Diskriminacija je svuda oko nas (video)
Bosna i Hercegovina jedna je od zemalja u kojima je diskriminacija sveprisutna i svakodnevnica. Najčešće se izražava prema skupinama koje su manjinske poput djece s invaliditetom ili s posebnim potrebama, prema etničkim manjinama poput Roma i Jevreja ili prema političkoj opredjeljenosti ili pripadnosti određenim grupacijama, što se uglavnom ispoljava kroz nemogućnost zaposlenja.
Zakon o zaštiti od diskriminacije u BiH usvojen je 2009., ali se nažalost ni danas ne primjenjuje u dovoljnoj mjeri, na što upozoravaju centri koji se bave istraživanjima. Isti je žrtvama diskriminacije dao mogućnost da se za svoja prava bore putem sudova. Ipak, broj presuda koje su dobile osobe koje su bile tužitelji za diskriminaciju je minoran.
Jedan slučaj se odnosi na diksrimaciju jedne časne sestre u Livnu, u oblasti zapošljavanja, radno-pravnih odnosa, drugi na diskriminaciju djeteta s invaliditetom u školi u Mostaru, a treći na segregaciju djece u školama u HNŽ-u. Istraživanja su pokazala da pojedinci uopće ne znaju da postoji taj zakon, a kamoli da znaju sadržaj i mehanizme zaštite koje nudi.
On nudi i mehanizam zaštite pred obudsmenima. U praksi se često dešava da se specifični instituti koji su uvedeni lišavaju suštine jer se primjene ne tumače na odgovarajući način, a odgovarajući način znači tumačenje u skladu s međunarodnim standardima i dobrim iskustvima iz komparativne prakse.
Žrtve diskriminacije imaju i nepovjerenje prema institucijama, zbog čega se rijetko odlučuju tražiti zaštitu.
-Taj je zakon i danas aktualan i primjenjuje se. I mi ga često primjenjujemo, jer nam se redovitno javljaju klijenti koji su žrtve diskriminacije. Koristimo ga i za kolektivne i za individualne tužbe. Zakon je dobar. Podsjećam, nakon 2009. su usvojene izmjene i dopune, kaže Ahmet Salčin iz Udruge Vaša prava BiH.
Najčešći oblici
Klijenti udruge koja nudi besplatnu pravnu pomoć su osobe s invaliditetom, obespravljeni djelatnici u obrazovnom sustavu i mnogi drugi.
- Često se javljaju osobe koje su žrtve mobinga. Uglavnom se radi o uznemiravanjima ili diskriminacijama na poslu. Postojali su predmeti i vezano za zaposlenja, a odnosili su se diskriminaciju po nacionalnoj ili političkoj osnovi. Nije se poštivala struktura po popisu stanovništva iz 1991, napominje.
Prijatelji iz Europske unije su zainteresirani za rad Udruge.
- Imali smo ranije i donatore iz Europske unije i zemalja EU. Postoje uvijek kontakti, iako primjećujemo da je interes za diskriminaciju posljednjih godina manji nego ranije. Postupci koji su se odnosili na diskriminaciju su aktualniji bili u periodu od 2010. do 2020., a sada su u fokusu neki drugi problemi, istaknuo je Salčin.
Bh. političari još uvijek nisu ukinuli status građana drugog reda za Jevreje, Rome i druge manjine, desetljeće nakon odluke Europskog suda za ljudska prava kojom je utvrđeno da Ustav Bosne i Hercegovine krši njihova prava.
Nakon ove odluke, sud je u još tri slučaja presudio da bosanskohercegovački ustav krši pravo građana da se kandidiraju za javne funkcije, međutim, ni jedna od tih odluka nije provedena.
Procjenjuje se da se 400.000 građana BiH, što je 12 posto stanovništva, ne može kandidirati za funkciju predsjednika ili člana parlamenta zbog vjere, etničke pripadnosti ili mjesta prebivališta. Ustav također zabranjuje ljudima koji se ne žele izjašnjavati o etničkom identitetu da se kandidiraju za najviše funkcije. Kada je riječ o 17 nacionalnih manjina, među kojima su Jevreji i Romi, ustav ih naziva “Ostalima“ i uskraćuje im pravo da se kandidiraju za predsjednika i Dom naroda, odnosno gornji dom parlamenta.. Vjeruje se da je BiH jedina zemlja na svijetu s ustavom koji neke svoje građane kategorizira kao "Ostale".
