Povratkom Donalda Trumpa na mjesto predsjednika SAD-a, Europska unija suočava se s nizom izazova bez presedana koji pogađaju njezinu sigurnost, ekonomsku stabilnost i geopolitički utjecaj, piše index.

Trumpova transakcijska vanjska politika, skepticizam prema NATO-u i prijetnje trgovinskim carinama razotkrili su ranjivosti Europe, posebice njezinu ovisnost o SAD-u u pogledu obrane i gospodarske suradnje. EU sada ubrzano razmatra strateške opcije za smanjenje te ovisnosti, uključujući jačanje vojne autonomije, ekonomske otpornosti i razvoj novih geopolitičkih saveza.

Geopolitički šok Trumpova povratka
Trumpova doktrina "Amerika na prvom mjestu" ponovno je produbila transatlantske napetosti, s neposrednim posljedicama za europsku sigurnost. Trumpovo oklijevanje da bezuvjetno podrži Ukrajinu, u kombinaciji s prijetnjama o povlačenju iz NATO-a ako europski saveznici ne povećaju izdvajanja za obranu, destabiliziralo je poredak koji je oblikovao Europu nakon Hladnog rata.

Njegov inauguracijski govor 2025. godine izostavio je tradicionalne reference na savezništva, umjesto toga naglašavajući ekonomski nacionalizam i izolacionizam, što je označilo drastično odstupanje od američkog poslijeratnog vodstva.

Europski lideri sada su suočeni sa sve ozbiljnijom prijetnjm da SAD možda više neće biti sigurnosni jamac. Trumpovi pokušaji izravnog pregovaranja s Rusijom o budućnosti Ukrajine, bez uključivanja EU-a, dodatno su potvrdili potrebu za većom strateškom autonomijom Europe.

Ekonomske ranjivosti i trgovinski ratovi
Trumpove prijetnje uvođenjem carina na europske proizvode u rasponu od 10% do 20% mogle bi izazvati novi transatlantski trgovinski rat. Trgovinska razmjena EU-a i SAD-a, vrijedna 1,3 bilijuna eura godišnje, najveća je na svijetu, a izvozno orijentirana gospodarstva poput Njemačke i Nizozemske mogla bi pretrpjeti ozbiljne poremećaje ako se carine uvedu.

Uz to, Trumpova otvorena suradnja s krajnje desnim europskim strankama, poput francuskog Nacionalnog okupljanja i njemačkog AfD-a, prijeti narušavanjem jedinstva EU-a u pogledu trgovinskih i regulatornih standarda. To bi moglo oslabiti zajedničku europsku politiku i dovesti do unutarnjih političkih podjela unutar Unije.

Europska obrambena unija
Rat u Ukrajini razotkrio je oslanjanje Europe na američke vojne kapacitete. Iako europske zemlje čine više od pola NATO-ve obrambene potrošnje (ne uključujući SAD), njihove vojske i dalje su kritično ovisna o američkoj logistici, obavještajnim podacima i nuklearnom odvraćanju.

Kako bi smanjila tu ovisnost, EU je pokrenuo Europsku obrambenu industrijsku strategiju (EDIS) u ožujku 2024. Cilj je koordinirati nabavu oružja, smanjiti fragmentaciju i postići 50% unutareuropske proizvodnje obrambene opreme do 2035.

Plan uključuje osnivanje fonda od 1,5 milijardi eura za poticanje zajedničkih projekata proizvodnje oružja, obvezujuće ciljeve za zajedničku nabavu od 40% do 2030. te integraciju ukrajinske obrambene industrije u europske opskrbne lance, uključujući predloženi inovacijski centar u Kijevu.

Također, Stalna strukturirana suradnja (PESCO), koja sada uključuje 54 zajednička obrambena projekta, proširena je 2025. godine. No, napredak je i dalje ograničen nacionalnim vetima i financijskim nedostacima.

Nuklearno odvraćanje i strateška suverenost
Francuska, jedina nuklearna sila unutar EU-a, predložila je proširenje svog nuklearnog kišobrana na europske partnere prema članku 42.7 Ugovora iz Lisabona. Međutim, istočnoeuropske države i dalje preferiraju zaštitu SAD-a.

Što se tiče Njemačke, budući kancelar te zemlje i pobjednik nedavnih izbora Friedrich Merz nedavno je sugerirao kako bi htio da Njemačka uđe pod francusko-britanski nuklearni kišobran.

Digitalni euro i energetska neovisnost
Udio eura u globalnim rezervama (20%) daleko zaostaje za dolarom (58%), što EU čini podložnim američkoj financijskoj prisili. Kako bi smanjio tu ranjivost, EU ubrzava razvoj digitalnog eura, koji bi omogućio veću monetarnu neovisnost te smanjio ovisnost o dolariziranim platnim sustavima i američkim sankcijama.

