Poraženi bošnjački poglavica Bakir Izetbegović je prije nekoliko dana iskočio iz tračnica i tempirano na grobu svog oca Alije odaslao u najmanju ruku nedoraslu poruku svojim političkim rivalima iz Trojke u kojoj zapravo poput kakvog bega sa sećije prijeti da se "nikada, ni pod kakvim uvjetima, ne smije ni sjesti za stol za kojim se razgovara o podjeli BiH".

Naravno, mlađi Izetbegović nije precizirao gdje se to i kada eventualno nešto muljalo, samo je samozatajno upro prstom u neke neimenovane  bošnjačke intelektualce kojima 'nervi popuste i izađu u javnost s takvim prijedlozima'. 

Otrcane fraze

-Zato sam iskoristio okruženje u kojem smo obilježili rođenje pokojnog  Alije Izetbegovića, njegov grob okružen nišanima branitelja Sarajeva, da upozorim na opasnost otvaranja takve teme i takve mogućnosti od strane Bošnjaka, i da ih obavežem da nikada ne pristanu na razgovor o cjelovitosti zemlje koja je krvlju cementirana. To ohrabruje separatiste i može voditi samo novom sukobu. Do podjele Bosne i Hercegovine neće nikada doći, uvijek će se naći dovoljno onih koji će je obraniti, ali može doći do novog rata ako se na tu temu pristane i da joj se prostor, potpaljivao je bošnjački narod Bakir Izetbegović već otrcanim, degutantnim floskulama. 

I nije ga sramota nimalo tako nešto bljuvati, a biti svjestan krucijalne činjenice da je baš njegov otac Alija mimo ustava i parlamenta potpisao trajnu podjelu BiH. 

Sarajevski politički analitičari su primijetili kako je Bakir Izetbegović tempirao ovu izjavu u vrijeme kad najavljuje svoju posjetu turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu, koji je, ako je suditi po motivu zbog čega ga preferiraju i Zoran Milanović i Milorad Dodik spreman sudjelovati u pregovorima o unutrašnjem dogovoru o budućnosti BiH, dakle spreman pregovarati i o podjeli države.

A svakim danom sve je više analitičara koji iznose takve tvrdnje na račun Erdogana. I s takvim “velikim bratom” Bakir Izetbegović sjeda za stol?! 

Pravi rat

U bošnjačkom političkom prostoru već duže vrijeme bijesni pravi rat oko toga tko dijeli BiH, tko Čoviću i Dodiku “prodaje” državne resurse, tko je  Vučićev, a tko favorit Amerike ili Zagreba.

Sva ta trvenja zbunjuju i bošnjačku javnost, a donose dodatne napetostii nepovjerenja u zemlji, ali i truju odnose sa susjedima. Za radikalne bošnjačke nacionaliste Zagreb i Beograd jednako ne odustaju od imperijalističkih apetita prema BiH, a pri tome ne nude ruku pomirenja i dobrosusjedska rješenja. 

Treba li pregovarati s Dodikom i Čovićem, Plenkovićem i Vučićem ili ne, nametnulo se kao krucijalno sjeme razdora među bošnjačkim političkim i intelektualnim elitama. 

A slijedom tih incidenata onda se nameće i dvojba o nužnosti usvajanja europskih zakona ili, pak, kako SDA i lažne patriote u zadnje vrijeme  agitiraju, njihovog odbijanja jer su navodno površni. 

Radikalna bošnjačka politika svojom pasivom, zaslijepljenošću i  kompleksima nanosi goleme štete i svom narodu i državi. To je, uostalom po tko zna kojima put, prepoznao i ugledni sarajevski profesor dr.Šaćir  Filandra. 

-Regionalno i internacionalno jačanje državne pozicije je neophodno intenzivirati i nova vlast u tom pravcu ima dobrih poteza. Na Bošnjacima je da sami iniciraju razgovore i kontakte s Beogradom i Zagrebom, prije svega. Da budu i postave Bosnu i sebe ravnopravnim i jednakim s tim centrima, bez obzira na sva potcjenjivanja i omalovažavanja koja u tim centrima postoje prema nama. Posebno se velike mogućnosti otvaraju u dijalogu sa Zagrebom, budući da je etablirana euroatlantska država, naš susjed i naša politička zapadna orijentacija. Moramo izaći iz izolacije i zatvorenosti u kojoj se dugo nalazimo. Naravno, dijalog znači i spremnost na kompromis. Ona politička snaga koja to postigne može i hoće izgubiti izbore u zemlji, budući da se i sami kontakti s pripadnicima drugih naroda označavaju izdajništvom, znam to, nažalost, iz vlastitog iskustva, ali će ta stranka učiniti veliku stvar za narod i državu. Mi, Bošnjaci, moramo biti kredibilni partneri otvorenih ruku i pametnih inicijativa prema susjedima, a ne samo čučati, čamiti i čekati da nam neko nešto da, smatra  prof.Filandra. 

Izolacija i propast

Nažalost zbog  svojih progresivnih stajališta i sam je često izložem “mrkim  pogledima” pojedinaca i krugova koji se hrane svađama s cijelim svijetom. 

Unatoč silnim podmetanjima i linčovanju čelnici Trojke, Elmedin Konaković, Nermin Nikšić i Edin Forto ustrajavaju na razgovorima i puzajućim kompromisima sa svojim partnerima Draganom Čovićem i Miloradom  Dodikom.

 Jer, kako su u više navrata poručili, najlakše se duriti i svađati, ovoj zemlji su  potrebni dogovori. Čović i Dodik su naša stvarnost i svakodnevnica. Ako  Bošnjaci s njima postignu napredak i pokrenu reforme sigurno je da će onda  lakše otvoriti i dijalog sa Zagrebom i Beogradom i riješiti za početak barem ona lakša otvorena pitanja.

S političkom filozofijom Bakira Izetbegovića, Željka Komšića i Denisa Bećirovića BiH je osuđena na izolaciju i propast.