Europski sud je 22. prosinca 2009. presudio da ustav Bosne i Hercegovine izravno diskriminira manjine, ne dopuštajući im ravnopravno sudjelovanje u demokratskim izborima. Predstavku sudu podnijeli su Rom, Dervo Sejdić i Jevrej, Jakob Finci.
Od ove značajne presude do danas ustav nije izmijenjen. Europska unija ima poseban utjecaj i odgovornost u smislu pritisaka ka reformama. Institucije EU i države članice poslali su signale bh. vlastima da bliže veze s EU i suradnju s državama članicama.
U izvješću o napretku BiH iz svibnja 2019., Europska komisija navela je kako BiH treba provesti presudu Sejdić-Finci i osigurati jednakopravnost za svoje građane. Komisija je također istaknula kako BiH treba izmijeniti diskriminirajući zakon o ombudsmanu za ljudska prava, koji na sličan način diskriminira građane na osnovu etničke pripadnosti, nacionalnosti i prebivališta.
Bh. zvaničnici trebaju nastaviti rad na formiranju radne grupe za ustavne promjene u čiji rad treba uključiti i Vijeće za nacionalne manjine i relevantne stručnjake u cilju provedbe sudske odluke o ljudskim pravima.
Biti isključen iz važnog političkog odlučivanja znači da se manjinske grupe poput jevrejske zajednice u Bosni ne mogu direktno zalagati za rješavanje relevantnih pitanja koja političari inače previđaju.
Jakob Finci je kazao da je jedno od glavnih pitanja s kojima se jevrejska zajednica u BiH suočava nepostojanje političke volje da se provede restitucija jevrejske imovine koja im je oduzeta tokom holokausta i za vrijeme komunističkog režima.
- Diskriminacija u Bosni i Hercegovini je svuda oko nas. Mnogo je vremena prošlo od presude u slučaju "Sejdić - FInci" i ja kao optimista bez obzira na dosadašnja iskustva vjerujem da će nove vlade koje će se konstituirati uskoro, riješiti taj problem i otkloniti diskriminaciju. Bez toga, jasno je, ništa od Europske unije, kaže Jakob Finci za Dnevni list.
Kaže i kako u Europsku uniju ne mogu zemlje čije se vlasti ne drže europskih konvencija, a što je u ovome trenutku slučaj u BiH.
- Napominjem, kada smo ulazili u Vijeće Europe potpisali smo da ćemo raditi određene stvari koje se odnose na sticanje uvjeta za kandidatski status. Dobra volja svih prijatelja koji nas posjećuju neće pomoći, ako ne uradimo naš dio posla. To je implementacija presuda, jasan je Finci.
Vjeruje da će prijatelji iz Europske unije i dalje pomagati na putu ka ovoj zajednici.
- Europska unija u svojim rukama ima ključ, a to je naša molba da budemo primljeni, odnosno da postanemo zemlja kandidat prije toga. Europa nas prihvata, a ja se nadam da ćemo u prosincu dobiti zeleno svjetlo i za kandidatski status. Kako naša stara poslovica kaže: "Živi bili, pa vidjeli", rekao je na kraju Finci.
U Sarajevu je prije tri godine predstavljeno istraživanje “Rodno zasnovana diskriminacija na radu u Bosni i Hercegovini”. Izvješće o rodno zasnovanoj diskriminaciji u oblasti rada dio je regionalne inicijative za rješavanje ovoga problema u šest zemalja zapadnog Balkana, a uz potporu Europske unije.
Izvješće je rezultat istraživanja koje je kombiniralo različite metode, uključujući pregled literature, pravnu analizu, online anketu, intervjue s relevantnim institucijama i dubinske intervjue sa ženama koje su doživjele ovaj oblik diskriminacije na poslu ili prilikom zapošljavanja.
Važno je istaći da je istraživanje identificiralo i brojna druga kršenja radnih prava, što ukazuje na nizak nivo poštovanja prava zaposlenih garantovanog pravnim okvirom. Svijest o rodnoj nejednakosti izuzetno je niska odnosi se kako na zaposlene tako i na poslodavce.
