Dok su Čović i Izetbegović poglavice nema smirivanja tenzija između Hrvata i Bošnjaka
Nakon stanovitog entuzijazma i nade gotovo da su utihnule dobronamjerne želje i pokušaji da se konačno primire strasti i poboljšaju očajni odnosi između stranaka koje većinski predstavljaju Hrvate i Bošnjake u BiH.
Umjesto precizne i iskrene dijagnoze malignog oboljenja opet su nadjačale snage koje naprosto ne dopuštaju liječenje i ozdravljenje. Krivci se uvijek traže na onoj drugoj strani, nema povjerenja niti razuma, a poglavito samokritike.
Istina je negdje u sredini
Bošnjačke elite svu krivnju svaljuju na čelnika HDZ BiH Dragana Čovića, spočitavaju mu partnerstvo sa separatistom Miloradom Dodikom i saučešništvo u komadanju države. Čovićev prijedlog izmjena Izbornog zakona je trn u oku sarajevskog mindera, a bošnjački vođa Bakir Izetbegović smatra kako je Dragan Čović u nekoliko navrata uvrijedio Bošnjake i da treba proći dosta vremena da rane zacijele.
Iz 'stolnog grada', opet, šalju paranoične poruke da sarajevske stranke žele unakaziti ustavna prava najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda i svesti Hrvate na statistiku, na nacionalnu manjinu.
Naravno, istina je negdje u sredini, a krivci su na obje strane. Možda ne podjednako, ali tu su u domaćoj politićkoj areni. Odnosi između Hrvata i Bošnjaka su teško poremećeni još 1993. godine, eskalirala je mržnja suludim međunacionlanim ratnim sukobom. Dolaskom Sulejmana Tihića stvari su u BiH generalno počele ići pozitivnim pravcom, međutim Tihićeva smrt i proboj na pozornicu nacionaliste Bakira Izetbegovića procese su zavrtjeli strmoglavo naopačke.
Bježeći i tražeći spas od političkog nasilja, varanja i majorizacije, hrvatski se stožernik Dragana Čović snažno zalijepio za vođu iz Laktaša Milorada Dodika i tu su zaživjele zakovane, nepomirljive pozicije. Iz Sarajeva vide krajnju desnicu i nacionalizam samo kao krimen Hrvata i Srba, dok radikalni islamizam Bakira Izetbegovića i patriot-nacionalizam i desnih i građanskih stranaka podrazumijevaju kao normalnu, bezopasnu pojavu i to opravdavaju.
Teško naprijed
Nada u peglanje odnosa između Hrvata i Bošnjaka odumire i kod najvećih optimista i sve je više onih koji ne dvoje kako napretka nema dok su ključni igrači nacionalne poglavice Dragan Čović i Bakir Izetbegović.
Naprosto, osim što su na čelu sustava koji je zaglibio u korupciju i kriminal, te su zarobljeni u osobne sujete, Čović i Izetbegović imaju različite političke poglede i koncepte.
Hrvatski glavni pregovarač vodi politiku decentralizacije Federacije, politiku konstitutivnosti i legitiminog predstavljanja dok, bošnjački nacionalist promovira koncept europske, građanske države, međutim u praksi je Izetbegović radikal koji gradi islamsku državicu. To svojim nesmotrenim, a ponekad i ciljanim, ispadima sve uzornije i češće dokazuje.
Ugledni bosanski franjevac fra Drago Bojić žestoko zamjera čelniku SDA Bakiru Izetbegoviću što često vjeru stavlja iznad države i što želi islamizirati BiH.
-Koliko god Izetbegoviću i muslimanima u BiH značilo to što su "džamije pune mladih ljudi" i što "stotine hiljada bosansko-hercegovačkih muslimana dobrovoljno poste", to nema nikakve veze s državom Bosnom i Hercegovinom jer ona ne može opstati na ni na jednoj vjeri, nego samo i isključivo kao sekularno i demokratsko društvo koje će poštivati svaku vjeru, ali nijednu od njih neće privilegirati, napominje Bojić.
On ne dvoji da što više islamiziranja Bosne i Hercegovine, do čega je stalo Izetbegoviću i njegovoj stranci, to će biti manje države shvaćene u suvremenom, modernom smislu.
Fra Drago Bojić nadalje promišlja "kad Izetbegović BiH promatra isključivo kao državu bosansko-hercegovačkih muslimana, on time nedvosmisleno poručuje da ona ne pripada, primjerice, pravoslavcima i katolicima, pripadnicima neke druge religije i građanima koji ne prakticiraju nijednu vjeru.
- Time Izetbegović potvrđuje ono što se opravdano prigovara politici stranke koju vodi – da želi islamizirati Bosnu i Hercegovinu. Takvu, islamiziranu BiH, doista želi SDA otkako je ta stranka osnovana, ali takvu BiH ne prihvaćaju pripadnici drugih vjera, a ni dio pripadnika bošnjačkog naroda. Takva Bosna i Hercegovina naprosto nije moguća bez etničkog čišćenja i progona ljudi, komentira Bojić.
Već skoro 30 godina čelnici SDS-a, a u zadnje vrijeme i famozni Milorad Dodik likuju nad nedoraslom hrvatsko-bošnjačkom politikom i njihove stalne svađe su i jedan od krucijalnih razloga što se Dodikov radikalizam i primitivizam tako toleriraju u međunarodnoj zajednici.
J. S.
Davor Gjenero: “Odnosi između Hrvata I Bošnjaka se ne mogu popraviti zbog izvorišta te veze između Dodika i Čovića. Dragan Čović se zalaže za takvu reformu izbornog zakonodavstva koja bi mu trebala osigurati politički monopol na onom prostoru koji može kontrolirati, dok ga ostatak Bosne i Hercegovine u kome žive Hrvati ne zanima”.
Sead Turčalo: “Apsolutno je nemoguće popraviti bilo kakve odnose ili ostvariti bilo kakav napredak u Bosni i Hercegovini dok postoji ta osovina. Dodik i Čović koriste sve svoje poluge moći da bi blokirali državu na svim nivoima kako bi ostvarili svoje ciljeve.“