Potreba za korištenjem obnovljivih izvora energije u svijetu klimatskih promjena, ali i niz energetskih izazova s kojima se suočava svijet sve više dobivaju na važnosti i u Bosni i Hercegovini, državi koja je već ranije preuzela obveze koje proistječu iz međunarodnih dokumenata, a koji tretiraju potrebu ublažavanja posljedica klimatskih promjena.

U skladu s Ugovorom o osnivanju Energetske zajednice, Vijeće ministara je još u listopadu 2012. usvojilo odluku o provedbi smjernice 2009/28 o promociji proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, kojom je za Bosnu i Hercegovinu utvrđen obvezujući cilj od 40 posto udjela obnovljivih izvora energije u potrošnji električne energije do 2020. godine.

Na terenu su napravljeni koraci koji idu u smjeru dostizanja visokih europskih standarda kada je riječ o ovoj problematici, pri čemu bi trebalo nastaviti na realizaciji onih projekata koji promoviraju dobivanje energije iz čistih, ekološki prihvatljivih načina.

Istodobno, pred BiH su i obveze iz Agende 2030. za održivi razvoj koja se sastoji od 17 ciljeva i 169 podciljeva.

Slijedimo Njemačku!

Jedna od njih je i sadržana u 13. cilju koji se odnosi na očuvanje klime te se istim poziva na poduzimanje hitnih akcija u suzbijanju klimatskih promjena i njihovih posljedica.

Pritom se upozorava kako su emisije plinova s efektom staklenika u porastu, i danas su za 50 posto veće nego 1990. godine. Globalno zagrijavanje uzrok je dugotrajnih promjena klimatskog sustava, što može dovesti do nepovratnih posljedica ako se odmah ne poduzmu potrebni koraci.

- Nakon konferencije COP 26 u Glasgowu jasno je da je svijet krenuo s procesom dekarbonizacije i da se intezivno radi na supstituciji procjene goriva. Preneseno na Bosnu i Hercegovinu, to bi značilo potrebu investiranja u obnovljive izvore energije, prije svega u solarne i hidro-elektrane, ali i u termo-elektrane na bio masi ili bio plinu. To bi, naravno, značilo i smanjenje korištenja uglja u proizvodnji električne energije, kaže Mirza Kušljugić, profesor na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli.

Napomenuo je i kako su u Europskoj uniji ciljevi po ovome pitanju jasni, te kako se stvari brzo i dinamično odvijaju, što potvrđuje i odluka nove Vlade Njemačke koja je pomjerila datum prestanka korištenja uglja u termo-elektranama sa 2038. na 2030. godinu.

- Dakle, jasno je da je cilj Njemačke da u toj 2030. ima 80 posto proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora. A, bitno je spomenuti i kako se dinamika koju forsira Njemačka, na neki način prelijeva na politiku Europske unije. Moguće je da i Bosna i Hercegovina sagledavajući realnost krene s povećanjem do cifre koju je postavila Njemačka. Planovi u našoj zemlji kada govorimo o investicijama, odnosno izgradnji postrojenja su u podmakloj fazi pripreme, a realizacija bi omogućila uspjeh. Pitanje je tek da li bi priozvedena električna energija bila za domaću potrošnju ili za izvoz, naveo je.

Čekamo voz koji ide

Informacije o radu i poslovanju Operatora za obnovljive izvore energije i učinkovitu kogeneraciju pokazuju zanimljive tendencije u kontekstu korištenja novih izvora energije poput solarnih i vjetroelektrana, a pritom je vidljivo kako Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne prednjači po broju objekata koji koriste solarnu energiju za proizvodnju struje.

U okviru sustava poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije u Federaciji BiH, električna energija dobiva se iz tri primarna izvora - hidroenergije, solarne energije i vjetroenergije.

- Mi moramo prije svega definirati viziju i odlučiti se što želimo. Vlasti moraju usvojiti tu viziju. Ona mora sadržati sve što želimo postići u oblasti energetike, a sve to se onda treba pretočiti u plan koji se treba donijeti već u idućoj godini. I taj plan treba da bude ključni dokument dekarbonizacije Bosne i Hercegovine. Prevedeno da nas razumije svatko: “Voz kreće s perona, a mi se nismo odlučili da li ćemo putovati njime ili ne.“ Zaključak je da je opasno oklijevati. Ako smo kao država spremni usvojiti viziju, onda doista možemo početi raditi na otklanjanju barijera i povećanju kapaciteta,istaknuo je Kušljugić.

Na naše pitanje, tko je na potezu, odgovorio je da su to sve institucije i pojedinci koji su nadležni.

- Vijeće ministara BiH, ministarstva na razini entiteta i županija, dvije ili tri elektroprivrede... Dakle svi koji bi trebali biti aktivni sudionici tranzicije. Također, važna je uloga i privatnog sektora, koji se izgradnjom fotonaponskih, solarnih ili komercijalnih elektrana, nameće kao lider tranzicije, rekao je.

Danas se energetika u našoj zemlji karakterizira kao energetski intenzivna, a korištenje energenata je neefikasno uz preovladavanje fosilnih goriva čije sagorijevanje nažalost ugrožava zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Transformacija energetskog sektora iz tradicionalnog, s preovladavajućim korištenjem fosilnih goriva, u sektor baziran na obnovljivim izvorima energije, primjenom mjera energetske efikasnosti, uključivanjem kupaca u proizvodnju električne energije, individualno ili kroz energetske zajednice, digitalnim sistemima za monitoring, upravljanje i optimizaciju, može biti snažan zamajac lokalne ekonomije.

Pritom je važno profilirati znanja i vještine domaćih ljudskih resursa kako bi mogli odgovoriti zahtjevima novih tehnologija razvoja. Sve navedene oblasti, svaka za sebe, predstavljaju značajan potencijal za razvoj lokalne ekonomije. Poseban pokretač lokalne ekonomije treba da bude sustavna primjena mjera energetske efikasnosti u zgradarstvu i industriji.

Da. L.