Digitalni euro bio bi centralizirana digitalna valuta pod kontrolom Europske središnje banke, omogućujući sigurnije i efikasnije transakcije unutar europskog financijskog sustava.

Istovremeno, EU snažno ulaže u plan REPowerEU vrijedan oko 300 milijardi eura, koji ima za cilj eliminirati ovisnost o ruskim fosilnim gorivima do 2027. godine. Plan uključuje povećanje ulaganja u obnovljive izvore energije, razvoj novih nuklearnih kapaciteta i proširenje infrastrukture za skladištenje plina te vodika. Ovim mjerama EU želi osigurati stabilnost opskrbe energijom i smanjiti utjecaj geopolitičkih prijetnji na europsko gospodarstvo.

Širenje trgovinskih veza
EU traži nove trgovinske partnere kako bi diversificirala svoje ekonomske veze i smanjila ovisnost o tradicionalnim tržištima. Jedan od ključnih koraka u tom smjeru je obnova pregovora o trgovinskom sporazumu s Mercosurom, trgovinskim blokom koji čine Brazil, Argentina, Paragvaj i Urugvaj.

Ovaj potez dolazi u trenutku kada EU nastoji smanjiti rizik od mogućih američkih carina, osobito u sektorima strojarstva i farmaceutike, te osigurati stabilniji pristup tržištu procijenjenom na 90 milijardi eura.

Unatoč ekonomskim koristima, pregovori nisu bez izazova. Glavne prepreke uključuju ekološke zabrinutosti, ponajprije vezane uz krčenje amazonskih šuma, što je ključno pitanje za europske ekološke politike i zelenu tranziciju.

Dodatno, europski poljoprivrednici izražavaju otpor zbog mogućeg priljeva jeftinijih poljoprivrednih proizvoda iz Južne Amerike, što bi moglo ugroziti njihovu konkurentnost. 

Novi geopolitički savezi: Indo-pacifički zaokret
Svjesna sve intenzivnijeg suparništva između SAD-a i Kine, EU nastoji ojačati odnose s indo-pacifičkim demokracijama kako bi osigurala stabilnost i tehnološki napredak u regiji. U tom kontekstu, Europska unija produbljuje partnerstva s Japanom, Južnom Korejom i Indijom, oslanjajući se na zajedničke interese u području tehnologije, obrane i strateških resursa.

Japan i Južna Koreja su zemlje s kojima EU intenzivno surađuje u ključnim industrijama poput proizvodnje poluvodiča i strateških minerala. Poseban naglasak stavlja se na partnerstva koja omogućuje jačanje europske tehnološke autonomije u proizvodnji čipova, što je od vitalne važnosti za smanjenje ovisnosti o kineskoj i američkoj opskrbnoj mreži.

Nakon duže stagnacije, ponovno su pokrenuti pregovori o trgovinskom sporazumu između EU i Indije. Cilj je omogućiti lakši tehnološki transfer, potaknuti suradnju u razvoju obrambenih kapaciteta te osigurati stabilan pristup sirovinama potrebnim za europsku industriju.

Indija se sve više nameće kao ključni strateški partner Europske unije u indo-pacifičkom prostoru, ne samo zbog svojih ekonomskih potencijala već i zbog geopolitičke važnosti u obuzdavanju kineskog utjecaja.

Ukrajina kao lakmus test europske sigurnosne politike
Rat u Ukrajini ne samo da je preoblikovao sigurnosnu arhitekturu Europe, već je i potaknuo dublju integraciju Ukrajine u europske obrambene i industrijske strukture. Taj proces ima dvostruku svrhu:

EU i Ukrajina surađuju na zajedničkoj proizvodnji vojne opreme, uključujući dronove i topništvo, čime se jača istočni obrambeni bedem Europe. Osim toga, ukrajinska vojna industrija postupno se integrira u europske obrambene lance opskrbe, što može poboljšati kapacitete EU za proizvodnju vojne opreme.

Iako je potencijalno članstvo Ukrajine u NATO-u i dalje itekako upitno, Europska unija pruža sigurnosne garancije koje bi mogle značajno povećati njezinu obrambenu sposobnost. To uključuje dugoročne vojne i financijske potpore te integraciju Ukrajine u europske sigurnosne mehanizme.

Trumpova administracija potaknula je prekretnicu u europskoj strategiji, prisiljavajući EU da preispita desetljeća oslanjanja na SAD. Put prema autonomiji zahtijevat će velika ulaganja i teške odluke. Riječima donedavnog šefa diploomacije EU Josepa Borella: "Europa mora konačno postati geopolitički akter ili riskira da postane bojište."