Nakon obilježavanja obljetnice oslobađanja Kupresa kojoj je između ostalog svjedočio i hrvatski predsjednik Zoran Milanović u nekim sarajevskim medijima pokušavalo se napakostiti predsjedniku susjedne države i iskriviti činjenice besmislenim tvrdnjama kako je Armija BiH zapravo oslobodila kuprešku visoravan i 'vratila ponos hrvatskom narodu'.

Dnevni list je došao u posjed službenih i vjerodostojnih zabilješki od jednog člana Glavnog stožera HVO-a koje, ne samo da demantiraju manipulacije, nego i otkrivaju sve vrlo intrigantne detalje oko planiranja i izvođenja te oslobodilačke akcije.

Dokumenti

Dakle kao prvo i vrlo važno, oslobodilačku akaciju su uspješno provele snage HVO-a i policije Herceg Bosne kojima je zapovijedao general Tihomir Blaškić. Njega je na tu poziciju imenovalo Predsjedničko vijeće tada još živuće HR HB a na prijedlog predsjednika Krešimira Zubaka.

-HVO je samostalno izveo Vojno redarstvenu operaciju VRO „Cincar“ oslobađanja Kupresa i Kupreške visoravni na frontu širine 35km, ( Lijeva granica Osijećenica, desna granica Raduški Kamen), a dubine 22 km i oslobodio oko 600 četvornih kilometara prostora. U VRO Cincar sudjelovalo je 5407 pripadnika HVO od čega u prvom borbenom postroju oko 2249. U izvođenju operacije imali smo 9 poginulih i 33 ranjena branitelja. Početak operacije je bio 01.11.1994. u 05:30 a okončana je oslobađanjem Kupresa i dijelova Kupreške visoravni, 03.11. u 13:15. Operacija je trajala 56 sati.

Kupres zajedno sa Kupreškom visoravni je, zbog svojeg geostrateškog položaja, konfiguracije zemljišta, (okružen sa 18 planina), klime, pošumljenosti i postojanja Kupreškog, Vukovskog, Ravanjskog i Riličkog polja iznimno zahtjevan za izvođenje bojnih djelovanja i oslobađanja prostora što je opće poznato iz povijesti bojnih djelovanja na Kupresu tako da je jedno ovladati nekim prilazima i vrhovima a drugo je savladati čistinu i brisani prostor preko ravanjskog, rilićkog i Kupreškog polja i osloboditi grad Kupres. Dakle Hrvatima tj. HVO nitko ništa nije prepustio a najmanje ABiH Kupres. Da su mogli u Kupres bi ušli prvi dan dakle 19.10.1994. Bili smo ponosni da smo neposredno prije potpisivanja Daytonskog sporazuma vojnički obranili, oslobodili i kontrolirali 25 posto teritorija BiH, piše na početku strogo čuvanog dokumenta.

U nastavku zabilješki zapovijednika HVO-a se pojašnjava 'uloga Armije BiH' i argumentirano odbacuju podvale o nekakvoj zajedničkoj operaciji.

- Neistinito se navodi da je operacija oslobađanja Kupresa 1994. godine bila prva zajednička, dapače ona je potpuno odvojeno vođena akcija snaga ABiH i HVO jer je ABiH krenula u vojnu operaciju 13 dana prije HVO-a i da je mogla sigurno bi oslobodila Kupres. Poznato je da je ABiH sama planirala Vojnu operaciju 'Jesen 94.' - vidi knjigu autora Edin Ramić Kupreška operacija Jesen 1994. godine. Zapovjedništvo 7. korpusa je izdalo zapovjed za napad 14.10.1994. operativni broj 22-116. Na našu žalost HVO o tim aktivnostima nije niti informiran, što bi da je bila iskrena namjera za zajedničku akciju, a na žalost nije, ABiH učinila. Napad na kupreškom smjeru od strane ABiH je započet 19.10.1994. i to je ujedno bio prvi dan operacije. Treći dan operacije, 21.10.1994. angažirane snage 7. korpusa ABiH su zaustavljene u napadu i nisu uspjele, u potpunosti, izvršiti zapovijedi od 20.10.1994. - vidi isti izvor, str. 106. istoga autora.