To se ogleda u prepoznavanju, prijavi i procesuiranju. Malo je podataka povodom prijava diskriminacije u BiH iz različitih razloga: opravdani strah od prijavljivanja diskriminacije, nedostatak svijesti o tome šta je diskriminacija, te kako postupiti nakon prijave nadležnim institucijama.
Ozbiljan problem u otkrivanju je neuspjeh da se evidentiraju slučajevi diskriminacije pri nadležnim pravosudnim institucijama i nedostatak statističkih podataka.
Izuzetno složen sustav nadležnosti i priličan broj zakona na različitim razinama čine pravni okvir koji uređuje diskriminaciju na osnovu spola u oblasti rada i zapošljavanja fragmentiranim i u praksi nekonzistentnim. Indikativno je mali broj slučajeva prijavljenih i pokrenutih prema Zakonu o ravnopravnosti spolova i Zakona o zabrani diskriminacije, te shodno tomu nedostaje prakse koja bi pomogla u interpretaciji i primjeni tih zakona. Većina sudskih postupaka iz oblasti se vodi prema zakonima o radu, što ukazuje da još uvijek ne postoji ili nedovoljno razumijevanje i implementacija Zakona o zabrani diskriminacije ili pak nepovjerenje u sudstvu u pogledu primjene zakona. Postoji i pravna nejasnoća u pogledu nadležnosti za postupanje po određenim zakonima što vodi daljem onemogućavanju ostvarivanja prava sudskim putem.
Diskriminacija žena
Dodatni izazov u procesuiranju slučajeva diskriminacije predstavlja nekonzistentna sudska praksa. Dalji izazovi uključuju ekstremno duge, financijski i mentalno iscrpljujuće postupke.
Ograničavajući obim rada javnih institucija za besplatnu pravnu pomoć i medijatora za radne sporove znači uskraćivanje mogućnosti mirnog rješavanja slučajeva, a koji bi mogli biti važan faktor u predupređivanju sudskih postupaka koji su zadnja opcija za žene koje dožive diskriminaciju na osnovu spola. Povjerenje u sindikate, nakon tranzicije države i procjepa u kojem su se sindikati našli, tek treba da se obnovi.
- Položaj žena i u našoj zemlji je nezavidan koliko god da smo svjesni činjenice da je ovo 21. stoljeće i da imamo dobar zakonski okvir kojim su uređena prava žena. Na odlučujućim pozicijama uglavnom su muškarci. U politici dominiraju muškarci i jako je malo žena koje su se uspjele visoko rangirati. I one kojima je to pošlo za rukom imale su trnovit put. Svjedoci smo i kako žene nerijetko preuzimaju ulogu muških kolega, pa često ni same nemaju sluha za druge žene, ne radeći na rodnoj jednakosti, ali ni na poboljšanju položaja i prava žena. U Bosni i Hercegovini jedan od gorućih problema danas su prava porodilja. Iako se vlasti po županijama trude obezbijediti im pristojne naknade, brojne su koje su sa začećem dobile i otkaze ugovora o radu. Imamo dvostruku sliku, političare koji zagovaraju ostanak mladih i veći natalitet, dok istovremeno sve rade da do toga ne dođe. Nije lako prehraniti dijete, u uvjetima u kojima živimo odgajati ga i podizati, a poznato je i da se često žene uvjetuju da će dobiti otkaz ukoliko ostanu u drugom stanju. Tijekom odsustava zbog poroda one bivaju ranije pozivane na posao, a imamo i mnogo slučajeva preraspodjele pozicija tijekom porodiljnih odsustava, pa tako recimo majke nakon povratka na posao završavaju na drugim nezahvalnim pozicijama, upozorava Medina Mujić iz Udruge Cure.
Implementacija pravnog okvira često ukazuje na brojne nedosljednosti, nerazumijevanje i kontradikcije. Imajući u vidu trenutnu ekonomsku situaciju u BiH, gdje je svaki posao dragocjen, radnici se boje prijavljivati slučajeve diskriminacije, te često prećutno prihvataju uslove rada koji su daleko ispod standarda zajamčenih zakonima. Pored toga, društvena svijest i percepcija o diskriminaciji još uvijek sugeriraju da žene same moraju prevladati ovu vrstu diskriminacije na tržištu rada.
Dnevni list
