Đurđevdan je. Netko je s onom koju voli, netko nažalost i nije. Na stranu stih kultne pjesme, Đurđevdan je slava koju proslavljaju vjernici Pravoslavci, ali i poseban dan za Rome na Balkanu. Bez obzira na religijsku skupinu kojoj pripadaju, a kojeg na romskom jeziku nazivaju - Ederlezi.

Na taj dan Romi ukrašavaju kuće cvijećem i rasvjetalim grančicama, tijekom cijelog dana se pleše i pjeva uz jagnjetinu s ražnja. U prošlosti je Đurđevdan označavao i kraj hladnih dana i vrijeme za Rome da s čergama ponovno krenu na dalek put.

Ljudi ne rade

Danas je to praznik radosti, prepun simbolike. Cvijeće za plodnost i rađanje. Voda za brisanje grijeha i novi početak. Vatra za bolje dane. Upitali smo jučer mostarske Rome, kako žive danas.

- Ljudi se bore da prežive na razne načine, ali naglašavam na dozvoljene – one koji su sukladni zakonima zemlje u kojoj živimo. Jednostavno je, odu u kontejnere, kante za smeće i traže stvari koje se mogu preraditi, pa prodati ili sekundarne sirovine, koje se danas otkupljuju. Tako svi ovdje hrane obitelji, a sa sigurnošću vam tvrdim kako nitko ne ide prositi. Nažalost, postoje slučajevi da djeca pokažu afinintet za školu, bivaju nadarena i inteligentna, ali roditelji jednostavno ne uspijevaju iznaći sredstva platiti fakultete. To je tužno. Znam da nekad nemaju novac ni za knjigu za osnovca, rekao nam je stanovnik romskog naselja na Bišću Polju, Dževad Gegić.

Nažalost, iz ovoga naselja danas nitko nema čak ni privremeno zaposlenje.

- Prepušteni smo Bogu i sami sebi. Borimo se za hranu, za preživljavanje. Dan – nafaka, s tom formulom svi preživljavamo. Ovdje nitko ne živi. Svi preživljavamo. Ako imaš sreće u kontejneru, dobro je, ako ne, nažalost gladuj, dodaje Gegić.

Opismenjavanje djece

Potražili smo jučer i izjavu doskorašnjeg predsjednika Udruge Roma Mostar, međutim Ćazim Lulić, koji je dosad bio na čelu, rekao je, kako je nedavno odstupio, te kako se “Udruga raspala“. O Romima danas najviše skrbi Udruga “Kuća otvorenog srca“.

- Radimo godinama prije svega na opismenjavanju romske djece. To su djeca koja ne pohađaju školu ili se “radi reda“ upišu, ali rano odustanu. Imamo slučajeve u kojima romske obitelji upišu djecu u škole samo zbog očekivane pomoći institucija, a kada shvate da je od toga slaba korist, odustaju i okreću se drugim načinima življenja u mladim godinama. Stipendije i pomoć nažalost uglavnom izostaju, kazala je Sadeta Sefić iz ove Udruge.

Dosad su se osim opismenjavanja, u ovoj udruzi radili i na još nekoliko zanimljivih projekata.

- Trudili smo se biti na usluzi toj djeci na različite načine. Više je projekata u prošlosti bilo posvećenih upravo njima. Nedavno smo priveli kraju zanimljiv projekat u sklopu kojega smo popravljali bicikla romske djece. Zanimljiva je bila i radionica u kojoj su učili o fotografiji. Uskoro će obuka za romkinje koje su završile frizerski zanat. One će u sklopu toga projekta dobiti i sredstva za rad, kako bi mogle pokrenuti obrte. Ranije su išle raditi u Migranstki centar Salakovac, međutim salon u sklopu istoga je prestao s radom jer od nedavno u ovome centru skoro da nitko ne boravi, navela je.

H. Ž.