HVO je pratio, preko naših brojnih motrilačkih pozicija izravno i preko prislušnih komunikacijskih sustava, situaciju na kupreškom bojištu između VRS i ABiH te nakon procijene situacije odlučio pokrenuti VRO Cincar u trenutku kada je to za HVO bilo najpogodnije. Nikakvih uvjeta od strane 7. korpusa prema HVO nije bilo. Da je bila u mogućnosti ABiH bi sama oslobodila Kupres i Kuprešku visoravan budući je krenula 19.10.1994. dakle 13 dana prije uključivanja HVO. Dakle operacija oslobađanja Kupresa i Kupreške visoravni nikada nije bila zajedno planirana, pripremana,

organizirana i izvođena, raskrinkava se u zabilješkama o lažna zajednička akcija.

Specijalna policija

Zanimljivo je zapravo da postrojbe HVO-a i nisu ulazile u Kupres već su sukladno planu VRO Cincar nastavile akcije oslobađanja preostalih, okupiranih prostora, Kupreške visoravni.

U Kupres je, po Zapovjedi koju je Načelnik GS HVO izdao pukovniku Miji Jeliću, ušla Postrojba Specijalne policije MUP-a HR HB sa Zapovjednikom puk. Mijom Jelićem u 12:50. Puk. Mijo Jelić je imenovan privremenim Zapovjednikom policijske stanice Kupres i izdata mu je zadaća za nadzor sigurnosti i kontrolu kretanja po gradu.

- U 13:15 je Načelnik GS HVO Tihomir Blaškić izvijestio nadređene da je VRO Cincar izvršena tj. da je oslobođen Kurpes i djelovi Kupreške visoravni. Nije uočen niti jedan pripadnik ABiH u Gradu Kupresu niti je postojao Kontrolni punkt ABiH na ulazu u grad. Na cesti iz Kupresa prema Bugojnu, neposredno prije Kupreškog tunela, iz smjera Kupresa, uspostavljen je, sukladno dogovoru, zajednički kontrolni punkt HVO i ABiH. Od 05.11.1994. civilna vlast sa Vladinim povjerenikom Ivićem je djelovala u Kupresu zajedno sa svim institucijama uključujući i pripadnike MUP—a HRHB.

Optužbe

U svome pojašnjenju planiranja te navodne 'zajedničke operacije' zapovjednici 7.korpusa Armije BiH optužuju Glavni stožer HVO da su svjesno izbjegavali sastanke i dogovore oko zajedničkog izvođenja akcije oslobađanja Kupresa.

U zabilješkama GS HVO do kojih je došao Dnevni list se navode precizni datumi i sadržaji tih 'šumova' u komunikaciji između HVO-a i Armije iz čega se može zaključiti da nije bilo nikakve svjesne sabotaže u dogovaranju sastanaka.

- Dalje se navodi .... 'Na taj moj prvi poziv gospoda iz HVO nisu se udostojala odgovoriti...'.

Istina je da je 25.10.1994. Zapovjedništvo 7. korpusa uputilo preko zapovjedništva 317 bbr. ABiH Uskoplje, zahtjev Zapovjedništvu Zbornoga područja (ZP) Tomislavgrad za održavanje sastanka na temu zajedničkih djelovanja na kupreškom ratištu-vidi str.115.

ZP Tomislavgrad je uputilo pismeni odgovor isti dan 25.10.1994. navodeći da je u tijeku proces primopredaje dužnosti Zapovjednika Zbornog područja i predložilo termin sastanka 28.10.1994. preko 43.db HVO. Odgovor očito nije u skladu sa očekivanjima 7.korpusa ABiH, pa je proglašen formalnim.

Dalje se navodi: 'Tek, mislim 02. studenoga ponovno na moje inzistiranje, bio je dogovoren sastanak u Tomislavgradu. Ja sam sa suradnicima otišao dolje no gospoda iz HVO nisu se pojavili na sastanku....'.

Sve navedeno je neistinita konstrukcija jer i gospodin Edin Ramić u svojoj knjizi Kupreška operacija Jesen 1994. godine navodi potpuno različite tvrdnje.

