Bio je 29. studeni 2009. godine, igralo se posljednje kolo jesenskog dijela sezone u Premijer ligi. Adin Džafić je golom u 32. minuti anulirao prednost domaće Modriče, osvojio je Velež bod i jesensku polusezonu zaključio na četvrtom mjestu s 27 bodova.  Imao je bod manje od Sarajeva, četiri u odnosu na drugi Željezničar. Naravno, počelo se pričati u eventualnom izlasku na europsku scenu, ali je onda Velež u prve četiri utakmice proljetnog nastavka tri puta poražen i snovi o dobrom rezultatu vrlo brzo su se raspršili. Deset godina kasnije Velež će ponovo prezimiti u gornjem domu.
Sada je Velež opet četvrti, izgubio je samo četiri utakmice kao i prije deset godina. Od drugog mjesta je sastav trenera Feđe Dudića udaljen samo tri boda.

Dizali se nakon poraza

Navijači Veleža sigurno se sjećaju kako je sve počelo ove sezone. Krenulo se sa dosta optimizma, vjerovalo se kako Velež već na startu može nešto uraditi na Grbavici. A onda se dogodilo ono što se dogodilo. Tri gola za pola sata i silni navijački optimizam bio je skoro prepolovljen. Međutim, u idućih pet utakmica Velež je ostao neporažen, a igralo se protiv najboljih (Zrinjski, Široki Brijeg, Sarajevo, Tuzla City). Naravno, upravo tu smo počeli razgovor s trenerom Feđom Dudićem.
Nakon prvog poluvremena prve utakmice, na Grbavici, Velež je imao tri gola zaostatka. Bili ste poprilično ljuti, nezadovoljni. Da je vam je netko kojim slučajem na kraju utakmice rekao kako će Velež na kraju jesenskog dijela biti samo tri boda iza drugoplasiranog Željezničara, kako bi ste reagirali?

- U tom prvom poluvremenu na Grbavici sve grešaka što smo mogli napraviti smo i napravili. Na poluvremenu sam izvršio četiri izmjene, a sigurno da sam mogao, napravio bih bar još dvije. Ali povjerenje u ovu ekipu nije nestalo, znao sam da je to samo naših loših 45 minuta, a ne stvarna slika, što su pokazali rezultati nakon te utakmice. Uostalom, već u idućem susretu smo se vratili i pobijedili Zrinjski.

Ekipu ste prošle sezone preuzeli nakon tri vezana poraza, bili ste stalno pod pritiskom, svaka utakmica je bila teška. Naravno, bilo je i poraza, ove polusezone ih nije previše, tek četiri, ali su bili neugodni - od Željezničara, preko Olimpika, Borca, do Zrinjskog… s tim da se nakon svakog poraza Velež znao vratiti, nije potonuo. Koliko je ekipa naučila iz tih poraza?

- Da bih naučio pobjeđivati moraš se znati dići iz poraza. Prošle godine smo bili u takvoj situaciji da je svaka utakmica, ono što se kaže, bila mač nad glavom. Prekretnica je bila ona u Kaknju kad smo na poluvremenu gubili 2:0, a onda završili 2:2 u susretu tada sa direktnim konkurentom za ostanak, ekipom Mladosti… a ove sezone zasigurno naša najveća vrlina je da smo se nakon svakog poraza digli i pronašli dodatnu energiju u ekipi.

Faktor tranzicije
Koji je segment u kojem je ekipa najviše napredovala od trenutka kada ste je preuzeli, do danas?

- Sigurno bih izdvojio tranziciju po izgubljenoj lopti gdje su igrači počeli jednostavno da igraju obranu, a to je možda bila najveća mana prije nego sam preuzeo ekipu prošle sezone, jer u prva tri kola Velež je najviše golova primio baš iz te tranzicije.

Ono što je posebno zanimljivo pa i važno, vaše su reakcije nakon nekih utakmica u kojima je Velež pobjeđivao, ili ostao neporažen. Znali ste kritizirati i priznati kako to bez obzira na rezultat u tom trenutku nije izgledalo dobro. Mislite li da je to pomoglo ekipi da ostane tokom polusezone u dobrom ritmu?

- Najveću analizu utakmica pravimo upravo kad ekipa pobjeđuje, jer na taj način ne dozvoljavamo da se igrači uspavaju, pogotovo ako je u toj pobjedi bilo stvari koje nisu bile dobre u odnosu na ono sto smo planirali prije početka. Najgore je ako stvari guraš 'pod tepih' i sam sebe zavaravaš da je pobjeda došla kao plod dobre igre, a ne kao nečega drugog.

S povratnicima u Europu

Dobar dio igrača koji su danas tu, igrao je zajedno i Prvu ligu - mnogi su već treću sezonu tu, bojite li se da bi u jednom trenutku moglo doći do zasićenja, postoji li bojazan da su neki igrači već sada na maksimumu?

- Mislim da se ipak struktura ekipe dosta promijenila za razliku od sezone u Prvoj ligi FBiH. Svaki prelazni rok gledamo dovesti dva, tri igrača kako bi se osvježili, tako da sad u prvoj postavi imamo Radovića, Radovca, Pršeša, Mulića, Anđušića, Chesmedjijeva koji su novi i koji su sigurno dali nešto novo, neku novu dimenziju ovoj ekipi, a ujedno su se odlično uklopili sa već postojećim kadrom.

Povratak tri igrača u dobroj formi, uz eventualno dva prava pojačanja, je li to neki idealni scenarij koji bi ekipu približio toliko spominjanoj Europi?
- Najsretniji bih bio kad bi dobili Hasanovića, Chesmedjijeva i Behrama u formi u kakvoj su bili prije ozljeda. Naravno i dva nova igrača koja bi trebala  donijeti dodatnu kvalitetu, ali isto tako, od ljetnih pojačanja, odnosno igrača koji su stigli prije početka ove sezone, očekujem puno više jer će proći kompletne pripreme sa nama, što nije bio slučaj kad su došli. Mislim da bi u takvoj situaciji, sa takvim igračkim kadrom, imali realne šanse da se na kraju nađemo među četiri ekipe koje će izboriti Europu, zaključio je Dudić.