Regionalni ured za Zapadni Balkan njemačke Zaklade Friedrich Ebert je, u suradnji s “Europskom alternativom”, u Berlinu predstavio rezultate studije “Radnici bez granica: Prava radnika sa Zapadnog Balkana u EU”. Prostorije Zaklade Friedrich Ebert u Berlinu u diplomatskoj četvrti njemačkog glavnog grada, navodi Deutsche Welle (DW), svega su par kilometara udaljene od zgrade kancelarova ureda, gdje se u vrijeme konferencije “Radnici bez granica” odvijao susret njemačkog kancelara s predstavnicima vlada zemalja Zapadnog Balkana u okviru tzv. Berlinskog procesa. Za voditelja Regionalnog ureda Zaklade bliske njemačkim socijaldemokratima, sa sjedištem u Sarajevu, Ralfa Melzera, to nije slučajno. Navedeni susret stručnjaka, organizacija civilnog društva i predstavnika sindikata je organiziran kako bi ukazao na probleme radnika zemalja Zapadnog Balkana, koji su u potrazi za boljom životnom perspektivom došli u Njemačku i druge zemlje EU-a a povod mu je bila studija nazvana “Radnici bez granica”, čija je izrada trajala dvije godine, ističe Melzer i objašnjava: “Jako je teško naći ravnotežu na ovom području. Na jednoj strani, olakšati put ljudima koji žele napustiti svoje domovine u potrazi za boljim životom, a na drugoj poboljšati uvjete u zemljama EU-a koje trebaju ovu radnu snagu. Više od 200.000 ljudi iz zemalja te regije godišnje napusti to područje. To je jedan postotak sveukupnog stanovništva a riječ je o, uglavnom, mladim obrazovanim ljudima koji su vrlo značajni za svoje zemlje. Taj odljev mozgova je veliki problem”, ukazuje Melzer koji drži da bi Berlinski proces morao poraditi na što bržem približavanju tih zemalja Uniji. “Suviše dugo se EU nije posebno brinula za stanje na Zapadnom Balkanu, što je izazvalo opravdanu frustraciju vlada tih zemalja, naročito onih koje su učinile značajne pomake na tom putu. Egoistična politika nekih članica EU-a je doprinijela gubljenju njene vjerodostojnosti”, kaže Melzer ekskluzivno za DW. Njemački Kancelar Olaf Scholz bi, smatra on, morao dati nove impulse u zaustavljanju tih nacionalnih egoizama, dok bi EU morala ukinuti sadašnje načelo po kojem jedna jedina članica te zajednice može blokirati odluke većine.

Studija utvrđuje  diskriminaciju radnika stranog porijekla u Njemačkoj   

Jedna od autorica studije, stručnjakinja za migracije, Beograđanka Aleksandra Lekić, kaže da je istraživanje pokazalo da većina radnika migrantskog porijekla ima slična iskustva u Njemačkoj ali i drugim europskim zemljama. To je, prije svega, prekarni rad u nedostojanstvenim uvjetima, smatra ona. “Jedan od glavnih krivaca za to je zakonodavstvo u tim zemljama. Nizom mjera je radnicima iz drugih zemalja  omogućen lakši pristup tržištu rada zapadnoeuropskih zemalja, ali im nisu osigurani sigurni uvjeti za rad. Neki rade na crno, nemaju zaštitu od otkaza itd. Oni nemaju ista prava kao državljani tih zemalja niti su dovoljno obaviješteni o svojim pravima”, pojašnjava Lekić. Jedan od važnih rezultata studije je da su glavni razlozi za napuštanje zemlje u potrazi za boljom budućnošću uglavnom ekonomske naravi. Lekić s tim u svezi kritizira politiku tzv. "bogatih zemalja” EU-a kojom žele popuniti 'rupe' na svom tržištu rada u pokušaju da očuvaju svoje blagostanje, a da radnoj snazi iz siromašnijih zemalja nisu osigurale primjerene radne uvjete.

Kontroverzna regulativa za Zapadni Balkan 

Ukupna slika na koju rezultati studije upućuju jest da se radnici iz siromašnijih zemalja doseljavaju na načine koji nisu uvijek regulirani, ukazala je Saša Vasić, voditeljica projekta “Radnici bez granica” regionalnog ureda Zaklade Friedrich Ebert u Sarajevu. Prema njezinim riječima, ti radnici prihvaćaju lošije uvjete zaposlenja jer u europskim zemljama ipak imaju bolju plaću. Sudionici berlinskog susreta imali su priliku čuti i iskustva radnika-migranata u Njemačkoj, te izvješća stručnjaka o trenutnoj situaciji s radnim migracijama u toj zemlji te nužnim reformama. “Plan je bio rezultate ovog istraživanja predstaviti i u sjedištu EU-a u Bruxellesu, ali to je odgođeno za iduću godinu”, ističe Vasić koja ostaje u BiH jer ima dobar posao, a time i perspektivu, ali i razumije one koji žele napustiti zemlju. “No, kad čujem da Njemačka treba 400.000 radnika da bi osigurala funkcioniranje vlastitog sustava, hvata me strah. Tko će raditi kod nas, odakle ćemo mi uvoziti 'jeftinu' radnu snagu koja će nama nedostajati? Kako ćemo ih plaćati kad ne možemo primjereno platiti ni svoje ljude?”, pita se ta mlada Sarajka i zaključuje da će nas ovaj problem zaokupljati još dugo vremena te da će za radnike migrantskog podrijetla biti još mnogo granica.