Na str. 132 autor navodi: 'U Ovoj fazi borbenog djelovanja, još uvijek nije ostvarena koordinacija između snaga ABiH i HVO. - dakle u naslovu navode da je to bila zajednička operacija a niti 31.10.1994. nije uspostavljena koordinacija. Prvi kontakt HVO i ABiH je bio 01.11.1994. i to na način da je predsjednik Predsjedničkoga vijeća HR HB Krešimir Zubak telefonski nazvao Predsjednika Predsjedništva BIH Alija Izetbegovića i upoznao ga da smo započeli sa izvođenjem VRO Cincar, tj. oslobađanjem Kupresa i Kupreške visoravni. Nakon toga je Predsjednik predsjedništva gospodin Alija Izetbegović telefonski razgovarao sa gen. Alagićem i zahtijevao ostvarenje korektne suradnje sa snagama HVO vidi str. 135. istog autora'.

Na str.137 se navodi: 'U prijepodnevnim satima, 02.11.1994. komandant 7. korpusa ABiH gen. Mehmed Alagić je boravio u komandi ZP Tomislavgrad u Tomislavgradu po pozivu Glavnog stožera HVO radi dogovora oko zajedničkih borbenih djelovanja....'.

Ovo je neistinito navođenje razloga boravka gen. Alagića. Koliko mi je poznato nitko iz GS HVO nije uputio poziv Zapovjedništvu 7. korpus, jer da je poziv upućivan iz GS HVO bio bi upućen gen. Rasimu Deliću Glavnom Zapovjedništvu ABiH. General Alagić je stigao u ZP Tomislavgrad u 11:10 zajedno sa suradnicima i Zapovjednikom Zbornoga područja Vitez brig. Filipom Filipovićem. Primio ih je zamjenik Zapovjednika ZP Tomislavgrad puk. Stjepan Bertek. (vidi izvješće) jer je zapovjednik Černi bio na Zapovjednom mjestu angažiran u zapovijedanju VRO Cincar. Po dolasku Alagić se interesirao za tijek akcije HVO na Kupresu, (koliko imamo gubitaka, koliko zarobljenih pripadnika VRS gdje su pozicije HVO i kako se držimo, koji su smjerovi napada ..). General Alagić je inzistirao da na sastanak dođe Zapovjednik ZP Tomislavgrad ili netko iz GS HVO i kada mu je rečeno da ne može doći nitko jer smo svi zauzeti drugim aktivnostima gen. Alagić se pozvao na sastanak u Uskoplju 26.10.1994. rekavši: 'Mi nismo spremni igrati se kurvanjskim igrama' .

Zamjenik Zapovjednika ZP Tomislavgrad puk. Bertek im je rekao da je naš smjer Kupres i da ne ulaze u Vukovosko i Kupres te je predložio sastanak sutra, 03.11.1994. naglasivši da to može biti i u Kupresu na kavi. Alagić je uzvratio da bi to i on mogao napraviti i pozvati nas na kavu. Naglasio je da su ujutro 02.11.1994 krenuli u napad prema Kupresu sa 6 bbr.

Zapovjednik ZP Vitez br. Filipović je predložio da se zakaže sastanak sa Zapovjednikom 7. korpusa ABiH tijekom dana, 02.11.1994. i da u Zapovjedništvo 7 Korpusa ABiH - zapovjedništvo 317. bbr u Uskoplju uputimo časnika za vezu. Načelnik GS HVO je prihvatio prijedloge brig. Filipovića. General Alagić je uputio poziv za ponovno održavanje sastanka u Gornjem Vakufu u 23:00 koji je i održan. Na sastanku je postignut sporazum o razgraničenju postrojbi-jedinica za vrijeme bojnih-ratnih djelovanja na kupreškom ratištu-bojišnici i poslije zajedničkog učešća u narednim operacijama. Dakle primarno je bilo razgraničenje, zbog međusobnih incidenata 02.11.1994. a zajedničko sudjelovanje slijedi poslije okončanja ove VRO Operacije, u detalje se u Zabilješkama Glavnoga stožera HVO razotkriva komunikacija između HVO i ABiH .

I ovaj dio dokazuje da je suradnja zapravo počela tek nakon što su HVO i Specijalna policija oslobodile Kupres i njegovo šire područje.

