Odmetnuti srpski nacionalni poglavica Milorad Dodik galopira sa svojom rizičnom avanturom povratka nadležnosti s države na entitet RS.

Dodik “bijelim figurama” agresivno ima inicijatvu spram indolentnih i smušenih bošnjačkih partnera, naizgled vodi politiku po principu toplo-hladno, ponekad se čak doima da je kolebljiv, međutim nikako mu se ne može osporiti lukavost, pravna i politička potkovanost.

Nastraj na pravosuđe

Nakon što je zgalibio sa osnivanjem entitetske agencije za lijekove Milorad Dodik je ozbiljno nasrnuo na državno pravosuđe. Meta je niti manje niti više nego Visoko sudsko i tužiteljsko Vijeće, tijelo na vrhu piramide domaćeg pravnog sustava.

U međuvremenu je perfidni čelnik SNSD-a bacio politički apaurin međunarodnoj zajednici u vidu povratka kadrova njegove stranke i saveznika iz RS-a u državne institucije.

Iako bošnjački čelnici, stručna i intelekualna javnost danima govori kako Dodik svojim grubim potezima podriva ustavni poredak BiH, srpski vođa ipak ne čini nikakvo kazneno djelo i to mu priznaju čak i bošnjački pravni autoriteti poput uglednog odvjetnika Asima Crnalića.

“Ono što radi NSRS i Dodik javno nije kazneno djelo! Nema sumnje da je ustavni poredak BiH napadnut od strane Dodika, ali prema zakonu BiH nema kaznene odgovornosti! Ako me pitate jesu li ispunjeni uvjeti za kaznenu odogovrnost Dodika moram reći da ti uvjeti nisu ispunjeni! Da bi se radilo o kaznenoj odgovornosti napada na ustavni poredak mora se prijetiti silom ili upotrijebiti sila!”

Apelacija dvosjekli mač?

Nezgrapna bošnjačka politička elita najavljuje podnošenje apelacija Ustavnom sudu BiH i osporavanje odluka Narodne skupštine RS-a o povratku nadležnosti i formiranju entitetskih zamjenskih institucija.

To je zapravo jedini i to vrlo krhki alat kojeg u svojim rukama barem fiktivno ima poliičko Sarajevo. Najubojitije oružje imaju PIC i Visoki predstavnik, međutim sve upućuje kako Christian Schmidt nema hrabrosti za korištenje bonskih ovlasti.

Ugledni državni sudac Branko Perić smatra kako bi eventulano podnošenje žalbi Ustavnom sudu bilo veoma rizično, besmisleno i da bi se zapravo tim činom stavio ključ u bravu i totalno paralizirao Ustavni sud.

“Ukoliko bi se bošnjački čelnici odlučili na podnošenje žalbi Ustavnom sudu siguran sam da bi Dodik povukao dvojicu sudaca Srba iz Ustavnog suda i da onda u tom slučaju ne bi imao tko o žalbama raspravljati i donositi odluke. Bez Srba Ustavni sud ne može odlučivati. S druge strane Milorad Dodik, odnosno Narodna skupština, ne bi imenovali nove suce i nisam siguran da to može uraditi netko sa strane. Ne upuštam se u to da li je Dodik kriv i gdje su granice te krivice! Pitanje je da li Dodik igra dobru igru, ali u svakom slučaju nije diletant i ne treba ga potcjenjivati! Nije samo Dodik kriv! Nije Dodik napravio krizu u Federaciji! Nije Dodik kriv zašto nisu implementirani rezultati prošlih izbora u FBiH! Dodik želi pravosuđe! Očekuje da mu kažu da može uzeti pravosuđe, a da ostalo ostavi u nadležnosti BiH!”

Simović i Knežević

Entitetski premijer Radovan Višković je nedavno potvrdio da će se suci Miodrag Simović, koji inače ove godie mora u mirovinu, i Zlatko Knežević sigurno odazvati pozivu iz RS-a da napuste Ustavni sud.

Oni se o tome još nisu očitovali iako bi to od njih bio krajnje korektan i odgovoran potez. I bivši srpski član Predsjendištva BiH Mladen Ivanić ne dvoji kako Miloradu Dodiku treba pravsuđe, naročito VSTV jer strahuje od sudskog progona zbog silnih kriminlanih i koruptivnih afera.

“Vidjeli ste, dok god je bio njegov čovjek na čelu VSTS-a da tu nitko nije pravio problem. Dakle evidentno je da je on dok god je nazovi, ili je barem djelovalo, imao kontrolu nad VSTS-om, nikome to nije smetalo, pogotovo ne njemu. Očito je da kad je izgubio kontrolu nad tim i kad više nije on taj koji upravlja, da je onda samo lijepo uklopio tu priču da želi da kontrolira pravosuđe i da u tom kontekstu pod firmom očuvanja nacionalnog interesa, vraćanja nadležnosti ustvari pravi VSTS koji bi bio u njegovoj funkciji. Vjerojatno je to pitanje i straha od otvaranja tema koje su bazirane na realnosti, a realnost je više nego jasna - da je u toku i pandemije i prije toga bilo toliko afera koje su vrlo problematične, vrlo sumnjive i koje traže svoje odgovore i koje te teške odgovore moraju dobiti kad tad. I očito da u tom strahu onda se ide na to da dobije VSTS koji on može kontrolisati i ne bi li na taj način mogao držati pod kontrolom i potencijalne afere, potencijalne slučajeve za koje sam uvjeren da ih ima i da će ih biti čim iole se stvore politički uslovi da se uđe u istinski obračun sa korupcijom.”

Iako je ostavio “grace period” od nekoliko mjeseci za provedbu zaključaka i odluka Narodne skupštine RS-a, Milorad Dodik nastavlja svoj rulet na granici sa “crvenim crtama”. Nema petlje i još ne dira u Oružane snage i Upravu za neizravno oporezivanje, ali i s dosadašnjim potezima je nanio dosta zla i izazvao opći politički metež u zemlji i tu teško ima povratka nazad.

Izbori u listopadu, ako ih bude, poraz Dodika i SNSD-a možda su jedina prigoda za elegantin izlaz iz ove agonije. J. S.