Europska komisija podijelila bi navodne poruke između predsjednice Ursule von der Leyen i izvršnog direktora Pfizera Alberta Bourle - da ih je pronašla i ocijenila dovoljno važnima, objavio je sud u petak, a prenio POLITICO.

Pfizergate
Pitanje u središtu saslušanja ticalo se sadržaja poruka, odnosno jesu li one bile dovoljno relevantne da bi ih se prijavilo u Komisijinom sustavu za upravljanje dokumentima – i je li iz istog razloga Komisija trebala novinarima omogućiti pristup tim porukama.

Predstavljajući svoje stajalište pred prepunim EU sudom u Luksemburgu, europska se izvršna vlast brani u takozvanom slučaju “Pfizergate” koji su pokrenuli New York Times i njegova bivša šefica ureda u Bruxellesu Matina Stevis-Gridnef, piše POLITICO.

U članku New York Timesa iz travnja 2021. sugerirano je da su Albert Bourle i von der Leyen osobno komunicirali putem tekstualnih poruka kako bi zaključili najveći europski posao cjepiva protiv Covida 19. “Ovaj veliki dogovor postignut je tijekom teških vremena za sve građane Europske unije”, rekli su sudu Stevis-Gridness i odvjetnica lista Bondine Kloostra, prenosi N1.

Je li ured pogriješio?
Američki medij traži od sudaca na nižestupanjskom sudu EU-a, Općem sudu, da odluče je li ured von der Leyen pogriješio kad je odbio objaviti tekstualne poruke koje je navodno razmjenjivala sa šefom proizvođača cjepiva protiv Covida Pfizer početkom 2021. godine.

U to je vrijeme šef Komisije pregovarao o vrijednom poslu kako bi od tvrtke osigurao do 1,8 milijardi doza cjepiva protiv Covid-19.

Do sada su suci ispitivali Komisiju o postojanju tekstualnih poruka i je li njihov sadržaj bio dovoljno značajan da prisili njihovo objavljivanje – nešto za što je New York Times rekao da se ne može dokazati ako nisu javno objavljene.

Transkript intervjua NYT-a s Bourlom u sudnici je pročitao Timesov odvjetnik Flip Schüller: “Ako postoji problem koji je ona (von der Leyen) htjela znati, i kojeg bih ja htio znati ako su oko nečega bili zabrinuti, htio sam biti upućen. Tako da smo razmijenili poruke za slučaj da postoji nešto oko čega bismo trebali razgovarati.”

Nisu sadržavale “bitne informacije”
Ali Komisija je u svojim pisanim argumentima napisala da bi tekstovi “bili registrirani” u njezinom sustavu za upravljanje dokumentima – i stoga dostupni javnosti da zatraži pristup – da su sadržavali “važne informacije” koje nisu “kratkotrajne”, ili ako su doveli do ili zahtijevali bilo kakvu daljnju radnju ili radnju Komisije ili jednog od njezinih odjela.

Odvjetnik Komisije Paolo Stancanelli rekao je da poruke koji se tiču ​​”pregovora o ugovorima o cjepivu između von der Leyen i izvršnog direktora Pfizera sa supstancijalnim sadržajem nikada nisu postojali”.

Dodao je da “ne može poreći” da su poruke von der Leyen i Bourla razmjenjivali poruke, ali budući da po pravilima Komisije nisu sadržavale “relevantan substancijalan sadržaj”, egzekutiva EK-a “nikad nije bila u posjedu dokumenta pa nismo u mogućnosti reći do kad su postojali i postoje li i dalje.”