Karadžić

Na koncu u službenim dokumentima članova GS HVO se ogolijevaju potezi Vojske RS i tadašnjega vrhovnoga zapovijednika Radovana Karadžića:

'Glavni štab VRS, Borbeno naređenje str. pov. br. 03/4-1948 od 22. 10. 1994. Po kojem je 1. i 2. krajiškom korpusu naređen prekid napada na Bihaćki džep, prestrojavanje snaga 2. krajiškog korpusa na jugoistočni dio zone mjerodavnosti i prelazak u protunapad na smjeru Zlosela – Kupreška vrata – Bugojno i izlazak na crtu razdvajanja od 15. listopada 1994. Za protuofenzivu korpus je ojačan bataljunom 1. krajiškog korpusa a najavljena je bila i postrojba ekvivalenta brigade ili taktičke skupine od snaga angažiranih u napadu na Bihać. Istovremeno je naređeno da se spriječi moguće iznenađenje od hrvatskih snaga s pravca Livna, Šuice, Tomislavgrada i Gornjeg Vakufa.

Komanda 7. mtbr VRS, str. pov. br. br. 229-1 od 3. 4. 1994. Poziv na okružnicu Glavnog štaba VRS izdatu koncem Ožujka 1994. Bilo je to vrijeme kada je ABiH iz Bugojna počela pritisak na Kupres. U Glavnom štabu srpskih snaga je tvrđeno da Hrvati 'nude 'pomoć' za obranu Kupresa“ i da je to ništa drugo no pokušaj da se bez borbi uđe na Kuprešku visoravan. Podređenima je naređeno da takve pokušaje energično onemoguće i sve zahtjeve 'hrvatske strane i ponude za 'pomoć' odbiju'. Naglašeno je da se Hrvati na području Kupresa i dalje drže neprijateljem broj 1.

Spremni: 26.10.1994. NGS HVO izdao zapovijed 1. gbr. za stavljanje u punu b/s Jedne pješačka bojne što je vidljivo iz dokumenta GSHVO, Sumarno dnevno izvješće kl. 818-01/94-02/04, ur. br. 02-10-06/03-1-94-608 od 26. 10. 1994.

28.10.1994. Zapovijed načelnika GS HVO kl. 818-01/94-02/03, ur. br. 02-10-06/02-94-04 cijela brigada je stavljena u punu bojnu spremnost.

29. listopada, 1994. čelnik RS Radovan Karadžić proglasio je ratno stanje u zoni 2. krajiškog korpusa nakon čega je počela opća mobilizacija vojno sposobnog stanovništvau Zoni odgovornosti 2.KK vidljivo iz dokumenata Komanda 2. krajiškog korpusa, Organizacijsko naređenje str. pov. br. 32-1 od 2. 6. 1992.; Komanda 7. mtbr VRS, Zapovest str. pov. br. 156-1 od 1. 4. 1993.; Komanda 9. grahovske lake pešadijske brigade str. pov. br. 01-190 od 25. 10. 1994.; Vojna pošta br. 7531 Bosansko Grahovo, Informacija pov. br. 4-504 od 31. 10. 1994.; Komanda 5. lpbr VRS, Borbeno naređenje str. pov. br. 10-108 od 31. 10. 1994.; Komanda 2. krajiškog korpusa, Redovni borbeni izvještaj str. pov. br. 2/1-327 od 15. 11. 1994.; GSHVO, Obavještajno izvješće kl. 818-01/94-02/03, ur. br. 02-10-06/02-94-533 od 17. 11. 1994.'.

Dakle sve je točno zapisano i arhivirano. Vojno redarstvena akcija 'Cincar' i oslobađanje Kupresa je uistinu za građa vojne priručnike. Hrvati Kupresa će vječno biti zahvali HVO-u i Specijalnoj policiji, svim časnicima na čelu sa Tihomirom Blaškićem i Mijom Jelićem. Zavist i ljubomora, a naročito podmetanja i neistine nekih krugova neće nanijeti mrlju na blistavu akciju.

Tvrdnja o 'vraćanju ponosa Hrvatima' je neuspjeli cinizam, daleko je više bilo situacija u zadnjem ratu gdje je HVO zapravo spašavao obraz i ponos A BiH i Bošnjacima, ali, što je još i važnije, spašavao i oslobađao državni teritorij. J. S.