji koja dijele svojim sljedbenicima. Iseljavanje mladih, osim toga, ubrzava starenje društva“, ukazuje se u komentaru uz napomnu da povijest svih uspješnih demokracija pokazuje da slobodna društva funkcioniraju samo tamo gdje vlada kakvo-takvo blagostanje. Već je godinama, ističe Rossig, jasno što bi politika u BiH trebala poduzeti ali je i no više nego jasno zašto to nacionalisti ne čine. “To bi značilo kraj njihove vladavine. Stranke koje se ne temelje na nacionalističkim idejama nisu u prilici stvoriti uvjete za blagostanje jer nikada nisu dovoljno dugo na vlasti. Tako iz same BiH ne može krenuti proces promjene. On mora, slično kao i Daytonski mir iz 1995., biti iniciran izvana“, stav je urednika DW-a koji podsjeća da su vodeća snaga tijekom mirovnih pregovora 1995. bili Amerikanci dok je, po okončanju rata u BiH, uloga Europe u zemlji postajala sve važnijom. “To ima smisla jer, na koncu, BiH se i nalazi na starom kontinentu. Dolaskom Joea Bidena na vlast, EU je u balkanskoj politici dobila pouzdanog američkog partnera. Ovo je pravi trenutak za Europu da aktivnije shvati svoju odgovornost u BiH“, poručuje Rossig ali i konstatira da trenutno stanje EU-a pokazuje poteškoće u donošenju odluka, što ne utječe samo na politiku prema Balkanu već ukazuje i na potrebu odustajanja od načela donošenje jednoglasnih odluka. I EU, baš kao i BiH, treba više demokracije, smatra on i dodaje da multinacionalna Europa i multikonfesionalna BiH ne samo da se suočavaju sa sličnim poteškoćama, već i s istim protivnicima: autokratskim državama poput Rusije ili Turske, totalitarnom Kinom, fundamentalističkom Saudijskom Arabijom te desnim i inim populistima i vjerskim fanaticima, koji svi odbacuju jednu jedinstvenu demokratsku EU te ujedinjenu i demokratsku BiH.

Malo vjerojatno ali ne i nemoguće

“Nakon mnogih godina europske kontrole, BiH bi napokon trebala i službeno postati EU protektorat, na ograničeno vrijeme i s jasno definiranim ciljem: tu malu balkansku zemlju učiniti spremnom za članstvo u EU. I njenim žiteljima napokon dati razloga da rado budu građanima BiH. Istina, takav razvoj događaja, obzirom na uvjete koji tamo vladaju i aktualne probleme s kojima se suočava EU, čini se malo vjerojatnim. No on nije nemoguć. I u svakom slučaju bi i za BiH i Europu bio bolji nego trenutna agonija“, zaključuje Rossig.